Ljevičarski ”čuvari istine”: Mark Viduka, sjajni napadač i Hrvat iz Australije koji je srušio Partizan i svoju Hrvatsku…(video)
I dok neki tvrde kako u Hrvatskoj tijekom devedesetih ”nije bilo previše istine” jer ”nije bilo interneta”, kao da je internet mjerilo istine s obzirom na sve ono što ekstremni ljevičarski portali, čiji su vlasnici pravomoćno osuđeni za gospodarski kriminal, serviraju javnosti, jedan nogometaš ipak je u tim teškim vremenima nagovijestio preporod hrvatskog nogometa. Naravno, jedan nogometaš, ma kako se zvao, može malo tko sam učiniti, osim biti – simbol.
Naime, govorimo o Marku Viduki, čiji je dolazak u Dinamo, tadašnju Croatiju, sredinom devedesetih označio početak preporoda hrvatskog nogometa. Naravno, Viduka, kao reprezentativac Australije, nije sudjelovao na Svjetskom prvenstvu 1998. godine u dresu hrvatske reprezentacije kada su Vatreni predvođeni Miroslavom Blaževićem na klupi i predsjednikom Tuđmanom na tribinama osvojili povijesnu broncu, no, ipak njegov dolazak u Hrvatsku poklopio se s početkom preporoda hrvatskog nogometa. I to ne ”samo” reprezentativnog.
Naime, dolaskom Viduke zagrebačka Croatia promovirala je hrvatski nogomet u Europi na način da joj je poštovanje odao i jedan legendarni Nijemac Franz Beckenbauer, koji je govorio s poštovanjem i uvažavanjem o ”jednom klubu iz Zagreba koji raste…”
Tko danas, iz ove perspektive kada je korona zaustavila sve, osim ljevičarskih podvala s interneta, može reći da je zaboravio povijesnu i jednu od najvećih pobjeda Dinama? Naravno, ako je u to vrijeme imao dovoljno godina da bi zapamtio… Na YouTubeu se jedna od ”najljepših priča ikad ispričanih” i danas može pogledati. I gledaju ljudi…
Dakako, radi se o utakmici igranoj na Maksimiru sada već davne 1997. godine u sklopu kvalifikacija za Ligu prvaka protiv Partizana… Naime, moćna Croatia, nakon bezbroj promašenih prilika u Beogradu, nakon spektakularnih promašaja prije svega Silvije Marića, ali i vratnice Marka Viduke, na Maksimiru je deklasirala Partizan 5:0, dva pogotka dao je junak već spomenuti Silvio Marić, koliko i Igor Cvitanović, jedan pogodak, prijelomni i treći za Croatiju, djelo je Marka Viduke. Te godine na Maksimir se vratio, nakon desetljeća ”izgnanstva”, Robert Prosinečki. Bila je to moćna momčad, sjajne tehnike, kojoj je kao šlag na tortu došao visoki, snažni centarfor poput Viduke. Ako je Tuđman doveo Viduku, onda je kao ”svemoćni” predsjednik vratio i Prosinečkog.
Kada ljevičarski portali govore o Marku Viduki, kao o ”mladom Australcu koji je jedva govorio hrvatski”, tada to iz njihove perspektive djeluje komično, naime, ”mladi Australac” je rođen u Australiji, a novinari koji pišu takve pamflete, iako neki od njih rođeni u Hrvatskoj, ne govore ni jedva hrvatski, već nas pokušavaju uvjeriti kako je neki ”regionalni jezik” univerzalni jezik ”regije” ili ”ovih prostora”, sasvim svejedno, pritom pojma o regionalizmu nemaju.
