KUD IDE OVAJ SVIJET...
Krekali su me! Provalili mi IP! Hakirali me totalka! Šteka mi browser! Hakaju me da boli glava! Stiže mi backlink! Četamo se već neko vrijeme. Doštukaj plugin! Tebi treba refresh! Skrinšutaj to! Imam backup, za svaki slučaj. Krep'o hard! Ovo se mora apdejtati pod hitno! Sad ću aplodati i šaljem! Blokirali su mi fejs! Skrinuj to! Lajkaju me redovito. To je običan hejter! Trolova na vagone, nemreš oka otvorit'! Imam to u blocku. Bolduj tekst! Napravi break! Nešto zapinje s bufferom. Danas sam aut, dislajkam sve što mi naleti. Šalji na hotmail. Aha, u inbox-u je. Stavit ću banner. Švenkaj tamo desno! Cool! Nemreš bilivit! Ovo je brutalno! Krvavo dobro! Mala me zahaltala. VOV! JSMZ. VČRS. SAB. Cimni me popodne! Dobio sam pedalu! 'Ajmo do djutića! Urok'o sam se. Zgazio sam se u hotboksu. Spiči ga šakom! Nemaju niš' sem ŽKP-a! Ubijam ih from downtown! Lik drži konfu. Stari ima hemače. Koji blam! Sabskrajbaj se. 'Ajmo tuknut'. Ove trape su ful fejkane. Idemo van fumati. Odoh do Rajfice. Riba je bačalez i plus traktoruša. On the face of the place. Outsourcing. Sinergija.Transparentno. Lex – Perković, Lex – Agrokor, Lex – Vlahušić, EUR – Lex...
Je l' vam dosta?
I meni.
Ali, ako niste znali, to se zove progres – ili napredak, kako komu drago. Dovoljno je da ste svjesni kako je upravo to pravi smjer. Sve ostalo nije bitno. Uglavnom, ako niste u stanju odgonetnuti iz prve i razumjeti barem 80-90% ovih izraza, totalno ste aut, odnosno izvan trenda, pod ledom ste, nema vas, nebitni ste, mrtvi ste skroz-naskroz (iako možda još uvijek ne vjerujete u to), između vas i trube nema razlike, pase ste...pregazilo vas vrijeme. Jasno!?
I nemojte mi se pravdati. I pokušavati relativizirati smjer kojim ide današnji svijet!
Ja jesam (oprostite na izrazu) stariji i uz to još konzervativac (što je još tragičnije), ali se zato iz petnih žila trudim biti u trendu, ići u korak s vremenom. Oboružan sam rječnicima raznih vrsta – od onih običnih, klasičnih, preko nešto suvremenijih koji sadrže žargonske i šatrovačke izraze, do informatičkih (cyber izdanja). Dakako, ima problema s deklinacijom određenih pojmova i izraza, ali guram nekako. Dao Bog pa postoji Google (živio Google!), koristim i Chrome i tako...
I iskreno, nije baš da mi uvijek ide. Ponekad čak (vjerovali ili ne) ispadnem i smiješan, pred sinovima i unucima. U želji da pošto-poto dokažem koliko sam „napredan“ i u trendu, zaletim se i lupim poneki izraz (po sjećanju) i „ugrizem se za jezik“ kad se sretnem s podrugljivim pogledom nekog od mojih cyber – potomaka.
Ne može se naprijed bez rizika.
No, ne posustajem. Čim se pruži prilika provjerim i ispravku lijepo pospremim pod poseban fail (u folder lock – da me moji „hakeri“ iz obitelji ne bi kojim slučajem provalili). Trenutačno imam negdje oko 800 pojmova od kojih većinu znam napamet.
Tako se to radi.
Mladima ne moram objašnjavati koliko je važno ići u korak s vremenom, a vama skepticima koji možda još uvijek (sram vas bilo!) koristite olovku umjesto keyboarda – i čak se (možda) ponosite tom zastarjelom, arhaičnom i sramotnom „vještinom“ iscrtavanja kuka i vijuga (ima i takvih!), poruka: pregaženi ste, nema vas, nebitni ste...jer, progres ne čeka!
Što ima ljepše nego vidjeti zaljubljeni mladi par kako sjedi na klupi u parku (on na jednom, ona na drugom kraju) i zaneseno, romantičarski se dopisuju putem svojih ganc-novih ajfona(generacija 10), kad u trgovačkom centru ili na špici čujete kako nam naše mlađahne uzdanice govore neki nerazumljivi jezik, ali, ipak prepoznate da se služe hrvatskim po onome „kaj“, ili „ma, ideeeeš...“.
I nemojte im zamjerati kad ih vidite da ponekad poput zombija tumaraju gradskim ulicama sa slušalicama u ušima ili ako se (ne daj Bože) s kojim od njih sudarite, a on vam ljutito pokaže srednji prst i procijedi: „Matori, odj...!“ (spreman razbiti vam gubicu ako je otvorite).
Pomolite se da ih ne pokupi vlak, autobus ili kakav kamion.
Jer, na njima svijet ostaje.
Vjerujmo im da znaju kud idu.
Zlatko Pinter
