LOŠO POKORIO ACINU TELEVIZIJU ‘SAO KRAJINE'

LOŠO POKORIO ACINU TELEVIZIJU ‘SAO KRAJINE': Voditelj javne televizije ne zna službeni naziv dana kada Hrvati slave Oluju Gost emisije Nedjeljom u 2 bio je Davor Domazet Lošo. Geostrateg i geopolitičar Davor Domazet Lošo, čest je sugovornik našega portala, a u brojnim razgovorima u više se navrata osvrtao na Hrvatsku radioteleviziju. “HRT više nije ni jugoslavenska, nego televizija SAO Krajine”, tvrdio je u više navrata. S takvim stavom admiralu Loši mora da nije bilo lako sjesti u vrući stolac preko puta Aleksandra Stankovića u čijoj je emisiji ‘Nedjeljom u 2′ gostovao. Najavio je Stanković odmah na početku cijelu plejadu tema koje je načeo s Lošom. Očekivano, bio je ovo pravi sudar karaktera u kojem je Stanković pokazao da nije dorastao sugovorniku kakav je Lošo. Pokorio ga je admiral ne samo znanjem, već i respektabilnim vojno-znanstvenim iskustvom, ali i temama o kojima se na HTV-u nikada ne progovara. ‘Admiralovi zapisi’, knjiga je o kojoj je Lošo govorio u emisiji. Otvorio je i neke teme iz vlastitog života, otkrivajući pritom nježniju stranu naoko grubog vojnika. Knjiga koja sadržava dio memoara i analitike priča o Lošinom životnom putu i dužnostima koje je obnašao u oružanim snagama. Progovorio je u istoj o 15 izgubljenih godina. Kroz njegovu priču vidljiva je, tvrdi, i manje poznata strana rata koju upotpunjuje događanjima na području ex Jugoslavije. U patrijarhalnoj dalmatinskoj obitelji otac Lošo nije često boravio kući pa ne treba čuditi da su važne osobe u njegovom životu majka te djed. Otac Lošo sudionik je Hitlerove vojske, sudjelovao je u mornarici NDH te služio vojsku u JNA. Odrastanje i školovanje u sinjskoj gimnaziji te strast prema filmovima bili su ključni za njegov nastavak karijere. Voditelj Stanković razgovarajući o obavještajnoj prošlosti admirala Loše, kazao je da ga prati glas da je suradnik Udbe te da je to po podatcima Josipa Perkovića. “Dok sam bio na razaraču Split, budući da sam objavljivao znanstvene i stručne radove, poznavao sam najbolje doktrinu NATO-a. Kao takav, kad su dolazili brodovi u posjet Splitu, određivao sam delegaciju, naravno da sam nakon toga morao podnijeti izvješće. Ali nikad nisam bio u Službi državne bezbednosti”, rekao je Domazet Lošo. Prisjetili su se u emisiji raketiranja Banskih dvora kada je Lošo optužen da je znao za napad te isti prešutio. “Dolaskom u Zbor narodne garde, svi su bili upoznati s mogućim metama. Kad nisu uspjeli za 14 dana okupirati Hrvatsku, što je Milošević prvo mislio, trebalo je prijeći na otvorenu agresiju. Kada je Tuđman počeo pobjeđivati na diplomatskom polju, kad smo zauzeli vojarne i došli do oružja, u vojnom vrhu Srbije i JNA došlo je do prijepora što učiniti. Šampanjac su imali na stolu, da ga otvore kad Tuđman bude likvidiran. Kada su se dogodili Banski dvori, a predsjednik preživio, ja sam postao previše opasan, i bilo je najbolje da me se diskreditira. S jednim krakom išla je teza da sam KOS-ovac, iz jednog dijela iz HDZ-a. U Zagreb je stigao faks da sam znao o napadu. UDBI i KOS-u bilo je poželjno da se riješe Domazeta”, objasnio je Domazet Lošo. Potkrijepio je i potvrdio u emisiji njegovo dobro znano mišljenje u Udbi i Kosu koji i danas vladaju Lijepom našom. “To je mentalni sklop koji se ne miri sa samostalnom državom Hrvatskom, pobjednicom rata”, naveo je Lošo. Osvrnuo se Stanković i na sebe samoga jer Lošo ga je u svojoj knjizi proglasio djelom medijskog vučjeg čopora. “Vučji čopor je obitelj. Pozove se pet istomišljenika i jednog se stavi na stup. Vi ćete bolje raditi svoj posao ako ne budete jednostrani. Vi ste danas vojnik, jer informacijski rat neprestano traje”, rekao je, a Stanković je odgovorio “Na zapovijed admirale”. “Ako je ovo početak, bit će dobro za sve nas” rekao je admiral. “Nikad nije kasno za novi početak”, dodao je Stanković. Lošo je priznao da je bio član Saveza komunista jer samo na taj način mogao je uspjeti. U emisiji su se dakako dotakli Medačkog džepa gdje je Lošo bio načelnik Obavještajne službe. “Danas se ne radi razlika između upravljanja i zapovijedanja. To je vrijeme kada je presretna zapovijed da će srpske snage napasti Gospić. Naravno da odlazim tamo, a bitno je bilo zaustaviti protuudar oklopne satnije srpskih snaga, to smo učinili”, ispričao je Lošo te odgovorio zna li za zločine. Da ih je doista bilo Lošo nije želio osporiti. “U ratu nažalost stradavaju i nedužni ljudi, ali Hrvatska je vodila najčistiji rat u povijesti ratovanja, ali tu ima i žrtava. Imate izvješće. Imao sam informaciju da je Međunarodne snage unaprijed pripremaju kao zločinačku. Znajući za to što se sprema, predlažem generalu Bobetku da zamoli američkog pripadnika i vojnog izaslanika da idu u Medački džep. Oni su otišli tamo i sastavili izvješće. Ne mogu znati tko je odgovoran za zločine. Kako to da Haaški sud nije pokrenuo postupak ako su zločini takvi? Morat će doći do revizije tog procesa, jer nisu se pozvali ni na izvješće UN-a ni na izvješće ove dvojice Amerikanaca”, pojasnio je Lošo. Tema emisije bila je i Oluja, a Stanković pak nije znao odgovoriti na Lošino pitanje kako se zove službeni dan kada se slavi ova operacija. Stanković je pitao koliko su Amerikanci pomogli u Oluji, a Lošo naveo da nam ništa nisu planirali već su nam dali zeleno političko svjetlo jer su bili spremni spriječiti izglasavanje rezolucije u Vijeću UN-a za zaustavljanje operacije. Dodao je Lošo i da je Milošević planski odlučio žrtvovati krajinske Srbe. Operacija Oluja za njega je čin dobra. A javnosti je Acin sugovornik pojasnio gdje bi se ona morala slaviti. “Nedvojbeno je da se mora slaviti u Kninu. Pa kome se mora zahvaliti? Pa braniteljima. Gdje će se drugo postrojiti nego u Kninu? Vojni mimohod je vojna kazališna predstava na otvorenom. Ona može biti iduće godine za obljetnicu Oružanih snaga. Ne trebamo za Dan zahvalnosti pokazivati oružje”, rekao je. Kakva bi to Acina emisija bila da se u njoj ne progovara o Titu. A za Lošu on je bio sin Bečanina i hrvatske služavke te nije bio osoba za koju se predstavlja za što je dokaz torbica od koje se nije odvajao. “Titov sprovod je najveći otvoreni skup masona”, rekao je Domazet Lošo, a u njih ubraja Tita, Pavelića i Churchilla.