Vijesti Top vijest
MARKO LJUBIĆ: Četnici su protjerani iz Australije, vrijeme je da ih i mi izbacimo iz Hrvatske
“Dok najvažnije australske novine protjerivanju četnika s Mimohoda daju golemi značaj, dok australske službe sigurnosti istražuju nevjerojatne prijetnje razgolićenih barbara Dinku Dediću, mainstream mediji u Hrvatskoj to nisu ni spomenuli.”
ANZAC je nacionalni dan sjećanja na ratnike Australije i Novog Zelanda ( ANZAC – Australian and New Zealand Army Corps ) koji su se borili u Bitki za Galipolje u Prvom svjetskom rat. U osvajanju Galipoljskog poluotoka Australci i Novozelanđani korišteni kao topovsko meso u ime Britanske kraljevine.
Danas je Galipolje u Australiji i Novom Zelandu simbol velikog, nepotrebnog i uzaludnog stradanja. Na Galipolju se rodio ponos i solidarnost australskih vojnika i značajan je datum u rađanju “australske” nacija, formiranju vlastitog identiteta koji sebe vidi različitim od kolonijalno-engleskoga.
Kratko rečeno, ANZAC DAY je u Australiji dan rađanja nacije!
Taj praznik se slavi u Australiji i Novom Zelandu 25. travnja te se svake godine obilježava Anzac Day, spomen na žrtve Galipolja.
U sjećanju na taj dan godinama su u australskim gradovima marširali vratni veterani, a danas marširaju njihovi potomci. Do ove godine u Mimohod su ubacivali i australski četnici, a ove godine su izbačeni.
O tome marko Ljubić piše:
“Vijest o konačnoj zabrani četničkog sudjelovanja u mimohodu australskih veterana i njihovih ratnih saveznika iz WW2, proširila se po Australiji kao požar na vjetru, nakon što je najprominentniji australski dnevnik “The Australian” u današnjem vikend izdanju, na drugoj stranici objavio da je Projekt Velebit sa supotpisnicima “Domovinom” iz Sydneya i Odborom Hrvata u Victoriji, priskrbio izbacivanje četničkih predstavnika iz mimohoda u kojemu svake godine, uz Australce sudjeluju američki, francuski, britanski, kanadski i drugi veterani ratnih savezničkih država, među kojima su u Melbourneu, unatoč protesta koje su dolazili svake godine, sudjelovali i srpski četnici”.
Kolega Dinko Dedić na taj je način obavijestio hrvatski narod diljem svijeta o politički nesagledivo važnom događaju, koji u međunarodnim političkim okvirima prvi put koliko i najstariji Hrvati pamte, znači neupitnu hrvatsku, istodobno i civilizacijsku, pobjedu nad stoljetnom ružnom srpskom kampanjom laži, krivotvorenja i u konačnici zla.
Dok najvažnije australske novine i mediji tome daju golemi značaj, dok australske službe sigurnosti istražuju nevjerojatne prijetnje razgolićenih barbara kolegi Dinku Dediću, u Hrvatskoj kao da je netko umro. Samo što nije proglašen dan žalosti.
Ni jedan jedini mainstream medij, pogotovo HRT ni jednom riječju nije informirao hrvatski narod o tome, a s obzirom da je u tijeku predizborna kampanja, niti jedna stranka, savez, grupa ili inicijativa nije se riječju osvrnula na ovaj događaj.
Izuzev Velimira Bujaneca, hercegovačkog portala Kamenjar.com, Direktno.hr i Maxportal.hr, niti jedan navodno desni ili suverenistički alternativni medij nije zabilježio slova o ovome, a definitivno se ovaj događaj može i mora uzeti kao primjer i dokaz da je znanjem, voljom i odlučnošću itekako moguće razoriti srpske laži o hrvatskom narodu i porušiti krivotvorine na kojima počivaju.
Ovo je pravac slobode. Prilično je sigurno da šutnja u Hrvatskoj više nego bilo što pokazuje da današnjem društvenom i političkom poretku nije cilj razaranje srpske agresivne politike i ubilačkih ciljeva, nego korištenjem upravo i srpskih uz antifa laži, razoriti hrvatsku državnost i vratiti ju na pozicije prije devedesete godine prošlog stoljeća.
S druge strane srodni mediji, uz čast navedenim iznimkama, pri čemu govorim na žalost i o autorima u koje se godinama zaklinje nacionalna javnost, pokazuju da im je ispod visokozvučnih deklaracija, zapravo jedini cilj, svrha i opravdanje – utezgariti štogod nad hrvatskom žrtvom i porazima, kako bi imali nad čime plakati i izazivati patetične suze i komercijalnu sućut.
I kako bi njihovo postojanje imalo opravdanja u fingiranoj stalnoj “borbi” protiv “Srba i udbaša”, koja nikada ne smije završiti eventualnim uspjehom ili nekakvom taktičkom pobjedom, jer u biti jedni druge uvjetuju svojim postojanjem osiguravajući društveni prosperitet jedni drugima.
Konačno, jasno je zašto šuti državni vrh, ministarstvo vanjskih poslova i kontrolirani mediji, jer akcija Projekta Velebit i nekolicine australskih hrvatskih organizacija zorno je pokazala da problemi nisu nerješivi, nego da država i diplomacija jednostavno – ne žele štititi hrvatski i univerzalni interes.
