KOŠIĆ O ISTANBULSKOJ Kao da se mi kršćani moramo vratiti u katakombe...

Biskup Vlado Košić je na sisačkom hodočašću među ostalim govorio i o Istanbulskoj konvenciji. Propovijed sisačkog biskupa prenosimo u cijelosti: "Draga braćo svećenici, drage časne sestre, bogoslovi, braćo i sestre! Dolazimo na naše treće biskupijsko hodočašće Majci Milosrđa u Kloštar Ivanić, a po prvi puta u subotu, uoči Nedjelje Božjeg milosrđa. Upravo zato što je to dvoje povezano, dobro je da smo baš danas organizirali ovo biskupijsko hodočašće. Istina, svaki je početak težak pa će vjerojatno i ovaj datum vremenom postajati sve više u svijesti naših vjernika i nadam se da će nas svake godine biti sve više. Blaženu Djevicu Mariju u ovom svetištu naš vjerni puk časti od davnina kao Majku Milosrđa jer je ona naša vjerna zaštitnica pred Božjim milosrđem. Svjesni da smo svi grješnici utječemo se njezinu zagovoru te ju i doživljavamo kao Majku Milosrđa, iz dva razloga: prvo, jer je sama puna dobrote i nježnosti, puna sućuti i spremnosti da svima pomogne; te drugo, jer je rodila Isusa pa je njegova Majka, a on je svijetu pokazao sasvim konkretno Boga kao Boga Milosrđa za nas grješnike, jer je on zato i došao k nama ljudima, da nam donese spasenje, spasenje od grijeha, a to drugim riječima zovemo Milosrđe. Knjiga čudesa koja postoji u ovom svetištu bilježi upravo uslišanja koja su vjernici zadobili posredstvom Marije, Majke Milosrđa. Kada sutra cijela Crkva, na Bijelu nedjelju, slavi Nedjelju Božjeg milosrđa, tada nam pred očima sjaji svjedočanstvo svete Faustine Kowalski koja je primila tu pobožnost, na temelju koje je sv. papa Ivan Pavao II. i ustanovio Nedjelju Božjeg Milosrđa, a na čemu se nesumnjivo nadahnuo i sadašnji papa Franjo proglašujući prije dvije godine 2016. Godinu Božjeg milosrđa. Bog je prije svega milosrdan, drugo ime za Boga je – milosrđe. Možemo reći i ljubav, i oproštenje, i nježnost i dobrota. Boga je milosrdan Otac, otac koji svoju djecu ljubi iznad svega, čeka ih i prašta im njihove slabosti. Ta istina treba još jače doći u svijest svih vjernika. Današnja čitanja govore nam o silnoj snazi Kristova uskrsnuća: Djela apostolska (Dj 4, 13-21) nam kazuju o velikoj neustrašivosti apostola Petra i Ivana koji su, zajedno s drugim apostolima, svjedočili Jeruzalemcima o Kristu koji je uskrsnuo. Glavari narodni i starješine nisu znali što bi učinili pa su pozvali apostole i zaprijetili su im da to više ne čine. A što su im apostoli odgovorili? Petar i Ivan im odgovoriše: »Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.« Kad bismo i mi bili tako uvjerljivi! Da bismo mi, današnji kršćani tako snažno, bez straha pred ljudima, svjedočili istinu o Kristovu uskrsnuću, potrebno je najprije da sami susretnemo Isusa koji je uskrsnuo, da se uvjerimo da je on živ i da on hoda s nama na našim putovima. Kako je moguće bojati se onda za sebe kada znamo da je i naš Učitelj bio krivo optužen i nevin osuđen na smrt, raspet, umro i pokopan, ali nije poražen – jer je treći dan uskrsnuo. Pa i mi! Što nam možete? Govoriti neistine o nama? Osuditi nas? Ubiti nas? Ali mi se ničega toga ne bojimo, jer nama se pokoravati više Bogu negoli ljudima. Vi nas možete ubiti, ali i mi ćemo uskrsnuti. Jer nama nije do vaša slave, koji biste nam vi mogli dati, nego nama je do slave koju nam može dati samo Bog, u vječnosti! Kažem: o kada bi bilo danas tako među nama kršćanima! Ali mi, današnji kršćani, mnogi smo lijeni i nesposobni braniti istinu Kristova uskrsnuća, bez straha za sebe i svoj život, za trpljenje i samu smrt koja nam se može dogoditi, jer mi ne tražimo nagradu na zemlji nego na nebesima! Pogledajte, braćo i sestre, samo tu već izlizanu diskusiju o famoznoj Istambulskoj konvenciji! Nije li to sramota da u državi u kojoj se 90 % stanovnika izjašnjava kršćanima, od kojih 86 % katolicima, ukupno 95 % vjernicima, vlastodršci mogu sijati strah i trepet i pokoriti sve misleće da prestanu misliti, sve koji imaju poziciju da govore, da prestanu govoriti, sve koji imaju znanstveni, kulturni, umjetnički autoritet da uzmaknu i – šute! Ali, recite braćo i sestre, upitao bi nas sveti Petar, zajedno s apostolom Ivanom: „Trebamo li se mi više pokoravati Bogu ili ljudima?