Kako propasti u Hrvatskoj: Ovršen sam kao jamac za 342.000 kn glavnice i čak 767.000 kamata

Na prijatelja se, kaže, ne ljuti. Izgubio je posao, također bio blokiran, i obitelj mu se raspala pa se na kraju odselio iz Hrvatske

„Za kredit po kojemu je ugovor raskinut još 2007. ovršen sam 2013. U međuvremenu nisam primio ni jednu jedinu obavijest ni opomenu. Selio sam se sa stare adrese, no na njoj je ostala živjeti moja majka; da je bilo obavijesti, ne bi se zagubile. Samo jedan dan nisam uspio podignuti plaću: kad sam došao na Finu, imao sam što vidjeti: terete me za 342 tisuće kuna glavnice i 767 tisuća kuna kamata, ukupno 1,1 milijun kuna“ priča Joško Mikrut, 43-godišnji diplomirani ekonomist iz Splita koji je već petu godinu blokiran zbog tuđeg stambenog kredita u OTP-u za Večernji list.

Bio je jamac prijatelju čiji je kredit u švicarcima “poludio” samo godinu dana nakon podizanja. S obzirom na vremenski raskorak između otkazivanja kredita i blokade, banku je tužio radi ništetnosti ovrhe zbog zastare anuiteta: na Općinskom je sudu u Splitu spor dobio, na Županijskom izgubio nakon četiri godine parničenja. Kredit je otkazan pa nikad nije konvertiran u eurski.

Tri godine skidali su mu 1300 kuna s plaće, a imao je i svoj nenamjenski kredit od 1800 kuna koji je tad još uredno vraćao.

„Neko vrijeme sam tako gurao, a onda sam dobio dijete i više nisam mogao. Tad sam ovršen i za svoj dug. U međuvremenu sam završio na burzi, tri mjeseca sam bez primanja i nedavno sam predao zahtjev za osobni stečaj“, kaže Splićanin koji je izračunao da bi, tom dinamikom, možda mogao podmiriti dug s 96 godina.

I Mikrut se svrstava u optimiste koji se nadaju da će osobnim stečajem riješiti dio problema: no od rujna 2017., kad je predao zahtjev, stečaj još nije otvoren jer njegov slučaj nije došao na red kod jednog od dva povjerenika za osobni stečaj koliko ih je u Hrvatskoj.

„Stalno pišem požurnice Općinskom sudu u Splitu, da ostavim barem pisani trag“, uspijeva se i našaliti.

Na prijatelja se, kaže, ne ljuti. Izgubio je posao, također bio blokiran, i obitelj mu se raspala pa se na kraju odselio iz Hrvatske. „Kratko mi je vrijeme davao novac za otplatu, koliko je uspijevao. Ukupno je prije toga otplatio 70-ak tisuća kuna“, pomirljivo kaže.

Saznao je, ističe, i da je nekretnina koja je bila jamstvo za kredit prodana za stotinjak tisuća kuna. „A procijenjena je na 160 tisuća eura kad je poslužila kao hipoteka za kredit u CHF-u u protuvrijednosti 140 tisuća eura. Javni poziv za dražbu oglašavan je u Šibenskom listu i time je ispunjen zakonski uvjet objave u javnom glasilu. Nakon trećeg kruga, cijena je pala na tu “siću”, kaže Mikrut.

Ima petogodišnje dijete i suprugu koja vodi svoju malu marketinšku tvrtku pa su, zahvaljujući tome, donedavno gurali. No, supruga je dosta poslovala s Konzumom i njezin je posao zapao u teškoće. „Ne bježim od svojih dugova. Pa ni od tuđih za koje sam jamčio. Ali biti ovršen bez obavijesti godinama nakon otkazivanja kredita osnovnom dužniku, uz ovakve troškove ovrhe, jednostavno je sumanuto. Prema posljednjem izračunu banke, godišnje kamate iznose oko 100 tisuća kuna. Već sad su dvostruko veće od osnovnog duga, a gornjeg ograničenja nema, samo je nebo granica“ zaključuje u očaju Mikrut.

U OTP banci objasnili su da je posrijedi poslovna tajna te da ne smiju iznositi detalje poslovnog odnosa s klijentom. “Možemo samo reći da su klijent i jamac obaviješteni o stanju svojih obveza u pismenoj formi”, poručili su iz OTP-a za Večernji.