Vijesti Najčitanije
Marko Jurič: Zašto me nije uznemrio poziv ljevičara na ustanak protiv desnice
HRVATSKA stvarnost postala je poput nekog Rorschachova testa mrlja. Svatko u njoj vidi neku svoju utvaru, frustraciju i patološku izobličenost svijesti. Kolega Bužančić se uznemirio tekstom J. Pavičića u Morgenblattu koji poziva na ljevičarski ustanak protiv desničara.
Razumijem njegovu uznemirenost, ali ona je zapravo cilj tog žurnalističkog prekomjernog granatiranja hrvatske javnosti. Ništa drugo. Jer za ustanak je potrebna hrabrost, spremnost na žrtvu, a takvih osobina nema u taboru Morgenblattovih trabanata.
Zapravo u podlozi takvih bjesomučnih nasrtaja pomahnitalih Schreibtischmordera krije se obična patologija. Neki moji prijatelji svećenici koji se bave istjerivanjem zlih duhova imali bi o tome sasvim drugačije objašnjenje.
Međutim ostanimo, za sada, na ovom svijetu.
Zombi ljevičarenje, koje je kod nas rašireno, jest zapravo patološka disciplina. Hrvatska psihijatrija bi to trebala prepoznati i uvrstiti u svoj popis bolesti te sukladno tome liječiti. Očito je kako se ovdje radi o klasičnom primjeru endemske bolesti u Hrvata poput AIDS-a u središnjoj Africi, gube u srednjovjekovnoj Europi ili anemije srpastih stanica u subsaharskoj Africi. Taj razarajući oblik ljevoruke sociopatije s jasnim simptomima shizofrene deluzije i halucinacija postoji već dugo u hrvatskom narodu.
Postoje razni oblici liječenja, od grupne terapije na Madagaskaru, slušanja Thompsonovih pjesama, uvođenja poreza na jugoslavenstvo, ili kao preventiva čitanje znanstvenog opusa Edvarda Kardelja ili slušanje Josipovićevih skladbi za violinu, flautu i udaraljke.
A ako sve zakaže tu je Katolička crkva i njena provjerena metoda klasičnog egzorcizma.
