Komemorirana 76. obljetnica pokolja Hrvata u Krnjeuši

U Krnjeuši je 12. kolovoza 2017. održana komemoracija u povodu 76. obljetnice stradanja krnjeuškog župnika Krešimira Barišića i više od 240 domaćih vjernika katolika. Na devastiranom groblju “Križ” sv. misu predvodio je banjolučki biskup mons. Franjo Komarica u zajedništvu s drvarsko-petrovačkim župnikom i upraviteljem župe Krnjeuša don Davorom Klečinom i ravnateljem KŠC-a u Bihaću don Slavom Grgićem. Na molitvenom skupu u Krnjeuši okupilo se 50-ak vjernika iz Bihaća, Bos. Petrovca, Drvara, Bos. Grahova, Livna, te po prvi put iz Jajca, rodnog mjesta ubijenog župnika Barišića. Na misi je također bila i jedna hrvatska iseljenica iz Australije, podrijetlom iz ovih krajeva. U uvodnom pozdravu župnik Klečina naglasio je kako kao vjernici Krnjeušu – iako danas tamo ne živi nijedan katolik i nema vidljivih tragova postojanja župe – ne bismo trebali zvati bivšom župom, budući da smo kao živuća Crkva u zajedništvu s pokojnima, a u Krnjeuši uskrsnuće čekaju zemni ostatci mnogih vjernika, po grobljima gdje su pokopani ili po jamama gdje su u mržnji bačeni. U svojoj propovijedi biskup Komarica istaknuo je da je od prvih stoljeća postojanja Crkve, sveta dužnost kršćana pokapanje mrtvih i molitva za mrtve. Naveo je da su u Krnjeuši prije 76 godina, u mjesecu kolovozu ubijena 232 civila katolika bez ikakvog suda i presude, a među njima i mladi krnjeuški župnik Krešimir Barišić, te trojica sjemeništaraca: Ivan Skender (12 godina), Jure Tomičić (17 godina) i Ilija Poplašen (18 godina). Biskup je potom vjernike podsjetio na riječi pape Franje izrečene prigodom posjeta Sarajevu prije dvije godine: “Nemate pravo zaboraviti svoju povijest i mučenike. Ne radi osvete, nego zato da budete mirotvorci, da biste mogli ljubiti poput njih.” Naglasio je da je u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza 1941. počinjen strašan grijeh pred Bogom, a prema međunarodnom pravu strašan zločin, te da su žrtva toga grijeha i zločina bili katolici. “Žrtva je uvijek žrtva, tko god ona bila, a zločin je uvijek zločin, bez obzira tko ga je počinio”, istaknuo je biskup Komarica i naveo da se o ovom zločinu u Krnjeuši predugo šutjelo, te da počinitelji nikada nisu kazneno odgovarali pred nadležnim državnim institucijama. Pozvao je vjernike da budu istinoljubivi i miroljubivi te da s nadom i optimizmom gledaju u budućnost svoje zemlje. Također ih je pozvao da izgrađuju Kristovo kraljevstvo istine i pravde, milosrđa, svetosti, praštanja, ljubavi i mira. Biskup je potaknuo vjernike da slijede svijeti primjer župnika Barišića – koji je prema brojnim svjedočanstvima bio dobročinitelj i tamošnjeg pravoslavnog puka – u vjernosti Kristu i njegovu Evanđelju, te vjernosti svojoj rodnoj zemlji. Pri kraju sv. mise biskup Komarica blagoslovio je stari kameni križ, jedini očuvani spomenik na tome opustošenom groblju, koji je nakon što je 76 godina ležao na zemlji, podignut i postavljen na novoizgrađeni betonski pijedestal. Potom su za žrtve pokolja u Krnjeuši, pred spomen-križem vijence položila izaslanstva Hrvata iz Jajca, Livna i Bihaća, a biskup je za sve pokojne izmolio molitvu opijela. Nakon sv. mise povjesničar iz Bihaća prof. Franjo Jurić održao je kratki povijesni sat o zbivanjima u Krnjeuši i pokolju nad Hrvatima u kolovozu 1941. Budući da župa Krnjeuša ove godine obilježava 125. obljetnicu osnutka, biskup i župnik najavili su za početak listopada svečanu proslavu ovoj jubileja. Do tada je planirano završiti uređenje groblja, tj. njegovo ograđivanje i izgradnja natkrivenog kamenog oltara u koji će biti ugrađena ploča s imenima i brojem svih stradalih rodova iz župe Krnjeuša u pokolju iz 1941. Također je predviđeno podizanje spomen-križa na mjestu gdje je nekad stajala porušena župna crkva Uzensenja BDM u središtu Krnjeuše, gdje Katolička Crkva još uvijek ima u vlasništvu 100 m2 zemlje. Po izbijanju četničkog, a kasnije partizanskog ustanka u zapadnoj Bosni i istočnoj Lici, na udaru ustanika se našla i župa Krnjeuša, između Bihaća i Bosanskog Petrovca. Pogrom u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću. Točan broj ubijenih stanovnika Hrvata nikad se nije utvrđen. Istraživanjima se došlo do preliminarne brojke od 240 ubijenih nedužnih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, od toga 72 žene i 49 djece do 12 godina starosti. Brojka od 240 osoba – koja nije konačna – odnosi se na uži dio župe i ne obuhvaća predjele koji su najviše stradali: južni dio župe oko Kulen Vakufa i Vrtoča s pripadajućim selima. Također, brojka ne obuhvaća poginule domobrane. Među ubijenima je i krnjeuški župnik don Krešimir Barišić, zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca, pripravnika za svećeničko zvanje, koji su ubijeni i bačeni u goruću župnu crkvu. Župa Krnjeuša je u kolovozu 1941. u potpunosti uništena tako da danas nema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osim devastiranog groblja “Križ” na kojem je vidljiv samo jedan nadgrobni spomenik. U župi Krnjeuša je pred početak 2. svjetskog rata živjelo preko 1300 vjernika katolika. Danas tamo ne živi nijedan katolik. Sličnu sudbinu posvemašnjeg uništenja tada su doživjele i katoličke župe u Bosanskom Petrovcu, Drvaru i Bos. Grahovu, te Borićevac, Srb, Donji Lapac i Udbina u susjednoj Lici. Po svršetku II. svjetskog rata većini preživjelih stanovnika tih župa tadašnje komunističke vlasti nisu dopustile povratak na rodna ognjišta, a njihova imovina je u međuvremenu nacionalizirana i dobila nove vlasnike. (vecernji.ba)