KRVAVI SIJEČANJ U ŠIBENSKOM ZALEĐU: Pobili civile zbog jezive zakletve

Iz dana u dan nižu se tužne obljetnice smrti branitelja, ali i hrvatskih civila pobijenih tijekom Domovinskog rata. S posebnim pijetetom potrebno je sjetiti se onih zločina u kojima su mučki i bespoštedno ubijana i djeca. Prije točno 25 godina, dogodio se jedan upravo takav... U siječnju 1992. godine u selu Rupe u šibenskom zaleđu, poginuli su srpski paravojnici Nebojša i Rajko Kovačević, te Rade Vrcalin iz Ervenika. Nakon što je tada 35-godišnji Damir Travica, vlasnik gostionice „Taverna“ u Erveniku saznao za njihovu smrt, odmah je o tome obavijestio svog najboljeg prijatelja Slobodana Kovačevića zvanog Ćipe. Tada mu se obratio ovim riječima: „Shodno našoj ranijoj zakletvi koju smo dali jedan drugom, ako se desi i jednom našem mještaninu srpske nacionalnosti bilo što, da ćemo protjerati i popaliti sve Hrvate iz našeg sela, pozivam te da to i učinimo.” Travica i Kovačević su potom od podneva do večeri razrađivali svoj zločinački plan. U međuvremenu, priključio im se i Nebojša Travica, zvani Nebesilo. A onda su zajedno krenuli u krvavi pohod na zaseok Šašiće kraj Ervenika. Damir Travica je i prije terorizirao stanovništvo hrvatske nacionalnosti lišavajući ih slobode i maltretirajući ih u kninskom zatvoru, a te je večeri s još sedmoricom zločinaca, pripadnika srpskih paravojnih snaga zapalio sve preostale hrvatske kuće u selu. Nekim čudom, bijegom su se spasili Pavao Đakulović sa ženom i sinom, te Drago i Mara Čengić, roditelji Drage Čengića. Nakon provedene hladne noći u šumi, baka Mara Čengić uputila se prema kući najstarijeg sina i u njoj pronašla dva pougljena trupla, a druga dva u dvorištu kuće. „U 19 sati u prizemlje kuće našeg sina Drage Čengića navalili su Srbi iz našega mjesta, a u kući su se nalazili sin Drago (39), supruga Nevenka (32) i njihovi sinovi Slobodan (11) i Goran (4). Na sredini kuhinje zaklali su sina mi Dragu i jedanaestogodišnjeg Slobodana, koje su polili benzinom i zapalili, a u tom kaosu snaha Nevenka, iako je bila ranjena, pokušala je spasiti sina Gorana koji je imao četiri godine. Zaštitila ga je svojim tijelom, no jadnica nije uspjela. Zaklana je ispred svoje kuće dok je u naručju držala ustrijeljenog četverogodišnjeg Gorana. U isto vrijeme, dok je jednagrupa ubijala u kući moga sina Drage, druga je grupa krenula u našu kuću u kojoj smo živjeli ja i moj muž. Igrom slučaja smo uspjeli pobjeći na sporedna vrata, a istog trenutka zapaljena nam je kuća, gospodarske zgrade i uništeno u jednoj večeri sve što smo imali“, kazivala je za medije baka Marija. Pred istražnim sucem tzv. Republike Srpske Krajine, čiji je sudski zapisnik s ostalom dokumentacijom zaplijenjen nakon „Oluje”, Travica i Kovačević priznali su i u detalje opisali zločin nad susjedima, četveročlanom obitelji Čengić. Međutim, “krajinski sud” bio je obična farsa… Nakon “Oluje”, ubojice su prebačeni u zatvor u Banju Luku, a onda pušteni na slobodu. Damir Travica, drugooptuženi u sudskom postupku, pravomoćno je osuđen na 15 godina zatvora: Izručila ga je Velika Britanija 11. studenoga 2008. godine i s obzirom da nije tražio obnovu postupka, danas je jedini pravomoćno osuđen koji služi zatvorsku kaznu za zločin nad članovima obitelji Čengić. Osim Damira Travice, odgovorni za ovaj zločin još uvijek nisu privedeni pravdi. Suđenje u odsutnosti optuženih, danas pravomoćno osuđenih, nije rezultiralo odsluženjem zatvorskih kazni, te stoga i ne može biti satisfakcija najbližoj rodbini ubijenih članova obitelji Čengić. Provjerom podataka u MUP-u, među 60 raspisanih tjeralica nema onih s imenima osuđenih za zločin nad članovima obitelji Čengić. Na spomeniku koji su podignuli Gradovi Benkovac i Knin piše: “Ovdje su dva anđela, otac i mater nevinu krvcu prolili na pragu. Putniče, pomoli se u tišini jer oni se mole za nas i domovinu dragu.”