Libijac ‘Gadafi’ umro je za Hrvatsku, a spomen-ploču dobio tek lani

Marija Tomljenović sjeća se “Martina” još od prije rata… Tako su Ibrahima Abushaala Gadafija, “lipičkog zeta”, zvali njegovi sugrađani i hrvatski prijatelji. Gadafija je u Hrvatsku dovela ljubav prema Zorici Jurki koja je u Libiji radila kao medicinska sestra. Zajedno s njenim povratkom, u Hrvatsku je došao i Gadafi ne znajući da će u njoj i okončati svoj život. Stanovnici Lipika, zajedno s Marijom Tomljenović koja je priču o “Martinu” i otvorila, u jednom su složni: Lipik je imao svog heroja. I to velikog… Bio je jedan od zapovjednika Lipika, a njegovo ime na spomen ploči lipičkih heroja osvanulo je tek prošle godine, na čijem je otkrivanju nazočio ministar branitelja Tomo Medved. Marija Tomljenović kazala je i ovo: “Pokušali su ga čak proglasiti plaćenikom. Ja, kao njegova prijeratna susjeda, jednostavno znam da to nije tako…” Jedan od najjačih napada na Lipik otpočeo je 27. studenog 1991. godine. Stigli su niški specijalci koji su stvorili određenu vojnu prevagu u uličnim borbama. Već tog dana hrvatske snage trpjele su gubitke. Ranjeni su hrvatski branitelji Goran Lukić i Siniša Grubišić. Sljedeći dan bio je još teži. Borbe su se vodile po cijelom Lipiku. Neprijatelj je već ušao u dio Crkvene i Frankopansku ulicu. Skupina hrvatskih branitelja iz pravca mjesnog groblja, krenula je u akciju na neprijatelja u južnom dijelu Crkvene ulice. Spuštala se potkućnicama između Crkvene i Frankopanske ulice. U jednom trenutku, otvorena je na njih unakrsna vatra iz dijela Crkvene te iz Frankopanske ulice. Tijekom borbe, hrvatski branitelj Branko Marinčić – Đinac iz Čakovca, pokušao je zoljom eliminirati neprijateljskog strijelca u susjednoj kući, no tom je prilikom pogođen. Uvidjevši da mu je suborac mrtav, a ostanak na ovim položajima opasan, počeli su se povlačiti prema groblju. Izvlačili su se jedan po jedan dok su ih ostali štitili vatrom iz pješadijskog naoružanja. Posljednji su ostali Josip Komljenović, Zvonko Novokmet i Robert Klasnić. Prvi se od njih do susjednog dvorišta povukao Zvonko Novokmet i od tamo nastavio vatrom štiti ostale suborce. Robert i Josip odlučili su se povući istovremeno. Kada su izašli iz zaklona i potrčali, Robert je odmah pogođen metkom. Josip je samo okrznut kroz hlače, dok je drugi metak pogodio drvenu oplatu kalašnjikova. Ne vjerujući da je Robert mrtav, vukao ga je još deset metara, a potom se povukao prema groblju. Smrt Gadafija: Poljubio je privjesak na lančiću i izdahnuo… ”Kada smo se vratili do groblja, vatra je bila sa svih strana. Neki su pokušavali gađati s „osama“ i protutenkovskim ručnim bacačima tenkove, međutim, nisu ih mogli pogoditi. Snajperisti su isto dolazili s dva kraja, pucali su, paljba je bila stvarno jaka. Gadafi je prvi izašao istureno do bandere na kutu kod Melićeve kuće. Odatle je u dva pokušaja pucao na njihovog snajperista, tromblonima i kod trećeg pokušaja bio je pogođen. Tu je jedna grupa naših potrčala do njega i sklonila ga do bandere u zaklon. Metak mu je probio bočno kroz ruku, kako je stajao i između spoja pancirke što je bila u dva dijela pogodila ga izravno u srce. Nakon toga smo se povukli“, podijelio je svojevremeno za medije sudionik obrane Lipika Zvonko Novokmet detalje o pogibiji zapovjednika Lipika. ”Gadafi je prije negoli je izdahnuo uspio samo poljubiti privjesak na lančiću – tvrde suborci libijskog heroja i velikog zapovijednika čije su tijelo s groblja uspjeli izvući tek nakon nekoliko dana. Gadafi je posmrtno unaprijeđen u čin bojnika Hrvatske vojske, a sahranjen je u Libiji, u rodnoj Mysurati. Na spomen obilježje heroja Gadafija, Lipik i cijela Hrvatska još čekaju. Njegovo ime ne nalazi se – nigdje… Ibrahim Milad Salem Abushaala rođen je 28. srpnja 1955. godine Mysurati u Libiji, po zanimanju bio je medicinski tehničar, a u Libiji je kao vojnik sedam godina služio vojsku. Za vrijeme služenja vojnog roka sudjelovao je u libijsko-čadskom ratu stekavši zavidno vojno iskustvo kojeg je kasnije koristio u obrani Lipika. U dokumentarnom filmu “Lipik je naš”, slikovito ga je opisao jedan njegov suborac: “Najteže mi je bilo kada je Gadafi poginuo. On nam je bio zapovjednik prilikom pada Lipika. Gadafi je lipički zet. On vam je strašan borac. Išao je kada nitko nije mogao. Svatko se bojao ići s njime. Primjerice, navečer, ode on oko 10 sati u izviđanje sam s IC uređajem. Nakon toga dođe i traži čovjeka koji će ići s njime, samo da mu nosi rakete za osu. Dečki su većinom odustajali na pola puta; on je nastavljao sam. Uvijek se vraćao, no taj put nije. Nije to bila greška, nego sudbina. On je znao reći: Ako te Bog neće – neće, al’ kad te hoće – hoće!” Zadnju noć prije pogibije proveo je na punktu u Ulici Nikole Tesle. Imao je predosjećaj da će poginuti. Okupljenima je tada rekao: “Ja ću sutra poginuti.” I poginuo je 28. studenog 1991. godine. Bog ga je toga dana, jednostavno htio…