S obzirom da su još devedesetih, u krilu kontroverznog mešetara, Georgea Sorosa, koji je pojedine novinare u Hrvatskoj, kako su se i sami kasnije hvalili, uspio kupiti za ”polovni Yugo”, pojavili ljevičarski čuvari istine Viduka je bio izložen pritisku kao malo koji nogometaš – ikada. Iako je u Croatiji, Dinamu, sasvim svejedno, igrao vrlo dobro, na trenutke odlično, tek nakon odlaska iz Zagreba je pokazao koliko su bili u pravu oni koji su mu namijenili važnu ulogu i stvaranju velike Croatije, koja je suvereno marširala Old Traffordom i 1999. osvojila veliki bod u dvorištu prvaka Europe. No, tada je Mark već napustio Zagreb, ostala je Croatia, a nekoliko mjeseci nakon podviga protiv Manchester Uniteda i ona je prestala postojati. Dolaskom ”demokracije” Hrvatska je gospodarski propadala, da bi danas, poslije samo tri tjedna pandemije koronavirusa, pala na koljena… Dovoljno je samo povući paralelu, koliko je bila zadužena ”Tuđmanova Hrvatska”, nakon godina rata i suočavanja s velikosrpskim nacizmom, bila zadužena, a koliko su je zadužile ”poslovođe” koje su došle nakon njega.
Nakon odlaska Mark Viduka, oslobođen raznih podmetanja, golemog pritiska, briljirao je u Celticu, Leedsu i Middlesbroughu. Međutim, tu nije kraj, ponovno su se isprepleli putevi australskog Hrvata i njegove Hrvatske. Na Svjetskom prvenstvu 2006. godine u Njemačkoj, jaka Hrvatska, na klupi Zlatko Kranjčar, namučila je u prvom kolu Brazil predvođen prvim Ronaldom, no, odlučujućem susretu nije uspjela pobijediti Australiju, iako je dva navrata vodila. Naime, Hrvatskoj je trebala pobjeda za prolaz, a završilo je 2:2, Australci su otišli dalje. U dresu Australije zaigrao je ”preplašeni dječarac iz Melbournea’‘, Mark Viduka te bio jedan od najboljih pojedinaca susreta, vodio je žestoke zračne dvoboje s neopreznim Stjepanom Tomasom, koji je više puta u našem šesnaestercu igrao rukom i Josipom Šimunićem, još jednim Hrvatom iz dijaspore koji se ne uklapa u ljevičarsku istinu o Hrvatskoj i koji je također bio izložen godinama kasnije ličnu kakvim je bio suočeni Viduka.
Viduka je u dresu A reprezentacije Australije zabio 11 golova, za Croatiju 40 golova, a ukupno u karijeri 258 pogodaka, od čega mu je, kako sam znao reći, onaj Partizanu na Maksimiru vrućeg ljeta 1997. među najvažnijima.
Podsjetimo, Mark Viduka u Croatiju je stigao 1995. te je ostao tri godine, a nakon toga 1998. u Celtic je prešao za 3.5 milijuna funti. I, naravno, isplatio je svaku lipu koju je za njega Croatia izdvojila kada je s 19 godina, s puno nade, ali pokazalo se kasnije i opravdane strepnje, dolazio u zemlju svojih predaka. Dakle, isplatio je i onaj stadion koji su Australci, navodno od njegove odštete kada je dolazio u Zagreb, izgradili.
Za kraj, kad već govorimo o Hrvatima, koji ”ne plaćaju porez u Hrvatskoj”, koji su rođeni u susjednoj BiH ili u dijaspori, nije Mark Viduka jedini koji je bio i ostao na meti ekstremnih ljevičara, čiju je istinu godinama izdašno sponzorirao Soros, a danas se mnoge države u Europi, one puno bogatije od Hrvatske, od tog istog Sorosa i njegovog malignog utjecaja bore na jedini mogući način i pobjeđuju. Na meti su i brojni hrvatski reprezentativci. Sve dok ne osvoje medalje, dok ne dođu do trofeja, kao što je to uspjelo Marinu Čiliću, nogometašima, rukometašima…, odjednom, ali samo privremeno, kod ljevičarskih čuvara istine, tada postaju heroji nacije.
Izvor:Narod.hr
Autor: Miroslav Herceg/Foto:fah
