Kriminal među Ostojićevim policajcima: Krađe, prijevare, podmetanja i visoke pozicije?!

Dolački je osim svima znanog a neistraženog kriminala vezanog uz krađu novca za parapolicijsku grupu osnovanu od Ranka Ostojića za troškove hvatanja Ante Gotovine u iznosu od 1.500.000,00 kuna, neistraženo podmetanje rukavice kao ključnog dokaza protiv jednog osumnjičenog (cijela ekipa za očevide bila je na mjestu događaja više sati i nije vidjela odbačenu rukavicu dok nije došao Dolački!), umiješan i u izravno protivno Ustavu praćenje političkih protivnika koje je za njega odrađivala policijska službenica znakovita prezimena Broz. Način na koji se rješava problem političke policije u nas je nedopustivo spor i nakaradan. Evo nekoliko činjenica koje do sada nisu nigdje objavljene. Radi se o političko-interesnoj skupini policijskih službenika postavljenih od strane Ranka Ostojića –  Maria Bertine, Zorana Filipovića, Gorana Burušića, Krunoslava Horvata i Želimira Dolačkog. „Žac“ Dolački nije 2012. g. uopće mogao konkurirati na natječaju za načelnika službe organiziranog kriminaliteta iz barem dvaju formalnih razloga – nema visoku stručnu spremu i 2006. g. pravomoćno je u Sisku osuđen zbog izvršenja kaznenog djela prijetnje. Svi članovi komisije na navedenom natječaju to su morali znati, no unatoč tome su izabrali baš njega! Pitanje njihove odgovornosti nitko ne postavlja, iako se ovdje radi o kaznenom djelu zlouporabe položaja i ovlasti, svjesnom i po nelegalnoj naredbi odrađenom pro forma natječaju. Vjerojatno će se članovi komisije izvući čak i od stegovne odgovornosti jer novi ministar nije shvatio dubinu kriminala u koji je bivša policijska vrhuška upletena. Naime, Dolački je osim svima znanog a neistraženog kriminala vezanog uz krađu novca za parapolicijsku grupu osnovanu od Ranka Ostojića za troškove hvatanja Ante Gotovine u iznosu od  1.500.000,00 kuna, neistraženo podmetanje rukavice kao ključnog dokaza protiv jednog osumnjičenog (cijela ekipa za očevide bila je na mjestu događaja više sati i nije vidjela odbačenu rukavicu dok nije došao Dolački!), umiješan i u izravno protivno Ustavu  praćenje političkih protivnika koje je za njega odrađivala policijska službenica znakovita prezimena Broz. Mimo postojeće hijerarhije ista je izvješća o protuzakonitom praćenju donosila njemu, a ovaj dalje ravnatelju PN USKOK-a Mariu Bertini, koji je pak koristio načelnika zagrebačkog PN USKOK-a Zorana Filipovića da ih dostavi Ranku Ostojiću. Mario Bertina, i sam osuđen zbog krivotvorenja djedove oporuke, poznat je i kao čovjek koji je sudjelovao u navedenom otuđenju novca u slučaju traženja generala Gotovine, pronalaska droge u njegovoj garaži i mnogim nezakonitostima u radu PN USKOK-a. Taj slučaj oko novca parapolicijske grupe je inače ostao neistražen zbog dogovora Ive Sanadera i Ninoslava Pavića, koji je tada povukao Ranka Ostojića u Slobodnu Dalmaciju, dok je Sanader dobio svu medijsku pomoć od strane moćnog EPH. Načelnik zagrebačkog PN USKOK-a Zoran Filipović, unatoč činjenici da je imao lažno prijavljeno prebivalište u Slavoniji temeljem kojeg je desetak i više godina izbjegavao plaćanje doprinosa, oštetivši time državu za znatan iznos novca, o tome od strane policije nije niti kazneno gonjen niti stegovno udaljen iz službe. Branitelj Perica, pomoćnik načelnika PU zadarske, zbog identičnog činjeničnog stanja udaljen je iz službe, kažnjeno gonjen i uvjetno sudski osuđen. Zoran Filipović, kao pripadnik srpske nacionalne manjine ovdje je od strane Ranka Ostojića zaštićen i dalje radi svoj posao. Pozitivna diskriminacija za manjine – da, ali u izvršenju kaznenih djela – ne, valjda bi tako trebalo biti… Mnogi se pitaju je li moguće da je Želimir Dolački bio toliko nevjerojatno glup za čovjeka s tolikim stažem u policiji da na takav način napravi krađu u svom sefu pa su se i mnoga ugledna pera uvukla u njegovo branjenje. Svi oni ne znaju da je ovo treći put (za sada poznat) da je krađa novca u Ministarstvu unutarnjih poslova počinjena, a u svima je sudjelovala navedena skupina Ostojićevih policajaca. Osim navedenih krađa, jedna se dogodila i prije par godina iz sefa Odjela za droge PU zagrebačke –  nestalo je 108.000,00 kuna oduzetih od jednog prijavljenika. Na poligrafskom testiranju jedan je od policijskih službenika pao na pitanju zna li tko je uzeo novac, no onaj koji je raspolagao ključem sefa i zadnji imao novac kod sebe, Krunoslav Horvat, umjesto kriminalističkog istraživanja njegove uloge u krađi, ustoličen je od strane Maria Bertine za njegova zamjenika u PN USKOK-u! Onaj koji je sve to trebao nadgledati, načelnik PU zagrebačke Goran Burušić, bavio se problemima svoga sina, čije je dugove jednom građaninu iz Splita obećao vratiti kad „mali odradi još par poslova“, što vrlo zorno pobija tezu Ranka Ostojića da isti nije bio upućen u kriminalne aktivnosti svojega sina! Izjava Splićana, kao i mnoge izjave suučesnika Burušićeva sina u izvršenju kaznenih djela o ulozi njegova oca u istome izgubila se u Odjelu službe za organizirani kriminalitet (nomen est omen!) koji je vodio nitko drugi no Žac Dolački. Sada navodno USKOK radi na utvrđivanju svih činjenica vezanih uz rad Dolačkog, no vjerojatno neće istražiti najstrašniju dimenziju ovog kriminala – a to je praćenje i prisluškivanje ljudi bez valjanog sudskog naloga, ukidanje elementarnih i temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom RH! Jer svakome je jasno da praćenje političkih protivnika nije inicirao nitko od navedenih policijskih službenika, već političar Ranko Ostojić i vjerojatno Zoran Milanović. Ovim je policajcima bilo prepušteno da uzimaju državni novac, velik iznos – no za njihove potrebe dovoljno, politika ih vjerojatno nije ni zanimala.