LOGORAŠ SA SNIMKE: ‘Kad smo pušteni iz logora, liječnici su otkrili da smo hranjeni ljudskim mesom’

POTPUNI UŽAS Ovih smo se dana prisjetili pada Hrvatske Kostajnice… Zna se da su 12. 9. 1991. godine, oko dva mjeseca prije pada Vukovara, mnogi branitelji i civili Hrvatske Kostajnice po posljednji put ugledali banijska praskozorja. Neki su zarobljeni i poslani u logore, mnogi su ranjeni, neki pobijeni, a oni preživjeli napustili svoj grad u tužnoj koloni pod mučnim okolnostima… Poznate su i mučne okolnosti pod kojima su se izvlačili nesretni civili, čija je nepregledna kolona gotovo cijelo vrijeme bila pod puščanom paljbom. Najmanje je poznata sudbina hrvatskih branitelja koji su odvedeni u logore, veći dio u Manjaču, a njih oko 60 u zloglasnu Glinu. Pad Hrvatske Kostajnice povukao je za sobom stravične priče koje su dugi niz godina bile u sjeni ostalih ratnih tragedija. Jedna od njih je priča hrvatskog branitelja D. I. koji je 13. 9. 1991. godine kao pripadnik MUP-a zarobljen na brdu “Djed” nakon pada Hrvatske Kostajnice. Naknadno je maltretiran u društvenom domu (video), a potom poslan u glinski logor: Mučno svjedočanstvo “Zarobljen sam 1991. nakon pada Hrvatske Kostajnice. Nas, oko 220 branitelja, našlo se u potpunom okruženju srpske paravojske, Martićevaca i Niških specijalaca kojih je bilo barem 3000. Nas 60-ak koji smo se zatekli na brdu “Djed”, odvedeni smo u Glinu, a ostali na Manjaču. Da se radi o vrlo krvožednom neprijatelju shvatio sam čim su nam prišli nakon opkoljavanja. U rovu su našli mog ranjenog suborca Dragu Komljenovića. Bio je ranjen negdje ispod šljema, slijevala mu se krv, a na usta mu je išla pjena. Ti četnici su mu dali pištolj da se ubije, a on je onako nemoćan samo odmahnuo. Zatim su ga pred svima nama zaklali. U Glini nas je dočekao tzv. “špalir” ljudi koji su nas tukli s čim su stigli. Ono što sam tamo preživio, teško je i za opisati… Mučeni smo glađu jer smo nas 4 – 5 dijelili četvrtinu kruha, a uz to smo dobivali neki odvratni ćušpajz u kojem je plivalo neko čudno meso. Svaki dan smo prebijani kablovima za struju, gasili su opuške po nama, mučili su nas sa strujom pri čemu bi nam omotavali žice oko testisa, čupali nam zube “papagajkama”… Meni osobno su iščupali pet zuba, a nešto mi je poizbijano batinama. Toliko svakodnevno mučenje, da potpuno “oguglaš” i postaneš hladnokrvan i drzak. Znali smo se i smijati jer sam ja, kad bih vidio da nam prilazi četnik sa žicama koji je puštao struju, znao reći “evo Tesle”” doznali smo od logoraša I. D. koji nam je naveo najgoru scenu iz zatočeništva: “U stolici su nam pronašli ljudsko meso” “Doveli su hrvatske civile, oca i sina koji je imao neki oblik retardacije. Natjerali su tog bolesnog mladića da siluje oca”, kazao je I. D. za naš portal koji je svoju mučnu, iskrenu ispovijest završio šokantnim priznanjem: “Nismo mogli vjerovati da smo razmijenjeni. Onako pretučen, krvav i poderan poželio sam plakati kad sam vidio da sam pet metara od ljudi sa šahovnicama na odorama. Oni su istovremeno puštali srpske vojnike koji su nosili naranče u rukama i izgledali netaknuto. Kad smo došli u Zagreb, odmah smo poslani na pretrage i liječenje. U stolici su nam pronašli ljudsko meso…”, zaključio je svoje jezivo prisjećanje D.I. Priloženi video prikazuje maltretiranje našeg sugovornika D. I. i njegovih zarobljenih suboraca u društvenom domu u Kukuruzarima, neposredno prije odlaska u glinski logor: