'Militantna skupina' u kolicima i protezama 'šokira' strane diplomate koji će nas izbaciti iz europske unije

Nakon takvog divljačkog ispada Matić ne samo što nije ministar hrvatskih branitelja, nego više nije ni – čovjek. Kada je prvi put najteže invalide nazvao „militantnom skupinom“, činilo se je da se je možda krivo izrazio ili je pogrešno interpretiran. Naprosto neki koliko-toliko normalan mozak ne može pojmiti ni prihvatiti da bi bilo tko, pa čak ni da je neki srbijanski ekstremni političar, mogao izustiti takvo što. A on bi još glumio i ministra i to hrvatskih branitelja. Da je barem stao na toj „militantnoj skupini“ bilo bi još i dobro. Sada je međutim uvrijedio i sve Vukovarce tvrdnjom da je njihovo ponašanje u Vukovaru vjerojatno u svezi s ćirilicom „zgrozilo i konsterniralo“ strane diplomate, pa ih je „on cijelu godinu vodio kojekuda pokazujući da ima i drukčijih branitelja od onih koji vole Vukovar i svoju Domovinu. Ovo je još nevjerojatnije. Cijelu godinu je vodao diplomate širom zemlje i „prodavao“ im tamo svoju četničku propagandu koju se ne libi izreći ni u hrvatskim medijima. Pitanje je tko mu je to dopustio. Vjerojatno premijer i zato ga toliko i voli, jer s „ljubavlju“ pljuje po najboljim i najteže stradalim hrvatskim braniteljima, a za to vrijeme ne radi svoj posao, pa se onda čudi što ga ti isti branitelji ne priznaju. Njegov šef Zoran Milanović ga hvali da mu je on najbolji ministar koji svoj posao radi s „ljubavlju“. Zamislite kakvi su onda ostali ministri kad mu je takav najbolji. Pitanje je jedino prema kome ili čemu on osjeća tu „ljubav“. Mi još k tome „tražimo neprijatelje među Srbima“ i „ne volimo ni neke Hrvate jer nisu dovoljno Hrvati“. Zamislite mentalni sklop koji može tako nešto izustiti. Jedino mi branitelji podržavamo koliko možemo i neprestano se družimo sa Srbima – hrvatskim braniteljima, pa npr. posjećujemo sinove pokojnog junaka Stevana Milića. Pomagali smo koliko smo mogli Aleksandru Radojeviću i Goranu Jovanoviću (bili su invalidi u kolicima koji su stradali u hrvatskim postrojbama) koji su umrli mladi zbog nebrige države u kojoj je i Matić dio „kotača“, iako tada na sreću nije bio ministar. On vjerojatno za nikoga od njih nije ni čuo. A zašto i bi? Ti ljudi mu ionako ne idu u prilog jer se ne slažu s njegovom barbarskom teorijom. Prava istina je međutim drukčija: Mi uvažavamo svaku osobu, a osobito Srbe koji su pokazali domoljublje. Ali zato ne uvažavamo Jugoslavene iz bilo kojeg okružja koji vape za Balkanom, „regionom“, „jugosferom“ i sl. Vjerojatno je i one spomenute strane diplomate uvjeravao da Hrvatsku treba izbaciti iz Europske unije, jer bi onda bio lakši put da uđemo u srpski Balkan za kojim on očito toliko čezne. Prema pisanju portala „Dnevno“, u njegovom ministarstvu sjedi Milena Horvat, žena iz krugova bliskih Miloradu Pupovcu i to nigdje drugdje doli na mjestu načelnice Sektora za upravno-pravne poslove. Ona je osoba koja odlučuje o našoj sudbini, štoviše koja smišlja izmjene Zakona o pravima hrvatskih branitelja, pa onda nije čudno što nam je iz zakona ispala odredba da pripadnici neprijateljskih postrojbi ne mogu imati prava iz tog zakona. Sada pada novo svjetlo na izmjenu imena ministarstva iz kojeg je ispala riječ „hrvatskih“. Matić tvrdi da o izmjeni njegovog zakona nema pojma. Ima li pojma kako se zove njegovo ministarstvo? Naravno, sada bi četnički agresori trebali dobiti jednaka prava u ministarstvu svih branitelja, pa tako i četničkih agresora. A Matić se javno zaklinje na televiziji da to ne dolazi u obzir, ali djela ga demantiraju. Sada dobiva novi smisao i grafit na vanjskom zidu ministarstva koji glasi: „Ustaše i četnici bježali ste zajedno“. Zid je unutar čuvane rampe do kojega je inače onemogućen pristup, pa je grafit jedino mogao biti djelo nekog „domaćeg“, jer je nastao prije prosvjeda. Što to treba značiti? Odnosi li se to na Drugi svjetski rat? Kakve to onda ima veze s hrvatskim braniteljima? Jedini zaključak koji se može izvući jest ovaj. Ustaše i četnici su negativci, a jedini dobri ljudi su partizani i jugoslaveni, pa onda – ajmo zajedno na Balkan da se lepo družimo kao pre. Što će Milena još smisliti u prijedlogu novih izmjena tog zakona možemo misliti. Takvoj osobi ne bi trebalo biti mjesto nigdje u državnoj službi, a da kroji život i sudbinu branitelja i najtežih stradalnika, to je već mračna karikatura naše države koju smo krvlju stvarali. Inače na internetu se o njoj ne može naći gotovo ništa. Ne znaju se ni osnovni podatci iz životopisa. Što to ona skriva? Slijedom pisanja „Dnevnog“, u državnu službu ju je doveo Ivo Sanader, (a kako se je pompozno hvalio domoljubljem), a onda su se njenim dovođenjem na takvu funkciju „kukurikavci“ narugali hrvatskim braniteljima. No da se vratimo Matiću. Nakon što je praktično priznao da u ministarstvu ne radi ništa nego šeće po moru i kleveće hrvatske domoljube pred stranim diplomatima, što mu premijer odobrava, kaže još i to da se ni u ratu nije nikog bojao, pa da se ni sada ne boji. Vjerojatno je mislio da se ne boji naših invalidskih kolica, bijelih štapova, štaka i proteza koje su opasno oružje kojeg se eto taj vukovarski heroj ne boji.  A njegov zmijski govor mržnje uperen ka ljudima kojima bi trebao biti prijatelj govori o njegovoj patološkoj mržnji prema svemu što počinje sa slovom „h“. Tko vrijeđa i kleveće ljude koji se svaki dan „druže“ s kolicima, protezama i sl, taj je zaista do dna duše ispunjen mržnjom. A trebao bi biti ministar koji se baš o njima brine. Možda je do ovih patoloških izljeva njegove mržnje postojala neka mogućnost dijaloga s njim, ali on je sve te mogućnosti sam prerezao. Time je također priznao da je bila laž gotovo sve što je rekao na televiziji, a osobito to da želi dijalog s hrvatskim braniteljima i da radi na zbližavanju, a ne na podjelama. Sada je sve to demantirao. Kako razgovarati s osobom koja po vama – pljuje? Na poslijetku, ne samo da je priznao da uopće nije ministar hrvatskih branitelja jer ih mrzi, nego je zapravo priznao da nije ne samo Hrvat, nego niti – čovjek.   Mario Filipi Izvorni članak pogledajte OVDJE