Marva pod zaštitom autoimune bolesti

Hrvatska boluje od nekoliko lanaca bolesti, u svijetu medicine poznatih pod imenom "autoimune bolesti", a većina ih je, čini se, rezultat kombinacije uzroka kao što su npr. genetska predispozicija potaknuta infekcijom. Nedavno sam pročitao jedan od najboljih opisa stanja u Hrvatskoj danas, a stigao je iz čudnog izvora. Danas ga je čak i malo teže pronaći na net-u, jer ga je halanga moravačko-prisavskih medija zakopala tisućama člančića dizajniranih za zapišavanje glupog i tupog Naroda koji do dana današnjeg, iz navike, ujutro ili lista tiskani kupus, ili šalta po "probranim" portalima njihovog vlastitog svjetonazora (ne talasaj, meni dobro, šutnja je zlato, nigdar ni bilo...) Sve je to zapravo smeđa palenta iz crijeva partijskih komesara kojima su ih hranili za vrijeme šugoslavije, a Boga mi ih ne prestaju kusati niti danas. Eb ga, neki na jastoga, a nekima ništa do kumpira i tripica. Mlakih. Uglavnom, najrealnijim osvrtom na Hrvatsku učinio mi se onaj gospodične Ane Brakus, dugogodišnje aktivistice udruge Zagreb pride, a koja je uoči ovogodišnjeg splitskog "pride-a" za Libelu izjavila kako je zapravo gay "pride" u Split uvezen “odozgor”, iz Zagreba. Evo toga teksta uz male izmjene: “Demokracija u Hrvatskoj osobno mi je još od same ideje bila problematična – naime, ideja za uspostavljanje Demokracije naprosto nije krenula iz Hrvatske. U Hrvatskoj u tom, a ni u ovom, trenutku nije postojala slobodna zajednica čija je to bila želja i potreba. Postojali su, naravno, pojedini sindikati, studenti, novinari i književnici kao osobe, ali oni nisu, barem ne organizirano, istupali u javnost, zauzimali prostor i jasno i glasno progovarali o ostvarivanju svojih prava. Zbog toga sam uvođenje Demokracije u Hrvatsku, pogotovo kao osoba koja jest iz Hrvatske, na neki način doživjela kao požurivanje procesa, gotovo pa kolonizatorski moment inicijative iz svijeta koja će ‘pomoći’ hrvatskome narodu, rekla je. Demokraciju u Hrvatskoj inicirale su strane sile i obavještajne agencije, čija je koordinatorica, EU komisija, članica trilaterale i središnje svjetske banke, krovne korporacije svjetske vlade u sjeni." Kraj "citata". Ovdje je pravi tekst, samo kako bi se uočile koje sam male izmjenice napravio. Ako mislite kako griješim, sram me bilo, i ne ću više nikad; ali mišljenje moje malenkosti je kako je ova gospodična najbolje opisala zabrinjavajuće velik postotak stanja svijesti ovog tupog i glupog Naroda kojemu i sami pripadamo. Nastavak traktata seže i dalje u utrobu stvari, ali ovaj put doslovno. Naime, zainteresirane za resurse "zapadnog balkana" nikada nije, niti ne će biti briga za ijedan Narod, uključujući i onaj iz čijega su krila i sami poispadali. Za njih je, kao i za sve psihopate svijeta, sve to ionako slučajnost. Oni bi na desetke tisuća komada te lako zamjenjive sirove mase već sutra zamijenili za jedan dobar kombi batinaša u oklopima interventne policije. Ali pouzdanih. Jer nije svaki batinaš isti, baš kao ni svaki čovjek, kao što nisu udbaši nedavno čitavu udbu pokrenuli kako bi spasili jednog - jedinog, nezamjenjivoga im člana, niti su se na batinanje branitelja ratnih vojnih invalida specijalci dovozili iz raznih krajeva da lijepe li nam naše. Nastavak teksta dakle ulazi u crijeva, jetru i krvožilni sustav Hrvatske, koja je, kako je poznato svima - teško bolesna. Hrvatska boluje od nekoliko lanaca bolesti, u svijetu medicine poznatih pod imenom "autoimune bolesti", a većina ih je, čini se, rezultat kombinacije uzroka kao što su npr. genetska predispozicija potaknuta infekcijom. Infekcija dakle: pojam infekcija (zaraza) podrazumijeva štetan prodor i multiplikaciju (razmnožavanje) nekog biološkog agensa - mikroorganizma u tijelu domaćina - makroorganizma. Mikroorganizmi su virusi, bakterije, prioni, protozoe, metazoe. Makroorganizmi