Marijanu Živkoviću dodijeljeno priznanje – Junak hrvatskog Domovinskoga rata

Marijanu Živkoviću dodijeljeno priznanje – Junak hrvatskog Domovinskoga rata Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) i Udruga policije vukovarskih branitelja Domovinskog rata u suradnji s drugim Udrugama proizašlim iz Domovinskoga rata dodijelila je sedamdeset i šestogodišnjem Marijanu Živkoviću iz Vukovara, dragovoljcu Domovinskoga rata, čovjeku koji je u borbi za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu izgubio dva sina Marka ( (r. 1959.) i Nikolu (r. 1965.) priznanje – Junak hrvatskog Domovinskoga rata. Njegov sin Marko, legendarni hrvatski branitelj, nakon izbivanja srpske agresije na Republiku Hrvatsku, početkom listopada 1991. odlučio je kao pilot borbenog zrakoplova MIG-29 u vojnoj zračnoj luci u Beogradu prebjeći u Zbor narodne garde, gdje je odmah po dolasku osnovao i Samostalni zrakoplovni vod u operativnoj zoni Osijek. Najčešće je letio u poljoprivrednim zrakoplovima te u prvo vrijeme zajedno sa svojim suborcem Mirkom Vukušićem prevozio ranjenike i dostavljao oružje i hranu opkoljenom Vukovaru. Proslavili su se i tzv. „bojler bombama“ koje su neprijatelju nanijele puno žrtava. Marko je zajedno sa Vukošićem te dva iznimno hrabra padobranca Ante Plazibatom i i Rade Grivom poginuo na ratnom zadatku kod Otoka (gdje im je podignut i spomenik) prigodom rušenja jednog mosta kako bi se spriječilo daljnje nadiranje neprijateljske vojske prema Vukovaru. Do tada su obavili više od tridesetak borbenih letova te u dva mjeseca izbacili 68 tzv. „bojler bombi“ i 17 sanduka, sa oko dvije tone pomoći, opkoljenom Vukovaru. Oni su prvi hrvatski zrakoplovci poginuli u Domovinskome ratu. Pokušavajući oboriti hrvatske zrakoplovce, koje je predvodio Marko Živković, srpski su četnici ispalili 16 raketa, od kojih su neke pale čak i u susjednu Madžarsku. Ipak, jedna raketa pogodila je cilj – u noći 2. prosinca 1991. iznad Otoka pokraj Vinkovaca. Tada su pored Živkovića smrtno stradali također hrvatski junaci: Vukušić, Plazibat i Griva. Marko Živković i Mirko Vukušić sahranjeni su istoga dana 6. prosinca 1991. na zagrebačkom groblju Mirogoj. To je bilo junaštvo kakvo se može gledati samo i isključivo u najboljim američkim ratnim filmovima. Obitelj Živković, Marta i Marijan Živković, živi u Vukovaru. Imali su četvero djece: jednu kćer i tri sina. Kćerka je umrla, a sada im je na životu samo još jedan sin (živi u Zagrebu). Nikola, koje je bio vukovarski branitelj, poginuo je 17. rujna 1991. na Mitnici u Vukovaru. Njegovi posmrtni ostatci još se uvijek traže, tako da otac i majka ni danas ništa ne znaju o njemu. Hrvatski obrambeni rat odnio im je sve što su imali, za što su živjeli. Koliko još ima očeva, osim majki, koji u Hrvatskoj plaću i tuguju za svojim neprežaljenim sinovima i kćerkama? Nisu niti očevi od čelika. Žalosno je tužno i jadno što se o jednom Marijanu Živkoviću zna samo po tome što je prije nekoliko godina, u revoltu, čekićem razbio postavljenu dvojezičnu ploču na zgradi PP Vukovar, za što je (uvjetno) osuđen. A ubojice njegovih sinova i danas se slobodno šeću. Nitko ih ne goni ni optužuje. Živković kaže da ako su mu već ubili dva sina, da su onda trebali ubiti i njega, pa bi im onda možda savjest bila čista. Njegova žrtva i njegove patnje uzdižu se do neba. On ne mrzi, ali i ne oprašta. Za sve koji smo bili na braniku hrvatske Domovine on je Junak Domovinskoga rata. A to priznanje koje će uskoro primiti u svom Vukovaru od hrvatskih branitelja, kaže, više mu znači nego sva državna i ina odličja. Kad primi ovo priznanje posvetit će ih svojim sinova, ali i svim njihovim suborcima koji su dali živote i krv za hrvatsku Domovinu. Ali, dodao je na kraju, da više nikada i nigdje nitko ne će kriminalizirati Domovinski rat, a samim time i žrtva koje su pale od strane srpskog i inog agresora. Inače, branitelji su ovo priznanje svojedobno već dodijelili majci Kati Šoljić, a ovo je prvi puta da će ga primiti i jedan otac nevino stradalih hrvatskih ratnih junaka. Da se ne zaboravi! Mladen Pavković, predsjednik UHBDR91, Koprivnica Vlado Iljkić, predsjednik Udruge policije vukovarskih branitelja Domovinskog rata, Vukovar