Zato nastoje prešutiti ovaj vrhunski presedan i poučak o tome što se sve može, koji kao presedan može pokrenuti i lavinu promjena u zemlji, pa to ugrožava same temelje režima koji se štiti i velikosrpskim krivotvorinama.
Svakako zato informaciju o ovome događaju valja dijeliti društvenim mrežama, jer vraća toliko potrebno samopouzdanje i pobjednički duh hrvatskom narodu”, napisao je Marko Ljubić na Facebooku.
R.I. /Foto:cro-express/maxportal
Danas je Galipolje u Australiji i Novom Zelandu simbol velikog, nepotrebnog i uzaludnog stradanja. Na Galipolju se rodio ponos i solidarnost australskih vojnika i značajan je datum u rađanju “australske” nacija, formiranju vlastitog identiteta koji sebe vidi različitim od kolonijalno-engleskoga.
Kratko rečeno, ANZAC DAY je u Australiji dan rađanja nacije!
Taj praznik se slavi u Australiji i Novom Zelandu 25. travnja te se svake godine obilježava Anzac Day, spomen na žrtve Galipolja.
U sjećanju na taj dan godinama su u australskim gradovima marširali vratni veterani, a danas marširaju njihovi potomci. Do ove godine u Mimohod su ubacivali i australski četnici, a ove godine su izbačeni.
O tome marko Ljubić piše:
“Vijest o konačnoj zabrani četničkog sudjelovanja u mimohodu australskih veterana i njihovih ratnih saveznika iz WW2, proširila se po Australiji kao požar na vjetru, nakon što je najprominentniji australski dnevnik “The Australian” u današnjem vikend izdanju, na drugoj stranici objavio da je Projekt Velebit sa supotpisnicima “Domovinom” iz Sydneya i Odborom Hrvata u Victoriji, priskrbio izbacivanje četničkih predstavnika iz mimohoda u kojemu svake godine, uz Australce sudjeluju američki, francuski, britanski, kanadski i drugi veterani ratnih savezničkih država, među kojima su u Melbourneu, unatoč protesta koje su dolazili svake godine, sudjelovali i srpski četnici”.
Kolega Dinko Dedić na taj je način obavijestio hrvatski narod diljem svijeta o politički nesagledivo važnom događaju, koji u međunarodnim političkim okvirima prvi put koliko i najstariji Hrvati pamte, znači neupitnu hrvatsku, istodobno i civilizacijsku, pobjedu nad stoljetnom ružnom srpskom kampanjom laži, krivotvorenja i u konačnici zla.
Dok najvažnije australske novine i mediji tome daju golemi značaj, dok australske službe sigurnosti istražuju nevjerojatne prijetnje razgolićenih barbara kolegi Dinku Dediću, u Hrvatskoj kao da je netko umro. Samo što nije proglašen dan žalosti.
Ni jedan jedini mainstream medij, pogotovo HRT ni jednom riječju nije informirao hrvatski narod o tome, a s obzirom da je u tijeku predizborna kampanja, niti jedna stranka, savez, grupa ili inicijativa nije se riječju osvrnula na ovaj događaj.
Izuzev Velimira Bujaneca, hercegovačkog portala Kamenjar.com, Direktno.hr i Maxportal.hr, niti jedan navodno desni ili suverenistički alternativni medij nije zabilježio slova o ovome, a definitivno se ovaj događaj može i mora uzeti kao primjer i dokaz da je znanjem, voljom i odlučnošću itekako moguće razoriti srpske laži o hrvatskom narodu i porušiti krivotvorine na kojima počivaju.
Ovo je pravac slobode. Prilično je sigurno da šutnja u Hrvatskoj više nego bilo što pokazuje da današnjem društvenom i političkom poretku nije cilj razaranje srpske agresivne politike i ubilačkih ciljeva, nego korištenjem upravo i srpskih uz antifa laži, razoriti hrvatsku državnost i vratiti ju na pozicije prije devedesete godine prošlog stoljeća.
S druge strane srodni mediji, uz čast navedenim iznimkama, pri čemu govorim na žalost i o autorima u koje se godinama zaklinje nacionalna javnost, pokazuju da im je ispod visokozvučnih deklaracija, zapravo jedini cilj, svrha i opravdanje – utezgariti štogod nad hrvatskom žrtvom i porazima, kako bi imali nad čime plakati i izazivati patetične suze i komercijalnu sućut.
I kako bi njihovo postojanje imalo opravdanja u fingiranoj stalnoj “borbi” protiv “Srba i udbaša”, koja nikada ne smije završiti eventualnim uspjehom ili nekakvom taktičkom pobjedom, jer u biti jedni druge uvjetuju svojim postojanjem osiguravajući društveni prosperitet jedni drugima.
Konačno, jasno je zašto šuti državni vrh, ministarstvo vanjskih poslova i kontrolirani mediji, jer akcija Projekta Velebit i nekolicine australskih hrvatskih organizacija zorno je pokazala da problemi nisu nerješivi, nego da država i diplomacija jednostavno – ne žele štititi hrvatski i univerzalni interes.
Zato nastoje prešutiti ovaj vrhunski presedan i poučak o tome što se sve može, koji kao presedan može pokrenuti i lavinu promjena u zemlji, pa to ugrožava same temelje režima koji se štiti i velikosrpskim krivotvorinama.
Svakako zato informaciju o ovome događaju valja dijeliti društvenim mrežama, jer vraća toliko potrebno samopouzdanje i pobjednički duh hrvatskom narodu”, napisao je Marko Ljubić na Facebooku.
R.I. /Foto:cro-express/maxportal