su biljke, životinje i ljudi. Ako Hrvatsku promatramo kao tijelo - uzroci infekcije su odmah jasni i vidljivi: od "veritas-a", preko halange moravačko-prisavskih medija, pa sve do "documenta"-e i sastojaka vlade i ministarstava same Hrvatske nam države, da nam lijepe naše. Tu ne treba nikome ništa dodatno objašnjavati. Genetska predispozicija bi ovdje bila ona stara, poznata "hrvatska šutnja", koju sam pod imenom svjetonazor spomenuo na početku traktata. To su nam u same još i nerođene kosti vjerovatno uvukli naši prestravljeni roditelji i djedovi i bake, koji su nekim čudom upravo bili preživjeli bezočne klaonice "oslobađanja" Hrvatske od Hrvata, a kojom je rukovodio "najveći sin crvene buržoazije u Hrvata" - josif bizarionovič - tito. Onako kako su tisuće majki Hrvatica četr'est pete, šeste, sedme, osme... sve do konačnog gašenja titovog Jasenovca, pred kamama "osloboditelja" prekrivale i zatvarale djeci oči kako barem ne bi vidjeli ono što ih čeka - tako su i nama duga desetljeća roditelji i preživjele bake i djedovi prekrivali i zatvarali usta, jer se o tome nije smjelo niti govoriti. Ili bi te "mrak pojeo"... govorili su, a evo ih govore i danas. Tako je klica te autoimunosne bolesti jačala u Narodu, a koliko je ojačala samo Bog zna, jer kroz čitavu povijest nije Hrvatima nikada niti bilo puno bolje, na kraju krajeva. Sve do 1990-e. Kada smo kao crni pijun kojega je odabrani Narod srbijanaca imao dogovor za MZ-om pregaziti u roku od dva tjedna gurnuti prema sredini crno-bijele table. Gurnuli su nas "veliki igrači" prema svim onim "belim" topovima, konjima, lovcima, "belim" tigrovima i orlovima, knindžama i šiltovima, kokardama i crvenim petokrakama ukrašenim; i onda se vrlo, vrlo, neugodno iznenadili. I nastavljali se iznenađivati. Sve do 1995-te. Jer je '95-e onaj isti polumrtvac sa početka priče, koji se žgoljav, znojav i u vrućici pridigao s mrtvačke plahte i zapalio cigaretu koju je čuvao za kraj, podigao svoje boje na tvrđavu iznad svoga kraljevskoga grada. Čuđenje je dugo trajalo, ali auoimuna bolest nije nestala, samo se povukla pred adrenalinom i zanosom slobode nadohvat ruke. Zadnjih se godina vratila jača nego ikada. I jetra, i krvožilni sustav, i mozak i utroba - zaraženo je sve. Nismo na vrijeme popili lijek, gorak kao najgorči pelin, nismo iz sebe istjerali sve one zloćudne nakupine udbaša, stare partijske garde, sjekiraša i hladnih birokrata jednako Nismo ih kaznili nizašto, oni su se prikupili i pregrupirali - i eto nas opet na početku. Žgoljavi, znojavi, i polumrtvi u vrućici, na mrtvačkim plahtama i bez Kune za cigarete. "Kalamarko, kalamarko, što si bliže vlasti, to manje o lustraciji pričaš, kalamarko, o kalamarko..." - otpjeva nam svima neki dan pametan čovjek. Al' ne, stoka krivi koga? Glogoškog. I sve one junake koji i dalje imaju snage za nove bitke. Za Narod. Za Hrvatsku. Ja za takav narod više ni pljuvačke nemam, a ovih nekolko litara krvi čuvam za Glogoškog i ostalu braću, ako uistinu bude zatrebalo. Oni neće hadeze, oni neće esdepe, svi su lopovi, buu, buu... I onda opet ustanu Branitelji, pet do dvanaest, i nude Narodu treći izbor, opet im nude sebe, a Narod drvljem i opancima po njima... Da žgadija, da šatoraši, da fašisti... Odjednom im dobar i matić i milanović, odjednom Hrvatska napreduje, i da se samo još te šatoraške žgadije riješit... škrguću zubima ili još i gore - dižu nos pored Branitelja. Marva. Sa vlasti točno takovom kakovu zaslužuje. A infekcija se širi. Svom silom napada tijelo, i usput se tuži kako je tijelo krivo jer je bolesno, jer da se tijelo bori protiv infekcije, i zato je bolesno. Al' svejedno neka se marva ništa ne brine, jer će je oni i dalje braniti od lijeka. Ne zovu se oni zabadava autoimuna bolest, a hrvatski narod - marva.   Darijo Strehovac - Streh