Ljevica “otkrila” zavjeru Vatikana i klerofašista protiv Hrvata

Referendum je oružje druge strane jer lijevi dio civilne scene nema kapaciteta takvo što organizirati Referendumska inicijativa ‘Narod odlučuje’ izazvala je pravi kaos. HDZ i SDP još su jednom pokazali da ih puno više toga veže nego razdvaja, stručnjaci koji su donedavno zagovarali slična rješenja sad su protiv, a cijeli se niz lažnih revolucionara i subverzivaca otvoreno svrstao uz korumpirani i nesposobni establishment. To je Hrvatska, zemlja kojom već skoro tri desetljeća vladaju dvije frakcije Partije, a civilnim sektorom drmaju omladinci koji, kad je najvažnije, ustaju u obranu “majke” koja ih cijelo to vrijeme brižno drži na sisi. Sad su sve oči uprte u Ministarstvo uprave i Ustavni sud. Prvome je na čelu Karamarkov kadar pa je pogrešno zbrajanje realna opcija, dok je ova druga družina u stvari velika koalicija prije velike koalicije i trebala bi bespogovorno odraditi zadatak. No valja se osigurati pa narodu usput malo ogaditi one koji su organizirali prikupljanje potpisa. A tko su oni? Unutrašnji neprijatelj potpomognut belosvetskom reakcijom, dakako. U posljednje vrijeme kao gljive poslije kiše niču članci o međunarodnim kontaktima hrvatskih katoličkih aktivista. Oni, navodno, s globalnim istomišljenicima kuju stravične planove koji su – gle čuda – sukladni nauku Crkve. Užarile su se tipkovnice od priča o inozemnim sredstvima za kampanju protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, a zastupničkim pitanjima premijeru i tiskovnim konferencijama problematiziralo se i financiranje udruga katoličkog predznaka novcem poreznih obveznika. Ljevica misli da je otkrila neviđenu zavjeru Vatikana i klerofašista, a u stvari je otkrila toplu vodu. Dotacije iz inozemstva, sredstva iz proračuna i strani know-how, sve je to već viđeno. I to baš na ljevici. Udruge lijeve provenijencije obilno su financirane izvana još za Tuđmanova života jer im je, između ostaloga, bila namijenjena uloga u rušenju HDZ-a s vlasti. One su puno prije katoličko-konzervativnih udruga počele i s uvozom globalnih akcija i inicijativa. Hod za život doista nije osmišljen u Kloštar Ivaniću, ali nije se ni Gay Pride rodio u Otočcu. Molitelji pred bolnicama uvezeni su kao i “sluškinje”. Ljevica bi se rado držala one “što je dozvoljeno Jupiteru, nije dozvoljeno volu”. No domaći su jupiterčići smetnuli s uma da je vol prilično snažna i marljiva životinja. Sve ono što oni nisu. Bilo je lako djelovati dok je u civilnom sektoru postojao monopol koji je osiguravao lagani pristup medijima i financijama. Buđenjem konkurencije, za sve ono što je nekad bilo servirano, sad se valja malo pomučiti. A salonskoj ljevici to nije jača strana. Zato će ona oduševljeno podržati prijedlog kojim se želi znatno ograničiti mogućnost referendumskog odlučivanja. Referendum je oružje druge strane jer lijevi dio civilne scene nema kapaciteta takvo što organizirati. Teme na kojima parazitiraju trebale bi u budućnosti biti izuzete. O njima se ne smije ni raspravljati jer sve ono za što se ljevica zauzima su “ljudska prava”. Druge optužuju da se skrivaju iza naroda, a sami su se sakrili iza čitavog čovječanstva. Doduše, istina je da su predstavnička i izravna demokracija često u koliziji i da nije pametno emotivno glasovati za pogrešne ljude, a onda njihove gluposti ispravljati referendumom. No da bi Hrvatska jednog dana postala funkcionalna zemlja, građani moraju postati svjesni težine svojih odluka. Zato je posebice važno da njihova uloga u izboru zastupnika bude jača nego dosad jer će onda biti teže prebaciti odgovornost na druge. A prihvaćanje osobne odgovornosti možda je i najvažniji korak u konačnoj transformaciji Hrvatske iz polusocijalističke nedođije u naprednu zapadnu demokraciju. Mate Mijić / Večernji list