Migranti u Cetinskoj krajini: Mještani bez straha, ali ipak s dozom opreza

Migranti "posjetili" Cetinsku krajinu: Mještani bez straha, ali s mnogo opreznijim životom; domišljati smislili i demografski procvat s "nenadanim gostima" Otkako je došlo do migrantskog proboja kordona policije u Velikoj Kladuši društvene mreže postale su "leglo" raznih priča, tvrdnji i navoda koje su u velikoj mjeri bile tek izmišljotine oko migranata koji su sve češće viđeni u Hrvatskoj. Migranti se uglavnom kreću šumom i nepreglednim te nepristupačnim prostorima, no osim noću sad naseljima prolaze i danju. Upravo se takve scene mogu svakodnevno vidjeti po malim mjestima u sinjskom zaleđu i Cetinskoj krajini te većini predjela na graničnim mjestima Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine. U međuvremenu su i mediji javljali o stotine ljudi koji su preveženi u kombijima, o nesretnom slučaju oca u komi i silovane djevojke, raznim prevrnutim prijevoznim sredstvima s mnoštvom migranata, o mnogim truplima migranata po raznim mjestima diljem domovine, ali većina se takvih priča u završnici pokazala kao tek ´lažni signal´ uzbune koja se uključila. Upravo su takvu jednu uzbunu mogli vidjeti stanovnici naselja Brnaze pored Sinja kada su za vrijeme ispijanja prvog jutarnjeg napitka pred svojim domovima vidjeli čak 11 migranata kako, bez ikakvih briga, šetaju pored njihovih obiteljskih kuća. Policija je brzo reagirala pa su tako „nenadani gosti“ otpremljeni u prihvatni centar u Trilju. Sve se to dogodilo u predjelu Vukasovići u koje se zaputio i novinarski tim našeg portala. U nedjeljno poslijepodne i prohladno vrijeme tek smo susreli pokojeg mještanina koji su usprskos toplim domovima svoje osvježenje tražili na zubatom suncu. Svi istog mišljenja i bez prevelikog straha, ali da postoji nelagoda – svakako postoji. „Jednog jutra probudio sam se i izašao vani kad ono u mjestu mnogo policije. Odmah mi je bilo nešto čudno i nisam iskreno niti najmanje mislio kako će migranti doći baš ovdje usred bijelog dana i u ovako naseljeni predio. Valjda im je naša Cetinska krajina zanimljiva na tom tranzitnom putu. Nemam ništa protiv ljudi.“ Zasigurno nije lako biti svjestan kako u svako doba dana, a posebice noći tu prolaze migranti pa smo upitali našeg prvog sugovornika osjeća li pak strah:„Nije me strah, nisam mišljenja da bi nam oni naštetili, ali svakako nije baš lijep osjećaj. Pogotovo za moju djecu koja idu i u školu, koja se igraju po dvorištima i slično. Sad se sve s većom pozornosti prati...“ Sličnog razmišljanja je i malo starija sugovornica koju smo zatekli u ukrašavanju okućnice božićnim ukrasima: „Otkako se ovo dogodilo u Brnazama moram priznati da drukčije živimo. Prije smo išli u susjeda, otišli do vrta ili do trgovine u blizini i ostavljali kuću otvorenu. Sada se svaki put sve zaključava. Malo me strah, mnogo televizija i novine pomažu da se osjećamo još ugroženije s ´pumpanjem´ nepotrebnim i lažnim pričama...“ „Ima ih sad svugdje, nije mi to ništa čudno s obzirom da na granici između Bosne i Hrvatske ne postoji ništa osim table kako je tu granica. Široko im polje od jutra do sutra da dođu kod nas. Nije njima napeto ovdje, vidite da nemožemo ni mi spojiti ´kraj s krajem´ svakog dana s obzirom na ovu našu prekrasnu državu pa me to ne zabrinjava. Cilj su njima veće i moćnije zemlje od naše...“, kaže nam još jedan sugovornik koji kaže kako je migrantima najljepše u gradu Trilju u kojem se nalazi i prihvatni centar izgrađen u sklopu sjedišta policije. Otišli smo malo dalje, do Trilja koji je u nedjeljno poslijepodne bio ispunjen ljudima po štekatima ugostiteljskih objekata. Nisu Triljani bili raspoloženi za neke velike razgovore, kažu kako tu i tamo i vide nekog migranta, ali u većini slučajeva pod pratnjom policije. Nije ih, kažu, strah, štoviše uopće im ne smeta prisustvo ´gostiju´ na tom području pa su neki odmah našli i plan za demografiju Hrvatske kroz šaljivu priču s migrantima. Tako bi, kako nam priča jedan Triljanin, bilo najbolje da se svi migranti puste u slobodan život, tu ostanu u stanovima i domovima, a kako neženja mnogo ima sklapanjem domaćo-migrantskih parova i demografska situacija, u mjestima zaleđa Dalmacije, popravi za tristo posto. Po neslužbenim informacijama, svega nekoliko kilometara dalje, i sinjsko naselje Glavice imale su posjet migranata. Nisu ovi "privremeni doseljenici" zaobišli niti druga naselja dalmatinskog zaleđa pa je, doslovce, miran život mještana ovih malih mjesta podno Dinare preokrenut u suživot s migrantima. Bilo kako bilo, jasnoća lažnih vijesti već je svima poznata – strah od nepoznatog i serviranje infomacija koje se ne mogu uzeti tek 'zdravo za gotovo'. Migranti su, na putu prema „obećanim zemljama“, posjetili i posjećuju našu Hrvatsku. Stanovnici bez prevelikog straha, svjesni su kako se s obzirom na neslaganja u Europi ovo moralo dogoditi, ali i s dozom opreza pred ´nenadanim gostima´. Kako nam kaže jedan Brnažanin – jesenski prohladni dani dobro bi se iskoristili za, primjerice, berbu gljiva. Išao bi on, kaže, da ima s kime, ali u mjestu nema baš strastvenih gljivara. A samom mu, 'nije zgodno'.