LUDI, ZBUNJENI I PREVARENI…
I kako se bliže opet neki izbori ključa situacija na političkoj pozornici. Pozornici, na kojoj imate puno glumaca, gotovo isto toliko dublera a nađe se tu čak i nešto stvarnih scenskih radnika. Ovi potonji se trude pokazati kako i o njima ta politička pozornica ovisi. No, nikako se ne uklapaju u scenarij, scenarij koje je još davno postavio sad već poznati redatelj, po djelu još poznatijih pisaca memoranduma sa istoka. Glavne su zvijezde ovog horora, koji se nastavlja u manirama tragikomedije već odavno napustili ovaj svijet i sada njihove uloge tumače trećerazredni glumci političkih trupa.
U vrijeme kad se po barakama, kavanama i štogod gdje pripremao nacrt scenarija nisam nazočio. Tako da nisam imao prigodu vidjeti tko je tu koga zalevatio, Franjo UDB-u ili UDB-a Franju, niti mogu to sa sigurnošću tvrditi no svakako je danas jasno vidljivo da je simbioza postojala. Dok su današnje vodeće političke glumačke trupe i njihove vođe slagale hijerarhiju, ispisivale zajedničke buduće scenarije suradnje, podjele dobiti i imanja u svojoj maloj predstavi . Dok su Oni zbunjeni u toplini svoga doma gledali na TV-u ratni film u kojem smo mi bili glavne uloge, mi smo pak bili ludi od sreće što sudjelujemo ne znajući da je taj naš „foršpan“ samo „intemezzo“ povijesne trilogije koju režiraju neki veliki svjetski igrači. Dakle, dok su oni zbunjeni jer im taj ratni film tijekom njihove predstave nije trebao biti prikazan, niti je trebao biti tolika trajanja kolikog je bio, a posebice im je smetala brojnost i sastav ekipe koja se u njemu nalazi. Mi smo tada bili ludi od sreće i bez ikakvih skrivenih namjera dali sve od sebe kako bi se dokazali starim glumcima, zvijezdama i režiserima radeći sve opasne scene bez dvojnika i zaštita. Koristeći prave „instrumente“ a ne replike , prolijevajući pravu ljudsku krv a ne umjetnu, radi „umjetničkog“ dojma.
Doduše tada, a sada to vidim jedino što su nam dali koristiti na volju kako bismo bili što požrtvovniji bile su raznorazne povijesne odore, oznake, nazivlje, poklici i geste. A danas im to sve iznimno smeta svima, zašto? Sve mi je jasnije. Njima to, tada po toplim salonima, kafićima i kancelarijama nije bilo važno, oni su imali važnija posla. Dijeliti zvanja, titule, novac i imanja. Ja sam tada…danas ispada poput mnogih od Vas bio lud, oni su se pravili zbunjeni ili kako bi po naški narod kazao „mutavi“.
Jesu li oni bili „mutavi“ ili su se držali one stare izreke „ Praviti se zbunjen i nevješt znači biti mudar“. Danas desetljećima kasnije mnogi glume i dalje, za svoju glumu dobro su plaćeni od strane stranih moćnika koji vole gledati kako oni kažu „Jugoslavensko-Balkansku“ tragediju jer su njihovi oci pisali scenarij kroz mnoga stoljeća. Samo smo mi povremeni statisti, nitko danas ne voli ratne filmove u kojima se njeguje domoljublje i herojstvo, danas je era kratkih besmislenih sapunica. Stoga povremeno statiramo, neki od nas po trgovima, koristeći improvizirane bine pokušavajući im onim istim oznakama, obilježjima i poklicima pokazati da su i oni bili statisti našeg filma, i samo to statisti. A danas su njegovi najljući kritičari i protivnici. Valjda im ne odgovara žanr. Neki od naših tu i tamo dobiju prigodu sa njima biti na domjenku, slikati se i „poklopati“ janjetinu ili prasetinu, dobiti gdje koju epizodnu ulogu u reklami njihovih sapunica i to je to…Oni suvereno vladaju Hrvatskom scenom. Zašto?
Zato, što ključni dio svega, a to je publika još uvijek ne shvaća da više ne nose maske, da su im maske pale, da su im ovo prava lica. Publika je narod i narod ne shvaća kako niti zbore niti rade po scenariju koje su koristili naši pređi, Niti natuknicama i uputama koje su im dale sad već nažalost zaboravljeni velikani kojih više nema. Velikani koje ti isti koji su im ljubili ruke i skute pljuju, i obezvrjeđuju. Oni improviziraju, obmanjuju i varaju publiku. Obmanjuju novim zastavama, udruženjima, posjetama stranih bliskih im glumaca euROPSKE scene i dakako obećanjima da će „Oni“ nakon „Ovih“ održati bolju predstavu kojom će publika biti zadovoljnija. Publika na žalost ne shvaća i ne vidi da su to glumci iz iste trupe, koji samo mijenjaju kapute, izričaj i geste…Ne shvaća da gleda istu predstavu, za sve veću cijenu svaki puta kad se izmjene ti isti glumci.
I dok se tako sa sjetom sjećam onih dana kada sam bio lud, ali sretan kada sam gledao i slušao velikane koji su na bili političkoj pozornici ne zbog glume, ne zbog uloge nego zbog publike. Velikane koji su išli među publiku, živjeli s njom uz nju i za nju, tek sada vidim i osjetim veličinu prijevare ovih današnjih glumaca.
Nakon svih onih velikana poput Zrinskih-Frankopana, Starčevića, nakon Radića, Pavelića, Paradžika, Kraljevića, nakon Vlade Gotovca , Blage Zadre u konačnici nakon Tuđmana…Ovi su danas samo marionete kojima netko drugi povlači konce, marionete bez duše, bez srca. Nadam se da nisam jedini koji to vidi i o tome zbori i da će svi ti drugovi uskoro ostati i bez publike, kako bi njihova mjesta preuzeli oni koji vide i uče od pobrojanih velikana….
„ U Mislima Domovina, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga ”
Mario Maks Slaviček
www.ustanici.org
