"LABUĐI PJEV" DAVORA BERNARDIĆA, OČERUPANOG PIJETLA NA HRPI BALEGE
Tragikomična figura naše političke scene, čovjek koji je najsmješniji onda kad pokušava biti ozbiljan i uvjerljiv, nepopravljivi neokomunistički zatucanko čiji mentalni sklop odolijeva svim zakonima evolucije i protoku vremena, Davor Bernardić, ponaša se kao očerupani pijevac na hrpi balege - još uvijek kukuriče, mada je posve jasno kako će tomu prije ili kasnije doći kraj.
Na ovu kolumnu ponukala me je njegova izjava koju je prije dan-dva dao o Milanu Bandiću, navodeći kao prvi i najveći crimen sadašnjeg gradonačelnika Zagreba činjenicu da je "bio protiv Trga Maršala Tita".
Dvoličnost je to kakve bi se posramio svatko osim bolesnih i zatucanih neo-staljinističkih mozgova. Nakon što već više od dva desetljeća uvjeravaju hrvatsku javnost kako "nemaju ničega zajedničkog s komunizmom" i tvrde da su "najveći komunisti prešli još 90-ih godina u HDZ", Bernardić i njegova ekipa to u praksi demantiraju tako rječito da ne ostavljaju mjesta nikakvoj sumnji.
Braneći Tita, oni brane krvnike koji su odgovorni za Hudu jamu, Pečovnik, Jazovku, Macelj, Gračane, komunistički Jasenovac, žrtve Križnog puta i Bleiburga, Maribor, Macelj, za svih 1.600 masovnih grobišta, brane one koji su lišili života preko 600.000 Hrvata, nakon rata i bez suđenja, na grozan način, onako kako to ni zvijeri ne rade.
I to Bernardić, taj nikogović za kojega su istina i čast apstraktne kategorije i nepoznanica, stupidno laprdalo s viškom ambicija i ozbiljnim manjkom sposobnosti i inteligencije, poručuje našoj javnosti na jedan krajnje drzak, arogantan, bahat i bezobrazan način.
"DA, MI STOJIMO IZ TITA I KOMUNISTIČKIH ZLOČINA" - to je poruka koju nam šalje taj ljigavac koji ne bi li ušićario ponešto glasova na desnici ponekad ode i u crkvu (katoličku), nađe se na dočeku naših generala (poslije oslobađanja u Den Haagu) i na mnogim drugim mjestima gdje se može "užicati" koji glas od braniteljske populacije ili "desničara" - koje usput rečeno svako malo nazove "fašistima" ili "ustašama".
I ne sumnjam da neke slabo obaviještene i one koji ga nisu prozreli uspijeva i zavarati. Mada ga nije teško pročitati.
Što se mene osobno tiče, postoje persone kojima bih ja zabranio ulazak u bilo koju katoličku crkvu na području Republike Hrvatske - jednako kao što Sotonu tjeramo od sebe, tako bi se i njih trebalo otjerati s vrata naše Crkve, jer oni nemaju tamo što tražiti. Oni koji kleveću Crkvu u Hrvata, njezine vjernike vrijeđaju i ponižavaju a podržavaju ubojstva nerođene djece i udruge koje promiču i šire seksualne perverzije i bolesni anti-kršćanski svjetonazor i pogled na svijet, nemaju što tražiti u našim hramovima i svetinjama!
Što se Milana Bandića tiče, on je bio "Apolon", "alfa i omega", momak bez greške i mane, "mladi lav SDP-a" - sve dok Partiji nije otkazao poslušnost. Odmah nakon toga Partija mu je napakirala (preko svojih medija i žbira u USKOK-u i DORH-u) 6-7 optužnica i sad gorega od Bandića nema na kugli zemaljskoj. Partija je oduvijek najokrutnija bila prema svojim otpadnicima - to je stara i dobro poznata staljinistička praksa.
Naši neokomunisti u Hrvatskoj bili su, jesu i još će dugo ostati europska utvrda crvenog fašizma ili tzv. antifašizma kojemu je temelj staljinističko-komunistička teorija i praksa koja se ni po čemu ne razlikuje od fašizma, ali se zaogrće "antifašizmom" i "socijaldemokracijom" - nepostojećim sadržajima koji im služe kao koprena iza koje skrivaju svoje pravo lice.
To je jedina istina. Oni sami dokazuju da je tako.
Jer, da nije, zašto bi se žestili na uklanjanje ploče s imenom jednoga od najvećih krvnika i zločinaca u Europi tijekom XX stoljeća ili njegove biste!? Nema ni jedne jedine relevantne ankete (sačinjene u posljednjih 50 godina) po kojoj Tito ne figurira u prvih 10 mega-zločinaca (čak u svjetskim, ne samo europskim razmjerima!)! Zanimljivo, vođe Ustaškog pokreta dr. Ante Pavelića (koji je po njima bio oličenje najvećeg zla), nema nigdje, ni na pomolu, ni na jednoj jedinoj "rang" listi, dok je "slavni partizan Tito" na svakoj od njih!
I sve to nije dovoljno da današnji SDP konačno prestane braniti zločin i zastupati zločinačku ideologiju!?
Bernardić nije samo običan lažac, neznalica, diletant i mediokritet, on je pokvarenjak, individua bez stava, karaktera, časti, morala.
Jedina ambicija mu je zadržati se na svojoj hrpi balege što dulje. I kukurikati do zadnjeg daha - ma koliko to otužno zvučalo i komično izgledalo.
Doduše, ni društvo oko njega nije ništa bolje (od Komadine, preko Ostojića do Marasa). Sve demagog do demagoga. Jedino čime se bave jeste vlastita pozicija i tu se posljednjih mjeseci odvija borba nalik na onu u štakorskom leglu.
Upravo je na vidjelo izašla i činjenica kako nesretnom i izgubljenom Bernardiću "jamu kopa" i jedan od do sada najpouzdanijih suradnika, Ranko Ostojić.
Nije isključeno da on bude glavni kuhar, kad dođe vrijeme da se očerupani pijetao (nakon što posljednji put kukurikne) strpa u lonac. Tako je to među njima oduvijek bilo, od Francuske revolucije, preko Lenjina i Staljina, do Tita, Račana i Milanovića.
Kad su Isusa razapinjali na križ na Golgoti, s Njegove lijeve i desne strane razapeta su i dva razbojnika. Onaj s desne strane priznao je svoje grijehe i pokajao se za njih, a drugi nije.
Neki kažu da je temeljna razlika između desnice i ljevice upravo ta što ljevičar nikad neće priznati vlastite grijehe, ma koliki oni bili. Zato su sve njihove revolucije i režimi na kraju završavali u rijekama krvi i međusobnim obračunima.
Bernardić, taj otužni napola očerupani pijetao okružen lisicama i hijenama iz vlastitih redova igra svoju rolu do kraja, jer drugačije ne zna i ne može.
To je pitanje mentalnog sklopa, a ne ideologije i njegove volje.
Zlatko Pinter
