Miletić optužuje Thompsona za fašizam, a primjenjuje Mussolinijev ekonomski model

“Priča s Uljanikom tek počinje. Za Uljanik treba naći dugoročno rješenje, a to rješenje isključivo je u rukama Vlade na koju sam izrazito ogorčen”, kaže Boris Miletić, gradonačelnik Pule i šef Istarskog demokratskog sabora (IDS). Malo niže u istom intervjuu, hvali se kako je Istra “svojevrsna liberalna utvrda” uz argument da su oni jedini zabranili Thompsonu nastup. Nekoliko stvari ovdje nikako ne štimaju. Kako može biti rješenje za jednu privatnu korporaciju “isključivo u rukama Vlade”? I to iste one Vlade na koju ste ogorčeni? Pa imate vlast u Istri, imate vlastiti proračun, hvalite se da ste najprogresivnija i najrazvijenija županija, a od Vlade tražite da isplaćuje plaće u privatnim kompanijama s vašeg područja?! Drugovi, vi ste se totalno pogubili. Ako želite socijalizam, uvedite ga u Istru. Imate županijski proračun, imate gradske proračune, pa ako građani Istre nemaju ništa protiv toga da se njihovim novcem opetovano saniraju gubitci poduzeća koja očito ne mogu poslovati pozitivno, što im ne pomažete vi? Ne vidim niti jedan razlog da nazadni, “konzervativni” i “zaostali” dio zemlje plaća vaše ideološke hirove. Jer ne znam kako drugačije nazvati fiksaciju da država mora doživotno financirati ogromne gubitaše samo zato što su oni u Istri. Druga stvar, zapanjujuće je kako netko, tko poziva na državni intervencionizam i rasipanje novca poreznih obveznika za dugove koje stvore privatne kompanije na tržištu vlastitim lošim poslovanjem, može uopće sebe smatrati liberalom. To je već dokaz krajnjeg nepoznavanja temelja političke filozofije. Liberalizam je za što slobodnije tržište, ograničenu vladu koja se neće uplitati u tržišne procese i stavljati jedan poslovni subjekt iznad ostalih. Sve hrvatske vlade dosad su to činile, ali to je samo prikaz njihovog neodgovornog odnosa prema ekonomskoj politici i jedan od ključnih razloga zašto se Hrvatska ne razvija. To nije liberalna politika, to je antiliberalna politika. Miletić je jedan od onih koji, poput kolumnista Jurice Pavičića, misle da je liberalizam isključivo “suprotnost konzervatizmu i samo konzervatizmu”, što ne može biti dalje od istine. Miletić misli da će biti veći liberal ako iskoristi svoje političke moći i zabrani nastup glazbenicima koji nisu po njegovom ukusu ili koje on smatra štetnima za društvo. To ne rade liberali, to rade tirani. Ako su građani Istre zaista protiv Thompsona i svega što on predstavlja, onda ga neće ni zvati u Istru i neće mu doći na koncert. Tko je Miletić da odredi što drugi ljudi trebaju, a što ne trebaju slušati? “IDS se nikad nije miješao u rad Uljanika, a lokalna samouprava umiješala se samo kad je Uljaniku mogla pomoći prebijanjem dugova. Podsjećam da smo u Gradu Puli pokazali u više navrata što nam znači Uljanik kad smo prebili dugovanja u iznosu od 65 milijuna kuna i time osigurali nastavak proizvodnje u Uljaniku. Niti jedan grad u Hrvatskoj nije to napravio za svoje brodogradilište.” Dakle, Miletić je u drugoj rečenici pobio ono što je rekao u prvoj. IDS se itekako miješa u rad Uljanika opraštajući mu dugove lokalnoj samoupravi. Što je s ostalim poslovnim subjektima, onima koji svoje račune moraju plaćati? Koliko je to pravedno prema ikome? Hvaliti se da ste im zapravo poklonili 65 milijuna kuna nije baš pametno jer građani znaju da su tih 65 milijuna kuna oni uplatili u vaše lokalne proračune. IDS promiče politiku korporatizma, to je model koji je izumio Benito Mussolini i primijenio ga u Italiji 1925. godine, ekonomski model u kojem država direktno bira pobjednike i gubitnike na tržištu, u suradnji s vlasnicima velikih korporacija i sindikatima (koje, ironično, opet država bira). To je točno politika kakvu vodi IDS pa je pomalo licemjerno kad IDS osuđuje fašizam od kojeg je “posudio” ekonomski model upravljanja. Da zaključim, Miletić se poziva na regionalizam, ali radi sve što nije u interesu građana Istre. Ne vjerujem da građani Istre žele doživotno financirati svojim radom gubitaše na svome području. IDS ne dozvoljava da se prostor Uljanika prenamijeni u budućnosti za neke profitabilne svrhe i da se ljudi zaposle u poslovima koji imaju budućnost na tom području. To je ono što su napravile skandinavske zemlje kad su shvatile da njihova brodogradnja nema budućnost. Naši političari su zaglibili u dalekoj prošlosti i ne dopuštaju da zemlja ide naprijed, a ponekad su najgori oni koji se najviše pozivaju na progresivnost i liberalizam.