Ljubavi Vanja, opet ćemo bacati kamenčiće i praviti žabice, na istoj plaži, zajedno sa svojim sinovima.
Na kraju dana sklopi umorne oči.
i sanjaj život koji zaslužuješ,
dok spajam krajeve ratom razorenog života.
I ne sudi strogo jer stalno pokušavam da nam opet bude lijepo,
u svom domu negdje u hrvatskoj.
Neću se nikada predati i neću nikada priznati,
da nam je teško, da smo izgubili sve, da smo rastavljeni od sinova.
Jer mi smo živi, mi vjerujemo, mi se borimo.
Nada i vjera su naš život i na putu nade nema očaja,
možda poneka teškoća, koju ćemo sigurno svladati vremenom.
I svaki mali uspjeh za nas je velik i mi smo sretni u našim malim koracima.
I širimo vedrinu oko sebe jer mi znamo što su križne postaje.
Jer bili smo na dnu i ostali ponosni.
I zato neću priznati, i zato neću posustati.
I zato neću prestati voljeti te, i kad me ne bude, tu sam,
uz tebe i djecu,
u vječnosti.
(dipl.ing. Marijo Remeta, Sarajevo, 1993. u vihoru rata)
Prijatelju Marijo,
U pozadini velikih i dobrih dijela nikada ne stoje veliki govori. Dijela i postignuća govore sama po sebi, a ljudi ih prepoznaju ili ne.
Lijepo je za života biti svjestan da si bio koristan i ostvario dio ciljeva. Lijepo bi bilo kada bi svi ciljevi bili ostvareni, a zadovoljstvo potpuno. Ipak neka te zadovoljstvom ispuni spoznaja da Bog zna koliko vrijediš.
Vjeruj da zna, jer nije te dao k sebi i kada su to manje vrijedni priželjkivali.
Hvala ti što si nam otvorio vidike i omogućio suradnju za našu bolju hrvatsku, a moja mala znanja su obogaćena baš zahvaljujući što sam mogao promatrati što i kako to dobro radiš.
Neka ti umirovljenički dani budu ispunjeni zadovoljstvom, a u srcu nosi i dalje veličinu REMETA koji su znali odolijevati životnim orkanima, a njih nikada nije nedostajalo.
Ako nas i ne žele razumjeti moraju prihvatiti činjenicu da bivstvom dokazujemo da smo trebali biti, da jesmo i da ćemo trajati.
Neka ti dragi Bog da zdravlja i da mi što duže traješ prijatelju.
Izvor:dhkhb.org
Autor: Goran Tomić/Foto: obiteljski album
