‘Kako je moguće da Plenković i kompletna Vlada prešute ovo Vučićevo ponižavanje? Nekako je prošlo ispod radara u ovom koronaužasu!’

Nekako je prošlo ispod radara u ovom koronaužasu da je Aleksandar Vučić na sprovodu patrijarhu Irineju izjavio:“ Uvjerio je papu Franju da Stepinac nije svetac“. Ni jedne reakcije crkvenih medija, ni jedne jedine reakcije Banskih dvora! Tipična klasična domobranska Hrvatska koja nema ni srca ni vatre, ni ponosa ni dostojanstva, niti razumije da živi i predstavlja hrvatsku državu!

Kako će i imati kada se danas na ukupnoj društvenoj sceni punina pojma hrvatske države razumije i tretira i dalje kao neki vid ustaštva! To se vidi od toga kako tretiramo vlastite državne granice od Svete Gere do vukovarskih ada, preko gospodarskog pojasa na Jadranu! Tko se više i sjeća hrvatske Prevlake kojom i danas patroliraju zajedničke policijske ophodnje Hrvatske i Crne Gore, kao da Prevlaka nije naša! Da se u današnjoj Hrvatskoj uistinu razumiju relacije nacionalnih interesa i prava, da se razumije što znači nacionalno dostojanstvo, kako to razumiju sve druge normalne države, Hrvatska bi se ove Vučićeve provokacije uhvatila sa svih strana, a crkveni tisak bi žestoko reagirao. No, Hrvatska država šuti, jednako kao i Katolička crkva.

Zagrebački nadbiskup nikada nije bio od velikih riječi, a od svih njegovih glasnih političkih reakcija, povijest pamti da je kardinal Bozanić samo i jedino Tuđmanovoj Hrvatskoj zamjerio „grijeh struktura“, svrstavajući se jasno na suprotnu stranu. Povijest ne pamti da je ikada onako oštro komentirao bilo koji događaj ili proces u kasnijih 20 godina. Plenkovićeva je pak formula vladanja, Hrvatsku vratila na Bakarićevsku razinu hrvatsko-srpske koalicije! Niti jedna stranka (osim usputnih mandata Čačića i HSLS-a) po njemu nije dostojna koalicije s njim, izuzev manjina gdje Srbi drže kraljevska tri glasa! Sve je time rečeno, zar ne?

I dok se do neke mjere kardinala Bozanića može razumjeti zbog čega šuti, ali ne i zbog čega ne dopušta da se oglase njegovi trbuhozborci, posve je neshvatljivo da Plenković ne razumije što se valja iza brda.

Naime, Plenkovićeva Hrvatska, mislim pri tom i na premijera i na akademika Kustića i na bolumentu ljudi koji su izravno pozvani uključiti se u ovu povijesnu raspravu, ne razumiju čini se dubinu ove priče. Spomenuo sam Kusića jer sjedi na čelu Vijeća za suočavanje sa prošlošću i po logici funkcije i te dimenzije svoje karijere, na neki način u tom Vijeću nosi na sebi kompletnu akademsku zajednicu. Ne mogu vjerovati da on ne razumije dubinu problema, ako to već mlađahni Plenković ne razumije. FranjoTuđman, na kojeg se tako rado premijer povremeno poziva, sve je savršeno razumio u ovoj priči i to u puno težim okolnostima.

Dakle, kad je nastajala hrvatska država, Udba i KOS su napravili što god su mogli da bi modernu hrvatsku državu prokazali kao nastavak ustaške NDH. Kompromitacija hrvatske države kao nasljednice NDH bio je i ostao njihov trajni cilj i modus operandi difamacije hrvatske države. Zbog toga se stavljao dinamit ispod zgrade Židovske zajednice te na antifašističke spomenike, uključujući Mirogoj i tko zna gdje još!

Dakle, prvi cilj je bio izjednačiti modernu Hrvatsku sa NDH, jer je početkom ’91. godine, obzirom na srbijansku promidžbu, to bilo najdjelotvornije za njihove ciljeve. Fala Bogu uhvaćena je grupa Labrador i prokazani su njihovi ciljevi. Ali jedna bitka u ovoj borbi, ne znači dobiveni rat. Danas, 30 godina kasnije, Beograd u ovoj temi vodi pravi diplomatski rat protiv Katoličke crkve i hrvatske države te zajedno sa Srpskom pravoslavnom crkvom, koja se upravo besramno, besramno jer se radi o vjerskoj zajednici, a ne političkoj stranci, uključila u političku dimenziju beatifikacije blaženog Alojzija Stepinca.

Cilj je isti kao i cilj Labradora! Kompromitirati modernu hrvatsku državu i izjednačiti je sa NDH. Ista ta Srpska pravoslavna crkva je očito iskoristila činjenicu da je u Vatikan stigao liberalni Papa, Papa koji svijet poima u svojoj ukupnosti, koji sanja pomirenje dviju kršćanskih zajednica, koji sanja veliki kršćanski svijet koji se neće mučiti s lokalnim svađama, nego će promatrati budućnost u realnim, a ne povijesnim kategorijma.

