Vijesti Najčitanije
MANOLIĆEVI MEMOARI SMRTI: ‘Arkan je trgovao s Hrvatima, Tuđmanu je prodao snimku pokolja s Ovčare’
(S)UDBA NA POTEZU
Iako su ove memoare mnogi okarakterizirali kao "baljezganje senilnog starca", Manolićevi su memoari nekima poremetili san.
Odavno je poznato kako papir sve trpi.
Sve riječi natipkane u knjizi Josipa Manolića “Politika i Domovina” mogu se, stoga, uzeti s velikom rezervom obzirom da je autor svoje memoare ispisao u 95 – tom ljetu pri čemu je zasigurno imao na umu kako će se svojim zapisima mnogima “slatko osvetiti”, a onda jednostavno – otići…
Iako su ove memoare mnogi okarakterizirali kao “baljezganje senilnog starca”, Manolićevi su memoari nekima poremetili san.
“Ostaje mi sada spomenuti dva najvažnija događaja oko Arkana, za koje mislim da ne bi smjeli ostati državnom tajnom, ma kako to neki još danas žarko žele. Željko Ražnatović Arkan još je tijekom istrage i boravka u Remetincu, i prije režiranog suđenja, postao dobavljač oružja za potrebe Republike Hrvatske. Početkom 1991. godine, točnije, u travnju te godine, Republika Hrvatska kupila je njegovim posredovanjem od njegove tvrtke iz vojnog skladišta u Batajnici mnogo oružja, pretežno kalašnjikove AK 47 i protutenkovsko naoružanje. Bila je riječ o dvanaest šlepera oružja.
Danas valja otkriti neke detalje kako bi se priča o Arkanu svela u pravi kontekst. Tko je odobrio trgovinu oružjem sa Željkom Ražnatovićem Arkanom? Zašto ja, kao ondašnji predsjednik Vlade, nisam imao informaciju o tim nabavama? Je li trgovina s njim bila pokriće za neke druge usluge, kako je to oružje plaćeno, zašto je cijelu operaciju vodio ‘obavještajni krug’, i na strani kupaca i na strani prodavača? Možda odgovor znaju neki pojedinci iz Osijeka koji su onih dana bili gospodari života i smrti u Osijeku, a pretpostavljam da detalje znaju i neki danas živi Vukovarci, sklonjeni na otoku Krku, kao i oni koji su pratili šlepere do istovara…”, navodi Manolić na 232. stranici memoara i dodaje: “što o svemu tome znaju Glavaš, Perković i Šeks, nisam ispitivao, no vjerujem da im detalji nisu nepoznati”.
Josip Manolić u knjizi “Politika i Domovina” navodi kako su on i predsjednik Tuđman pri brojnim obavještajnim operacijama razmišljali različito i dijametralno suprotno, no kako je poštovao njegove pogrešne postupke te sam ih često branio u javnosti, čuvajući mu autoritet:
“Operacija pribave videozapisa o likvidaciji hrvatskih branitelja s Ovčare tema je o kojoj se i danas čovjek mora zapitati: ‘Predsjedniče, čemu to?’. U veljači 1992. godine predsjednik Tuđman isplatit će dva milijuna njemačkih maraka za nabavu videozapisa koji je posjedovao Željko Ražnatović, barem tako stoji u dokumentima, koje hrvatska država i danas ima. Gotov novac bit će odnesen Arkanu, a videokaseta, zamotana u aluminijsku foliju, bit će predana predsjedniku Tuđmanu u njegovoj obiteljskoj kući u Nazorovoj ulici.
Dokumenti koji govore o spomenutom videozapisu također postoje; nadam se da nisu u međuvremenu uništeni, kao što postoje dokumenti koji pokazuju da Arkanovo uhićenje i suđenje u Zagrebu nije smatrano preprekom nastavku suradnje s tim čovjekom. Arkan će ostati u kontinuiranom kontaktu sa Zlatkom Bagarićem, sve do Bagarićeva ubojstva, ali i s Ferdinandom Jukićem, djelatnikom Službe za zaštitu ustavnog poretka, te s još nekim pojedincima, velikim hrvatskim gospodarstvenicima čija imena zasad ne bih spominjao”.
