MANDIĆ KOD STANKOVIĆA Domoljubi su hulje! Što ljube - kamen, čašu vina, stol?

Pisac i polemičar Igor Mandić bio je gost emisije Nedjeljom u 2, Aleksandra Stankovića. "Čovjek koji je pojeo i zapio novce za vlastiti pogreb" - tako je Aleksandar Stanković najavio gosta Igora Mandića. "Uplaćivao sam pogrebno 17 godina da mi dijete ne mora plaćati, prema logici stvari. Ali smrt je kurva ražljiva pa je nju ugrabila prije, pa mi je moj sprovod postao besmislen. Podigao sam nekih tri tisuće kuna. Mogu umrijeti danas, sad ili sutra. S time se ne može ništa na sprovodu. Smrt traži novac i troši pare. Skuplja je smrt od rođenja. Za proslavu moje smrti smo pojeli biftek i popili jednu flašicu vina", rekao je Igor Mandić. Poručio je da na svojem sprovodu ne želi vidjeti križ. "Ma kakvi križ na sprovodu, antikriž...Žurim se ostaviti svoj udovicu, a nažalost će sve pasti na nju. Nitko mi nije od službenih institucija nikada pomogao. " Osvrnuo se i na novu knjigu koju objavljuje. "U svojoj novoj knjizi 'Predsmrtni dnevnik' obraćam se najširoj publici, svim smrtnicima. Ne nadam se ničemu nakon smrti, očekujem ništavilo. Pokušao sam kroz vlastito i obiteljsko iskustvo govoriti o smrti", rekao je Mandić o novom uratku te dodao: "Nisam išao na groblje za blagdan Svih svetih. već dan, dva prije. Ne mogu trpjeti tu gužvu, to je masovna orgija sudjelovanja ni u čemu. Ne vjerujem da je puno ljudi koncentrirano na razmišljanje o sebi, smrti. Svatko ima neke bližnje, ali ne razmišljaju ljudi o svojoj smrti. Htio sam ljudima staviti pred nos očekivanje o vlastitoj smrti. Zato se knjiga zove 'Predsmrtni dnevnik'." Kažete da ste lijeni i da vas je to sputavalo? "Tu se radi o jednom hedonizmu, koji ima u sebi lijenost. " Potom je nastavio o smrti. "Smrti sam postao svjestan 2004. godine, smrću mojega djeteta. Prije toga su mi umrli majka, otac, brat, prijatelji, punica Cvjeta... Smrt mi nije predstavljala nikakvu opsesiju. Utoliko sam zaprepašten izjavom Stanka Lasića da čitav život živi razmišljajući o smrti. Ja se time nisam bavio, nije mi to predstavljalo neki spisateljski problem." Vaša supruga Slavica vas pokušava uvući u taj svijet, o životu nakon života, dajući vam u ruke literaturu o paralelnim svemirima. "To je za mene science fiction. Te priče da nismo stvarni, da smo privid. Ne želim se baviti tim stvarima jer to izaziva vrtoglavicu goru nego što izaziva religija", dodaje Mandić. Jeste li knjigu pisali kao odgovor na pitanje zašto vam se kćer ubila? "Ne nisam. To pitanje ne treba postavljati. To je neodgovorivo pitanje. Nitko nije stao na kraj, niti filozofi,  teolozi niti pisci odgovorili na to pitanje. " Progovorio je Mandić i o ljubavi. "Ljubav je jedna korosalna, masna laž kojima se zamazuju oči muškarcima ne bi li se što više trsili kako bi došli do ženskoga mesa. Brak je posao. Ujedinjen je potomstvom te je to najstrašnije i najjače ljepilo koje postoji na svijetu. Dijete koje vezuje oca i majku je ljepilo nadzemaljske snage. To nas je u sredini našeg bračnog života toliko spojilo da smo ostali nerazdvojeni usprkos svim burama i nedaćama naših karaktera. Što ćemo se svađati oko gluparija kada će to smrt tako ionako obrisati?" O razvodu je Mandić rekao sljedeće: "Ne mogu probaviti žrtvovanje djece, kako bi muškarac i žena uživali. Po tom sam pitanju konzervativac." Potom se oglasio i o domoljublju. Poručio je tako sljedeće: "Patritozam je posljednje utočište hulja, to je stara definicija! Svi koji su domoljubi su hulje. Što volite od doma? Kamen, stol, čašu vina? Ja ne znam što znači voljeti svoju domovinu. " Kakva vam se čini Hrvatska danas, u usporedbi prema onome što ste govorili prije tri, četiri godine kada ste rekli da je 'projekt Hrvatska propao'? "Svi desničari su to konstatirali. Pune su novine vapaja takozvanih mlakih ili oštrijih desničara koji se užasavaju nad time što im je domovina, zemlja, državica rasprodana, potrošena, na čelu s braniteljima koji su rekli da se za ovo nisu borili. Kad nisu, očito je to promašeno."