“ Očito, stranački ljudi, koji ovise o volji svoga vođe moraju se više pokoravati ljudima, tj. svome vođi, jer ako padnu u njegovu nemilost, ode im služba, završit će na ulici… Ali ima li još ljudi, koji nisu ovisni o velikom vođi, koji slobodno misle i govore, koji se ne daju zastrašiti niti zavesti, koji misle svojom glavom i zbore slobodno? Molimo se danas, draga braćo i sestre, da Majka Milosrđa svojim zagovorom učini da se ljudi koji odlučuju o budućnosti ove zemlje, o odgoju, obrazovanju, o obiteljima, mladima i djeci, ne boje založiti se za njihovo dobro! Da ne nasjedaju na laži i podvale, medijske varke i zamke! Već kad kažemo „Majko Milosrđa“, spomenuli smo najljepše zemaljsko ime „majke“. Zar nam ono nije sveto, bez obzira bila to naša majka, majka naših bližnjih ili nebeska Majka? Pa ako nam je to ime sveto, kako možemo dopustiti da se obezvrjeđuje obitelj, kako možemo dopustiti da se sva naša kršćanska povijest i obrana moralnih i društvenih zakona utemeljenih na Božjim zapovijedima bace u blato, a ustoliče se neki novi – i to protunaravni i protuljudski zakoni? Pitam ja vas otvoreno: Što je nama svetinja – Istanbulska ili Sinajska konvencija? Istanbulska ili Isusov Govor na gori? Zakon koji pišu današnji zagovaratelji nastranih odnosa, gdje se ne poštuje ni muško ni žensko, ni majka ni otac, ni dijete, ni vjera ni tradicija – ili Zakon koji je upisan u ljudska srca prstom Boga živoga, a već je dan po Mojsiju na Sinaju, uklesan u dvije kamene ploče te dovršen po Isusu Kristu u proglasu Osam blaženstava Koga ćemo slijediti: boga Istanbula ili Boga koji se objavio na Sinaju i u Isusu Kristu na Gori? Boga istinitoga, vjernoga, Oca milosrdnog i jedinog spasitelja čovjeka Sina Božjega Isusa Krista ili – oca laži, ubojicu od početka, belzebula i sotonu? I zašto strah u srcima kršćana, tko može nas natjerati da ne govorimo istinu, tko je taj tko ima ključeve života i smrti, tko nas jedini u našoj nutrini i biti, u našoj vječnosti oslobađa i čisti, spašava i daje nam pravo dostojanstvo čovjeka, i muškarca i žene, tko nas jedini brani od nasilnika svih vrsta, i verbalnih, i zavodničkih – koji nam prilaze u ovčjem ruhu i kao (demo)kršćani? – tko ako ne jedino i samo Isus Krist naš Gospodin! A on je bio samo prividno pobijeđen, bio je bez grijeha i krivnje osuđen na smrt i ubijen, ali dok se đavao naslađivao svojim uspjehom, on je na iznenađenje i anđela, i dobrih i zlih, i ljudi – ustao od mrtvih i pobijedio! U svetom Evanđelju po Marku (Mk 16, 9-15), koje smo čuli, Gospodin je poslije svoga slavnog uskrsnuća dao zapovijed svojim učenicima govoreći im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.« A čuli smo, kako je zapisao sveti Marko, to se dogodilo nakon što je prekorio njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše… Hoće li i nas Gospodin prekoriti? Zašto mi ne vjerujemo u njegovu pobjedu? Zašto su i naša srca okorjela u nevjeri? Povjerujmo, braćo i sestre, i ne bojmo se! I pođimo hrabro po svem svijetu i pronesimo poruku spasenja, poruku radosti, poruku uskrsnuća svemu svijetu! Isus nije rekao da se njegovi učenici zatvore u četiri zida, da ne idu u svijet, da je to zakon “sekularne države“ koju neki danas posve krivo tumače, kao da kršćana uopće ne smije biti nigdje u javnosti, kao da se mi moramo vratiti u katakombe, kao da u demokratskom društvu svi mogu imati pravo da javno govore i rade što im volja, samo nas treba ukloniti, samo mi nemamo pravo na slobodu riječi i djelovanja… Ne, mi se ne smijemo bojati! Mi trebamo hrabro, dakako „s blagošću i poštovanjem, dobre savjesti“, kako bi rekao sv. Petar (1 Pt 3,16), propovijedati „što smo vidjeli i čuli“, što smo doživjeli, što smo upoznali, a to je da je Isus živ, da je on pobjednik života, svijeta i čovjekov spasitelj, osloboditelj, jedini koji čovjeku daje istinito dostojanstvo! Neka nas Marija, Majka Milosrđa, preporuči svome Sinu, da nam bude milosrdan! Neka naše obitelji čuva da žive u dostojanstvu supružnika, očeva i majki, djece, djedova i baka. Neka čuva našu domovinu Hrvatsku i podari je istinskim vođama koji će slijediti jedino Sinajsku konvenciju, Deset Božjih zapovijedi, i slušati Sina Božjega Isusa uskrsnuloga te i sami graditi život ne propasti nego uskrsnuća! Amen", rekao je Košić u propovjedi.