Paralelno s tim, svjetovna vlast na brojnim razinama, od agilne Njemačke, do agresivne Trumpove Amerike, sve radi na tome da se Srbiju uvede u Europsku uniju. Svatko iz svojih interesa. Na tim putevima papine borbe za ujedinjenjem najvećih kršćanskih zajednica i paralelne vanjskopolitičke snage koju Srbija dobiva nagovaranjem da postane podložna samo Bruxellesu, stradala je u priči o bl. Stepincu hrvatska povijest, prošlost, a na ovaj način i budućnost, samo to ni Kaptol ni Banski dvori ne vide ili ih ne zanima. Dakle, tamo gdje je KOS stao 1991. s podmetanjem bombe ispod židovske općine u Zagrebu, nastavlja Srpska pravoslava crkva s ultimativnim odbijanjem da se Stepinca proglasi svetim. Kako i zašto…

Odbijanjem da se Stepinca proglasi svetim, Beograd modernoj hrvatskoj državi ponovno stavlja hipoteku ustaštva i jasenovačkih zločina, rušeći najčvršći moderni stup Katoličke crkve u Hrvatskoj, nosivu gredu te današnje crkve, njenog velikog domoljuba, svetog čovjeka i upravo neustrašivog vjernika. S druge strane, hoće se dokazati nedokazljivo: da je ova država nastavak NDH i da ako ona brani Stepinca da time brani NDH, pa ako padne na tom ispitu bit će jasno da su oni koji su branili i zagovarali Stepinca faktički zagovaratelji NDH.

Hrvati i sve hrvatske države kao vječne oaze fašizma! To je telegramski, pojednostavljeno govoreći, plan Beograda i Srpske pravoslavne crkve koja ne samo da je upregnula sve svoje diplomatske i političke snage u tom smislu, nego su sad paralelno odlučili afirmirati i široke narodne mase, odvajajući milijune eura za snimanje filma o logoru Jasenovac. Već su ga nominirali za Oskara! Na sve to Hrvatska ne samo da šuti, nego zajedno sa Srbijom, sufinancirajući film o Diani Budisavljević u kojem se i Stepinca kompromitira, de facto pomaže ovoj perverziji! Tu je srce problema!

Inzistirajući na tome da se unatoč jezivoj koroni, u kojoj je zabranio praktički sva okupljanja, na Hvaru ipak održi pučka pobožnost „Za križen“, stara 500 godina, Andrej Plenković je htio pokazati u svoju vjerničku opredjeljenost. Dobro, razumjelo se da će ubrzo izbori, da je ta gesta bila klasična predizborna gesta, koja je nota bene ministra zdravstva Beroša koštala vjerodostojnosti, ali ta je gesta ipak mentalno obvezivala.

Barem toliko da, kad vam Vučić baci ovakvu rukavicu u lice, odgovorite. Ali, ne! Odgovaralo se Milanovića na bezazlene napade i to putem specijalnih pres konferencija, ali šuti se kad hrvatsku državu i cijeli vjernički hrvatski narod ovako izazove jedan Vučić! Četnik bio i ostao! Najbolji đak Vojislava Šešelja koji će u redove svoje stranke čim je izašao iz zatvora uzeti čak i onog ljudoždera Šljivančanina!

S druge strane, mediji su zabilježili da je početkom veljače Andrej Plenković bio u posjetu Vatikanu, odnosno samom svetom ocu Papi. Mediji su tada izvijestili da je prigodom tog posjeta Plenković u razgovoru spomenuo i postupak kanonizacije bl. Alojzija Stepinca! Ponovo čisti predizborni trik! Jer, da se uistinu radilo o interesu vezanom uz kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca, kako je moguće da Plenković i kompletna Vlada prešute ovo Vučićevo ponižavanje?

Zar Vučičeve riječi zahvale Irineju nisu bile razlog da se primjerice ministru vanjskih poslova naloži da zatraži javnu reakciju Vatikana. Zašto javnu? Jer i Vučić je javno reagirao! Vrjeđajte nas, kao da šutnjom poručuju Banski dvori! Jednaka šutnja i sa Kaptola! Tamo je očito zagrebački nadbiskup zabavljen morem drugih probema i afera i zadnje što mu treba je bilo kakav novi sukob sa Vatikanom! Ali, gospodo i drugovi, kakvu poruku vi ovom glasnom šutnjom šaljete biračima, vjernicima, Hrvatima? Kako predstavljate vlastiti narod, kako ga branite, zagovarate, kako se borite za njegove istine koje mu sve znače? Da se Stepinac držao kao današnja svjetovna i vjerska vlast u Hrvatskoj, ne samo da bi stradalo more nevinih, nego mi nikad ne bi imali najvažniji stup našeg katoličkog domoljublja. Nikad! Možete li ga barem braniti, ako ne možete dosegnuti do njegovih visina odanosti narodu, hrabrosti i služenju istini?