Koga bi sve danas sudac Lovro kaznio nošenjem sramotnog kamena o vratu

Ružan, prljav i zao – tako predsjednik Republike govori Plenkoviću, Pupovcu i Jandrokoviću; “krv im jebem uhljebarsku” i “svi su ubojice, ignoranti smrdljivi” pišu na društvenim mrežama o socijalnim radnicima glumice Jelena Veljača i Nataša Janjić Medančić; “Jebemo vas već trideset godina”, stavlja HDZ-u u usta Stipe Petrina na svojem jumbo plakatu za lokalne izbore. I sada bi čovjek rekao da smo preplavljeni vulgarnošću i drskošću, ali nema ništa nova pod suncem. Živopisne Milanovićeve uvrede podsjećaju na maštu jednog starog Zagrepčana Grgura, pomalo nezgodnog prezimena Kwracz, koje znači baš to što ste pomislili, a tako se i čita. On je 23. siječnja 1495. građaninu Gašparu Kiševiću dostavio pamflet s brojnim uvredama na račun njega i njegove supruge, gdje je njega nazvao “prekosavskim plemenitim bradatim kmetom”, a za suprugu je rekao da ima “pasji jezik”. Uopće nekad nisu imali dlake na jeziku, kao što je javne osobe nemaju ni danas, što se čita u vrlo zabavnom članku starog Vjesnikova novinara Srećka Ljubljanovića, o uvredama u starom Zagrebu, koji doma čuvam kao najveće blago. Neki Bariša je 1566. kovačevu sinu Matiji rekao da je “kurwa i kurwin mus”, to jest kurva i kurvin muž, a Johannes Lončarić je 1529. zlataru Georgiji rekao da je životinja, lopov i nevjernik te da mu se “sere na njegov dekanat”. U Zagrebu su bili strogi i prema dotepencima. Početkom 16. stoljeća, kako piše povjesničar I. K. Tkalčić, Andrija Gusan je Georgiju Kolariću, koji mu je osporavao pravo da prelazi preko njegove parcele, rekao da je bio “negdje u Hrvatskoj u p!$ki svoje kurve matere kad je on sa svojim ocem počeo voziti preko te zemlje”. Jedna od većih uvreda bila je kad bi se kog nazvalo svodnikom ili svodnicom, zbog čega su bili suđeni Tomo Čedan 1457. i krznar Grgur 1468, na što podsjećamo u vezi s tim da je Milanović Plenkovića jednom nazvao upravo svodnikom. Povijest nas, nadalje, uči da se suce nekad nije smjelo vrijeđati, što je danas normalna stvar. Ladislav Caratanović bio je 1460. sucu rekao da je lažan, i zbog tog bio osuđen; postolar Filip je 1475. kažnjen jer je sucu Valentinu Šaroniću, koji mu je popisivao vino, rekao da je stari pas i kurvin sin; uzdar Valentin je 1482. posprdno rekao sucu Georgiju Vitkoviću: “Oho, kamo bismo došli s takvom vašom upravom”, pa se morao ispričati; Šimuna Horvata su 1515. čak osudili na odsijecanje ruke i jezika jer je na suca Emerika Mikulića bacao kamenje i govorio mu da je kurvin sin i heretik. Ne možemo se ne sjetiti braće Mamić dok čitamo kako je 1436. Andrija Friglinić zbog krađe bio protjeran iz grada, na što je “javno ispsovao suca, općinu i građane i nesmetano umaknuo”; sud je zaključio da ga se svakako objesi čim ga se uhvati.

Psovale su i žene: Jelena, udovica Grgura, 1454. optužila je liječnika Nikolu da je svoju suprugu doveo iz javne kuće; udovica Lucija je 1510. Baltazara iz Okića nazvala kurvinim sinom, a on joj je odbrusio da je kwchka; Nikola iz Šoštarske vesi rekao je 1553. Uršuli Grebičnoj da joj je kći kurva, ali tek pošto ga je ona nazvala lopovom i psom; Katarina, žena Matije Modrušanina 1567. je gumbaru Andriji rekla da je kurwin zyn, newernik, thath i bestia. Ima i elaboriranih uvreda: Katerina Radovčić rekla je 1591. u svađi Gertrudi Strelarić: Ja zam lepsa w ryth gledathy, negho thy w obraz, to jest da je Katerini guzica ljepša od Gertrudina lica. Međutim, suci se nisu htjeli zamarati baš svakom svađom kumica za štandovima pred Crkvom sv. Marka. Ako bi se dvije piljarice počupale, sud ne bi zasjedao, nego bi im natovarili sramotni kamen na vrat, koji je 1384. uveo sudac Lovro. Jedna zavađena prodavačica uprtila bi kamen i oteglila ga srednjom gradskom ulicom do Malih vrata, gdje bi je dočekala sudružica u svađi, pa otprtila natrag do Sv. Marka. Da je, dakle, u staro doba zabilježeno kako je piljarica Yelena Welyacha rekla “Krw im yebem uhlyebarsku”, da joj je potom druga piljarica Natascha Yanyich Medanchich odgovorila “Swi su uboyitze i ignoranti smerdlyiwi”, te da je piljarica Yelena na to priklopila “A placha im curi… bolowanya i pichke materine” – to bi se lijepo riješilo kratkom šetnjom sa sramotnim kamenom, ne bi se time opterećivali sudovi. A što se tiče osjećaja nadmoćnosti koje rođeni Purgeri znaju demonstrirati spram dotepenaca, bit će dovoljno da se sjete starog i uglednog zagrebačkog prezimena Kwracz, pa će biti malo ponizniji.