Micanje bista Zorana Milanovića na Pantovčaku i globalna pošast rušenja spomenika – zašto je ljevici važno brisanje identiteta?

Posve je jasno da iza globalnog pokreta rušenja spomenika stoje ljevičarske organizacije, od kojih su najpoznatije Antifa i Black Live Matters, te brojne druge manje organizacije i grupacije, koje se otvoreno ili manje otvoreno svrstavaju u spektar ljevičarske političke scene. I Black Live Matters od početka svog djelovanja politički se definira kao neoljevičarska skupina jer područje njegovog ideološkog djelovanja nije samo borba za prava crnačkog stanovništva već i LGTB ideologija, zagovaranje pobačaja, razaranje tradicijske obitelji, borba protiv klasičnog ustroja države s tendencijom anarhizmu (život u komunama), žestoko protivljenje kapitalizmu i dr.

Mahatma Gandhi, Winston Churchill, George Washington, Kristofor Kolumbo, Thomas Jeffersnon i drugi povijesni velikani bili su meta ovih rušiteljskih hordi, a neke od svojih namjera uspjeli su i ostvariti. I ne radi se samo o trgovcima robljem ili besprizornim robovlasnicima, dapače, radi se o ljudima od kojih mnogi imaju velike zasluge za uspostavu zapadne demokracije i blagostanja koje je još do nedavno bilo uzor i primjer cijelom svijetu. Da nije tako, ne bi cijeli svijet, doslovno sve moguće rase i nacije već preko 100 godina dolazile živjeti, raditi i tražiti svoju sreću u Americi, Europi i zapadnom svijetu. Devastacija i rušenje poprimilo je tolike razmjere da se danas radi o stotinama srušenih i oštećenih spomenika povijesnim osobama.

Hrvatskoj javnosti je ‘ispod radara’ prošlo da se poviješću na sličan način, slučajno ili ne, na početku svog mandata bavio i ljevičarski predsjednik Zoran Milanović. Koji mjesec prije globalnog pokreta rušenja spomenika u svijetu, hrvatski predsjednik i deklarirani ljevičar Zoran Milanović maknuo je sljedeće biste zaslužnih hrvatskih povijesnih osoba iz Predsjedničkih dvora, simboličkog središta hrvatske državnosti.

Milanovićeva meta ‘brisanja povijesti’ bili su:

• Franjo Tuđman
• Kralj Tomislav
• Ante Starčević
• Stjepan Radić
• Alojzije Stepinac
• Ivan Mažuranić

Zašto?

Očito je da su pozicije ljevice, kako u Hrvatskoj tako i globalno, takve da je potrebno izvršiti ‘brisanje povijesti’, ali glasno viču da je ‘povijesni revizionizam’ opasan.

Za mnoge ljude ovi pokreti ‘brisanja povijesti’ se čine kao nešto novo, ali za onoga koji poznaje teoriju i praksu komunizma s kraja 19. i cijelo 20. stoljeće poznato je da je ‘brisanje stare povijesti’ i pisanje ‘nove progresivne povijesti’ bio jedan od njihovih ultimativnih ciljeva. Sve komunističke revolucije, pa čak i one prethodne, pratilo je masovno rušenje spomenika, promjene imena gradova, promjene imena ulica, te doslovno pisanje nove i prilagođene povijesti za obrazovni sustav, kao i cjelokupno društvo.

Nakon završetka II. svjetskog rata, uspostave Jugoslavije i provedene komunističke revolucije u prvim poslijeratnim godinama dolazi do iste pojave: masovnog rušenja spomenika, promjene imena gradova, promjene imena ulica pa čak i prekopavanja grobova.

Primjera radi, u glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu, odmah poslije rata preimenovan je središnji gradski Trg novim imenom: Trg Republike. Skidanje spomenika zaslužnom hrvatskom banu i borcu protiv strane hegemonije Josipu Jelačiću dogodilo se postupno, tek dvije godine kasnije 1947. godine, što znači da nije sve išlo preko noći. U pitanju je bio planirani proces.