Kraj monopola! Nakon struje, padaju plin, voda i otpad

Ukidanje privilegiranih pozicija trebalo bi, u pravilu, donijeti niže cijene i bolju kvalitetu usluge, ali i ne mora nužno biti tako

Ukidanjem monopola na određene usluge kao i na isporuku energenata najviše bi (uz pružatelja usluga) trebali profitirati građani koji će dobiti niže cijene. Nakon što je u Zagrebu prije tri godine liberalizirano taksi tržište (što je išlo uz velike drame monopolista kojima se nije svidjela ideja o konkurenciji), a Zagrepčani dobili nižu cijenu taksija, sad je konkurenciju dobio i HEP. Barem u početku i barem tako obećavaju, nižu cijenu struje Hrvatima bi trebali omogućiti RWE i slovenski GEN-I od 1. srpnja. Logično pitanje koje se sada nameće jest koji će se monopoli još ukinuti? Ekonomski analitičar Damir Novotny kaže da Hrvatska ulaskom u EU, a što je za koji dan, mora liberalizirati sve komunalne usluge, a ide se i korak dalje. – Osim toga, traži se liberalizacija gradskog i međugradskog prijevoza, brodskih linija, zbrinjavanja otpada, opskrba vodom, odvodnja... – rekao je Novotny. Objasnio je da će Vlada, ali i lokalne vlasti, morati raspisivati natječaje i dodjeljivati koncesije za te djelatnosti. Time će se, dodaje, ostvariti i niža cijena i bolja kvaliteta usluge. Ipak, opći je stav da bi distribucija vode trebala ostati u javnom vlasništvu i ne ići u privatizaciju, a primjerice za toplinarstvo ne postoji interes. Nakon liberalizacije tržišta struje, očekuje se da je idući monopol koji treba pasti onaj na tržištu plina. Tako bismo u dogledno vrijeme mogli birati i od koga ćemo kupovati plin jer zasad u svakom gradu taj energent prodaje po jedan distributer. Liberalizacija očekuje i HŽ Cargo, a za koju godinu i putnički prijevoz. Na nekim je otocima odvoz smeća već dan u koncesiju, pa ga obavljaju privatne tvrtke. Predsjednica udruge Potrošač Jadranka Kolarević protivi se pak svakom ukidanju monopola države. Suprotno tome da bi dolazak konkurencije trebao značiti i niže cijene, Kolarević tvrdi da liberalizacija u konačnici ide na štetu potrošača, a na ruku velikim proizvođačima. Monopolisti se obilno koriste konsenzusom da pitka voda nije roba za tržište Kada je riječ o gospodarenju vodom, posebno o opskrbi kućanstava pitkom vodom, u Hrvatskoj vlada konsenzus da taj segment nipošto i nikada ne treba prepustiti tržištu. Dakle, bilo kakva privatizacija, primjerice zagrebačkog vodovoda, ili liberalizacija tržišta u opskrbi vodom ne dolazi u obzir. Račun sa sedam stavki I u tome nema ništa sporno, osim što mnoga gradska komunalna poduzeća u Hrvatskoj zlorabe taj općeprihvaćeni nacionalni konsenzus. Zoran primjer zloporabe jest reakcija Zagrebačkog holdinga na lanjsku odluku Vlade da PDV za usluge opskrbe vodom smanji sa 25 na deset posto. Građani su, logično, očekivali da će im računi za vodu biti manji proporcionalno smanjenju poreza. Uzalud, jer je Holding odmah povećao cijenu kubika vode za jednu kunu. Od te očite zloporabe položaja monopolista još je veći problem što Zagrepčani od Holdinga dobiju račun za vodu u kojoj je cijena osnovne usluge (opskrbe pitkom vodom) samo jedna od čak sedam stavki varijabilnog dijela računa. Struktura ukupne cijene koju plaćamo (po metru kubičnome) je sljedeća: usluga opskrbe pitkom vodom – 4,68 kuna, usluga odvodnje otpadnih voda – 1,00 kuna, usluga pročišćivanja – 4,68 kuna, PDV – 1,03 kune, naknada za korištenje voda 1,35 kuna, naknada za zaštitu voda – 0,40 kuna, naknada za razvoj voda – 0,3 kune, naknada za razvoj odvodnje – 0,7 kuna. Ukupno, varijabilni dio cijene vodnih usluga iznosi 14,15 kuna po metru kubičnom. Tako ispada da osnovna usluga (opskrba pitkom vodom) iznosi tek malo više od četvrtine ukupne cijene!? Povrh toga, svakog mjeseca Zagrepčani moraju platiti – bez obzira koliko vode potrošili – i fiksnu mjesečnu naknadu od 18,41 kunu! Sličnu praksu provodi i Gradska plinara Zagreb. I oni građanima, bez obzira koliko plina doista potroše, uz svaki račun naplate još i 20,63 kuna fiksne naknade. Što zapravo plaćamo? – Nažalost, nije to ništa novo. Fiksnu naknadu, znači nešto što nitko ne zna što je to točno, naplaćuju uz Plinaru i Vodovod i mnogi drugi. Od zagrebačke Plinare tražili smo odgovor na pitanje što mi to točno plaćamo, koju uslugu, u toj "fiksnoj naknadi". Odgovor nismo dobili – tvrdi Jadranka Kolarević, predsjednica udruge Potrošač. Izvornu vijest možete pogledati OVDJE