Kukuriku Hrvatska je za 'region', a ne za EU!

S koliko žara ova vlast štiti udbaše i komunističke zločine, čak i pod cijenu da se zavade s Europom i sve nas osramote svojom balkanskom prevrtljivošću. Lex Perković ima svoju povijest. Svoj negacionizam komunističkih zločina kukurikavci su spretno skrivali i prije ovog škandala s Berlinom, sve dok se nisu domogli vlasti. Tako su, kao opozicija, glasovali za ustrojavanje Ureda za istraživanje komunističkih zločina, da bi, došavši na vlast, isti ured ukinuli i stavili pod Ministarstvo branitelja. Logično pitanje: Kakve veze Ministarstvo branitelja ima veze s komunističkim zločinima? I te kako, da se zataškaju, pri čemu je opet ključan Perković. Nakon što je Ured ugašen i stavljen pod kapu Ministarstva branitelja, gazda kojem je povjeren nadzor nad istraživanjem komunističkih zločina postao je pukovnik Grujić, Osječanima dobro poznat jer je ovdje započeo svoju udbašku karijeru u bivšoj državi, zajedno s traženim Perkovićem, Perkovićem koji ga je početkom devedesetih i povukao u Zagreb, pa Grujić i danas slovi kao dio Perkovićeve mreže. I eto vam smijurije, osobe koje su bile dio represivnih komunističkih struktura imenovane su da istražuju zločine komunizma!? Nevladine udruge šute Ova opstrukcija europskog uhidbenog naloga od strane Milanovićeve vlade u slučaju Perković, na zgražanje Berlina i Europe, samo je logičan nastavak onoga što, zajedno s HDZ-om, rade već dvadeset godina – štićenje i prikrivanje svega onoga što simbolizira Josip Perković i njegova udbaška mreža. “Oni” ne daju Perkovića jer se boje istine o sebi, o svojim očevima kao i o funkcioniranju Hrvatske danas čije sve glavne poluge drže sljednici Perkovićeve agende. Zašto sada ne kriknu tzv. nevladine udruge, zašto sada Katarina Kruhonja, Vesna Teršelič ili Zoran Pusić ne izuste onu famoznu: Zločin je zločin! Budite dosljedni! Jer ono što vrijedi za hrvatske generale i branitelje očito ne vrijedi za komunističke zločine, ono što vrijedi za Antu Gotovinu ne vrijedi za Josipa Perkovića, čiji sin obnaša važnu funkciju u uredu predsjednika Josipovića, koji je odlikovao Vesnu Teršelič i društvo zbog doprinosa oko “suočavanja s prošlošću”. Ova vlast institucionalno, na najvišoj razini predsjednika i premijera, negira i štiti komunističke zločine, što je, najprije s gašenjem ureda dodijeljenog Grujiću, a sada i sa “slučajem Perković”, jasno kao dan. Hej Slaveni umjesto Ode radosti Zbog svih njih, sramotno je da se Hrvatska na pragu Europske unije umjesto budućnošću svoje djece i dalje bavi kosturima iz ormara koji, čim ispadnu, Perkovićeva mreža u strukturama vlasti umah drugi put propuca kroz lubanju. Zbog svega toga, unatoč ulasku u EU, Perkovićevoj “djeci” i “unučadi” koja vlada Hrvatskom i Osijekom, EU nije prioritet nego “region”. Tako je, ničim izazvana, ministrica Pusić odletjela prošli tjedan u Beograd da bi vabila komšije na proslavu, govorila o mogućnosti povlačenja hrvatske tužbe za genocid, kao da je Srbija članica EU pa joj se treba ulizivati, kao da Hrvatska u svim otvorenim pitanjima s Beogradom kao EU članica nije o povoljnijoj poziciji!? Hrvatska treba voditi proaktivnu politiku prema susjedima, no ono što Vesna Pusić i društvo rade je nešto drugo, njima je ulazak u EU tek sredstvo da što prije “ceo region” opet bude u jednoj (mega)državi. Zato su između Perkovićevih i europskih vrijednosti izabrali – Perkovićeve! I dok na proslavi ulaska RH u EU bude svirala Oda radosti, njihove će usne tiho jecati “Hej Slaveni”! Licemjeri! Ivica Šola/Glas Slavonije Izvornu vijest možete pogledati OVDJE