Kako su Srbi papu poslali u k...c

Mislim da, kada je ekumenizam u pitanju, Srpska pravoslavna crkva, kao ni ruska, nije iskrena. One su, prije svega, produžene ruke nacionalnih politika. U Rusiji je na snazi cezaropapizam, a u Srbiji preteže Svetosavlje, nacionalistička mitologija Povijesni susret, kako ga zovu, pape Franje i ruskog patrijarha Kirila na Kubi doživio je aplauz na svjetskoj pozornici. Dva naroda, Ukrajinci i Hrvati, ovaj "povijesni ekumenski događaj" mogu promatrati pomalo i s gorčinom. Ukrajinci posebno. Putin je izvršio agresiju na Ukrajinu, okupirao njihov teritorij. To je činjenica. Prošle godine u ovo vrijeme ukrajinski katolički biskupi istočnog obreda otišli su u redoviti posjet papi Franji (ad limina). Kao žrtve Putinovog imperijalnog ekspanzionizma očekivali su riječi utjehe i podrške od pape Franje, koji je uvijek na strani slabijih. No dogodio se šok. Papa Franjo, umjesto da se odredi prema agresoru i žrtvi, otresao sa na ukrajinske biskupe, a Putinovu agresiju, osvajački rat, nazvao "bratoubilačkim ratom", napravivši u svom obraćanju ravnotežu krivnje. Hrvati će razumjeti ovu hermeneutiku, jer je i naša borba za slobodu bila, dijelom još uvijek, čitana kroz iste naočale "ravnoteže krivnje". Poniženi Ukrajinci Sutradan je L'Osservatore Romano, nakon pape Franje, dodatno ponizio ukrajinske biskupe. Naime, nakon svakog takvog posjeta isti list donosi barem rezime onoga što su biskupi govorili papi. No intervent nadbiskupa Svjatoslava Ševčuka u kojem papi Franji kaže kako je sintagma "bratoubilački rat", kao i "građanski rat" uvreda "za osjećaje Ukrajinaca" jer na tragu ruske propagande falsificira stvarnost, relativizira rusku agresiju, L'Osservatore Romano nije ni spomenuo, niti da je izrečen. Ukrajinski biskupi otišli su iz Rima ucviljeni, kao pokisle kokoši. No zato je ruski patrijarh Kiril pohvalio papu Franju koji "nije nasjeo na ukrajinsku i zapadnjačku propagandu". Ni Putin nije krio zadovoljstvo ovim činom ponižavanja Ukrajinaca, žrtava ruske agresije, od strane pape Franje. I u drugim stvarima Putin je bio veoma zadovoljan papom Franjom. Posebno kada se papa usprotivio vojnoj intervenciji SAD-a i Francuske u Siriji, naloživši molitvu i post da se to spriječi. No kada je Putinova vojna mašinerija krenula, takva Franjina spremnost nije se pokazala. 'Žrtvovanje' Stepinca U tom kontekstu mnogi Ukrajinci osjećaju da ih je papa žrtvovao za "povijesni susret" koji se dogodio u petak na Kubi. Inače, katolici u Ukrajini imaju još nezaliječene traume od ruskog terora nakon Drugog svjetskog rata kada je sovjetski režim tu Crkvu satro, njeni članovi bili su masakrirani na najzvjerskije načine, od razapinjanja do zazidavanja živih ljudi... Putin je te traume oživio. I u Hrvatskoj javnosti, među mnogim dobronamjernim vjernicima, vlada mišljenje da je papa Franjo odgađanjem kanonizacije blaženog Stepinca, na drugačiji način nego u slučaju Ukrajine i Rusije, učinio gestu koja je mnogima teško probavljiva. No, to je učinjeno u ime ekumenizma, rekoše, kao čin dobre volje prema Beogradu, pa je Stepinac stavljen na čekanje. Ako će, nadamo se, privremeno "žrtvovanje" Stepinca, kao i relativiziranje onoga što Putin čini ukrajinskom narodu i tamošnjoj Crkvi od strane Svete Stolice, doprinijeti zbližavanju i pomirenju crkava i naroda, onda nijedna žrtva nije prevelika. No bojim se da nije tako. Mislim da, kada je ekumenizam u pitanju, Srpska pravoslavna crkva, kao ni ruska, nije iskrena. One su, prije svega, produžene ruke nacionalnih politika. U Rusiji je na snazi cezaropapizam, a u Srbiji preteže Svetosavlje, nacionalistička mitologija. 'Ciorava Posla' Evo jedan skandalozan primjer iz povijesti srpskih podvala papama u kontekstu "kulturnog ekumenizma". Molim osjetljivije pobožne duše da dalje ne čitaju. Kada su svjetovne vlasti koncem 19. stoljeća odlučile podići spomenikGiordanu Brunu u Rimu, papa Leon XIII. digao je glas jer se u središtu Crkve hvali jedan panteist, materijalist, heretik... kako ga opisuje papa. U to vrijeme L'Osservatore Romano u broju od 3. srpnja 1889. godine donosi pisma podrške papi od katolika s raznih strana svijeta. Među njima je i jedno naslovljeno s "Različiti katolici iz Beograda", gdje se kaže kako beogradski "katolici različitih nacionalnosti, poslušni sinovi Svete Apostolske Rimske Crkve, protestiraju protiv podizanja spomenika otpadniku Giordanu Brunu". Ispod teksta podrške papi potpisali su se, među inim, sljedeći "katolici" iz Beograda, imenom i prezimenom: "J. Jebenti Papa, Anton Picka,...Ciorava Posla, Viste Magarac, P. Kurac..., Tisi Svinja, Jedi Govna, Idi u Kurac..., Veliko Kurac..., Debelo Kurac", i brojni drugi "katolici" iz Beograda. Najviše ih je, kako vidite, iz obitelji Kurčevih. U L'Osservatoreu su očito mislili da se radi o slavenskim imenima, a ne o uvredama i psovkama. Siguran sam da pod ekumenizmom na istu stvar ne misle ruski ili srpski patrijarh i papa Franjo, tj. katolici. Bojim se da će "žrtvovanje" Ukrajinaca i Hrvata u kontekstu takvog ekumenizma ostati bez rezultata. Tek osjećaj gorčine, ali u vjernosti papi (Franji), koji jamačno ima plemenite nakane. Valja nam se nadati da Franjo neće proći kao Leon XIII., da ovaj hvalevrijedan ekumenski zamah neće na kraju ispasti "Ciorava Posla".