METAK U LEĐA MIRE BAREŠIĆA BIO JE METAK U LEĐA HRVATSKOJ

Puno prijava, tekstova, knjiga, čak i dokumentarnih filmova a nitko se do dana današnjeg radi ove političke likvidacije nije našao u zatvoru. Na 26. godišnjicu ubojstva Mire Barešića, njegov brat Joško Barešić najavio je podizanje kaznene prijave protiv Antonija Lekića, Ivana Derviša, Nikole Krište Antonija Lekića, Ivana Derviša, Nikole Krište, Zrinka Šarića,Tvrtka Pašalića i drugih za kazneno djelo teškog ubojstva njegova brata, 41-godišnjeg Mire Barešića, koji je 31. srpnja 1991. poginuo u diverzantskoj akciji hrvatskih vojnika kod Mirana Donjih, pod nikada do kraja rasvjetljenim okolnostima. Tako otprilike zvuči vijest koju je jučer prenio dio medija. Sve je predstavljeno na misteriozan način a spominje se i tajanstveni doktor koji je prvi pregledao Miru Barešića nakon likvidacije te utvrdio kako je ubijen  metkom u leđa. Dodatnu težinu kaznenoj prijavi daju i izjave Stipe Jukića i Marija Barišića koji su sami podigli prijave 2012 godine. I jedan od osumnjičenika Tvrtko Pašalić podigao je prijavu protiv nepoznatog počinitelja 1996. A sama Mirova supruga kazneno je prijavila Josipa Perkovića još 1991. Inače, navodno zadnja osoba koja je vidjela što se točno dogodilo Barešiću, bio je Mladen Mustać. On je mjesec dana nakon ubojstva Mire Barešića i sam ubijen u insceniranoj prometnoj nesreći. Puno prijava, tekstova, knjiga, čak i dokumentarnih filmova a nitko se do dana današnjeg radi ove političke likvidacije nije našao u zatvoru. Ono što se iz današnje perspektive trebamo upitati jest tko je dobio rat? Jer očito su se početkom devedesetih vodila dva rata, prvi na bojištu a drugi za uspostavu stvarne kontrole nad državom. Barešić nije jedini autentični domoljub i beskompromisni borac za slobodnu i neovisnu Hrvatsku koji je stradao kao žrtva podle zavjere krugova moćnika koje kolokvijalno označavamo terminom “Udba.” I dok je rezultat rata protiv četnika i JNA, neupitna pobjeda hrvatske vojske i policije, u pozadinskom sukobu istinski domoljubi su doslovno izbrisani od strane udbaša. Pobili su ih na desetke, ako ne i stotine jer su znali kako su im oni jedina prava prijetnja. Miro Barešić je bio hrvatski branitelj ali i revolucionar, čovjek koji je više od dvadeset godina upoznavao naše neprijatelje. Znao je tko su , i kako rade. Uz dužno poštovanje svim hrvatskim braniteljima, mora se priznati da ih je većinu lako zavesti. Pustiš im Thompsona s bine, vijori se crven, bijeli, plavi i prosječni domoljub je sretan. On misli da ima hrvatsku državu. Hrvatski revolucionari, cjeloživotni borci za našu slobodu poput Mire Barešića i Zvonka Bušića, znali su kako to nije puna istina, te da je ovo prijevara, a ne Hrvatska koju su Hrvati stoljećima sanjali. Ali imamo profesora doktora Hasanbegovića i Brunu Esih koji rade hvalevrijedan posao, ruše komunističke mitove i kultove ličnosti te otkrivaju zločinački karakter bivše države. Padaju i prve ploče s trgova i ulica i sve je to dobro za našu budućnost, ali nema velik utjecaj na stvarno stanje stvari. Zna se u čijim su rukama većina medija i kapital i tko donosi sve ključne odluke o sudbini naše domovine. Možemo promijeniti imena ulica i trgova ali ne možemo izmijeniti hrvatsku stvarnost. Metak u leđa Mire Barešića, bio je metak u leđa Hrvatskoj. Nema sumnje, danas su “oni” ti koji imaju Hrvatsku. Nama su, nakon svega, ostavili jedino kontejnere.