Marija Dubravac: KROACIJA JOŠ JE ŽIVA
KROACIJA JOŠ JE ŽIVA
Na raskrižju plače žena
Izranjena, ogoljena,
Teškom tugom ovijena
Ne zna jadna kud će poć.
Obzire se na sve strane,
Dvije ruke, suhe grane,
Brišu oči uplakane -
Bliži joj se kobna noć.
***
K zemlji pala i nabraja:
‘‘Umire vam, djeco, Maja,
Ucviljena do beskraja
Suzom piše smrti trag.
Dala sam vam svakog blaga,
Al’ oholost crnog vraga
Srcim vašim bila draga –
Okaljaste rodni prag.
***
Od sloge vam mržnja rađa,
Razdor ljuti, zavist, svađa,
Mrtvačkoj mi škrinji građa -
Sudbe moje udes krut.
Ne znate li djeco jadna
Da nesloga, ‘druga’ smradna,
Braću srca goropadna,
Upravlja na strmi put?
***
Umire vam tužna Majka,
Dodija mi vaša hajka,
Obećanja - pusta bajka,
Kaznu će vam tešku dat.
Zalud bila povijest časna,
Zalud vika gromoglasna
Da ste pleme roda krasna,
Kad ne voli brata brat.’’
***
Smrtnim hropcem žena diše,
Zbori jadna tiho, tiše:
‘‘Imena mi nema više
Kruni mojoj blijedi sjaj.’’
Mrije žena. Vrag se smije
Otrovnice pište zmije –
Nestati će Kroacije
Povijesti joj došo kraj.
***
Al’ de vidi, junak vrli
Umirućoj ženi hrli
Pa ju ljubi, pa ju grli,
Krasan junak, momak fin.
Podiže ju, na grud stavi,
Rubac crven bijeli plavi
Po ranjenoj širi glavi –
Hrvatskoga roda sin.
***
I tješi ju: ‘‘Majko, prosti,
Griješio ti sinak dosti,
Al’ zbog mrtvih pređa, kosti’,
Spreman on je mrijet za Dom.
Oj, ne dam ti umirati,
Ti si moja stara Mati,
Ti ćeš opet kraljevati
U kraljevstvu slavnom svom.
***
Viknu junak glasom diva:
‘‘Kroacija još je živa,
Na srdašcu mojem sniva,
Neće ona lako mrijet!
Amo braćo, Hrvatine,
U čast Majke Domovine,
K Nebu nek se poklik vine -
Za Dom! Spremni! Pozdrav svet!’’
-----
Marija Dubravac Brisbane
