Vijesti Najčitanije
Milka Lovrić iseljava hrvatskog branitelja Mirka Dukića iz njegovog doma, a stan nije platila ni kune
DELOŽACIJA
„Zar sam se za to borio“, pita se Mirko Dukić svakodnevno, i usput, onim svojim čvrstim rukama kojima je hrabro i neustrašivo držao pušku, drhtavo briše suze u očima koje spuštanjem pogleda pokušava sakriti!
Dragovoljac Domovinskog rata, hrvatski branitelj Mirko Dukić, zajedno sa svojom višečlanom obitelji nalazi se pred iseljenjem. 19. listopada 2016. godine u 10:00 sati zakazana je njihova deložacija uz uredovanje Centra za socijalnu skrb, koji bi se valjda trebao pobrinuti za stare, nemoćne, i najmlađe članove obitelji. Iseljenje traži, temeljem pravomoćnog sudskog rješenja o dosudi nekretnine Milka Lovrić.
Mirko Dukić i njegova supruga Sanja dužnici su one nesretne austrijske zadruge imena Raiffaisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen. Na ruke su iz odobrenog kredita dobili 32.000,00 eur. Mirko Dukić u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao putovnicu pa je potpuno nesporno da je ugovor sa austrijskom zadrugom potpisao u Hrvatskoj a ne u Austriji. Predstavnik zadruge nije bio u Hrvatskoj na potpisu ugovora, a sam ugovor nije solemniziran. Županijski sud je u jednom od svojih rješenja broj Gž-4219/12 naveo da nesolemnizirani ugovor o kreditu nije ni ovršna isprava, ali ni vjerodostojna isprava, međutim, ove ozloglašene zadruge koje za financijsko poslovanje u Hrvatskoj nisu imali potrebnih dozvola uspjeli su ipak od suca Bojana Bugarina izboriti Rješenje o ovrsi. Družinec i Dukići uglavnom su se branili sami, za pravnu pomoć nisu imali dovoljno financijskih sredstava, tako su se našli ovršeni i s jednom nogom na ulici.
Druga javna dražba radi prodaje njihovog stana na kojoj je sudio većini ovršenika dobro poznati sudac Bojan Bugarin, održana je na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 11. veljače 2014. godine. Kako je vidljivo iz zapisnika na dražbu je u ime ovrhovoditelja pristupila odvjetnica Verica Šuster, kao „javnost“ pristupili su Sanja i Mirko Dukić, a kao kupci „s potvrdama o uplati jamčevine“ pristupili su Vlasta Zubčić iz i Milka Lovrić. Ovrhovoditelj je zatražio oslobađanje od kupovnine i ponudio cijenu od 235.530,67 kn. Milka Lovrić kao kupac, ponudila je iznos od 255.530,67 kuna te je njezina ponuda prihvaćena i donešeno je Rješenje o dosudi na njezino ime.
Zlatica Družinec (punica od Mirka Dukića) i Dukići u više su navrata ovršnom sucu predložili odgodu ovrhe ali su svaki puta sa svojim prijedlogom odbijeni s obrazloženjem da je rješenje o dosudi u korist Milke Lovrić pravomoćno te da u tom dijelu za njih nema pravne zaštite. Zlatica Družinec, punica Mirka Dukića podnijela je kaznenu prijavu, tužbu radi utvrđenja ništetnosti, prijedlog za odgodu ovrhe, a Prigovor radi nedopuštenosti ovrhe podnijeli su i ostali stanari stana koji trebaju napustiti. Baš sve kako to Ovršni zakon propisuje, i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Uzalud, u praksi je gotovo nemoguće ostvariti ono što u zakonima piše.
Uvidom u spis, za koji smo nedavno jedva uspjeli izboriti nakon desetak posjeta sudu, zabilježili smo sve aktivnosti suda od pokretanja ovrhe do dana donošenja zaključka donešenog radi određivanja deložacije. Uvjerili smo se da je ovrhovoditelj Raiffaisen St.Stefan-Jagerberg-Wolfsbergegen iz Austrije pokrenuo ovrhu na temelju ugovora o kreditu – koji nije ovršna isprava, a prema našim saznanjima, prema zakonima Republike Austrije, ovrhovoditelj nije imao ovlast poslovati izvan svojeg okruga u Austriji. Nije smio poslovati niti u Hrvatskoj obzirom da nije imao registriranu podružnicu ni potrebne dozvole za financijsko poslovanje na području RH. Sudac Bojan Bugarin ipak im je dao za pravo i odredio ovrhu nad domom obitelji Družinec i Dukić. U spisu se nalazi i uplatnica koju je Milka Lovrić priložila kao potvrdu za uplaćenu jamčevinu radi sudjelovanja na dražbi. Uplatu jamčevine izvršila je osoba koja nije sudjelovala na javnoj dražbi, Marina Brozović iz Susedgrada koja je nalog za uplatu dala 10.02.2014. godine u 17:10 minuta dok je dražba održana 11.02.2014. godine u 9:00 sati. Kako je uplata izvršena sa računa Privredne banke na račun Poštanske banke novac je na računu suda mogao biti tek 11. veljače iza 13 sati, odnosno novac sigurno nije bio na računu suda u vrijeme održavanja dražbe. Međutim, sve i da je novac bio uplaćen na račun suda, Marina Brozović nije niti sudjelovala na dražbi, pa Milka Lovrić nije mogla s uplatom druge osobe, na drugo ime sudjelovati kao osoba koja je uplatila jamčevinu.
Sudac Bojan Bugarin sve navedeno očigledno nije provjeravao.
Odmah na ročištu sud je donio rješenje o dosudi nekretnine u korist Milke Lovrić, odredivši kupcu rok od trideset dana za uplatu kupovnine u iznosu od 255.530,67 kn umanjeno za iznos jamčevine, koju je uplatila Marina Brozović, a ne kupac Milka Lovrić. Na stranici 145 i str. 146 spisa Ovr-524/12 nalazi se podnesak koji je prema potpisu sudu dostavila Milka Lovrić u kojem se navodi da dostavlja „potvrdu uplate razlike cijene od 245.530,00 kn“, ali uz njezinu potvrdu priložena je kao dokaz o uplati isprava – „Detalji prometa računa“ – vlasnik računa Marina Brozović koja je sudeći iz potvrde o prometu računa koji je izdala Privredna banka, izvršila uplatu na svoj vlastiti račun i to u iznosu od 244.160,00 kn, što ni ne odgovara iznosu koji je bilo potrebno uplatiti po osnovi određene kupovnine.
Navodna uplata kupovnine, za koju nigdje u spisu nema dokaza, prema potvrdi koju je dostavila Milka Lovrić, bila bi izvršena od strane Marine Brozović koja nije sudjelovala na javnoj dražbi kao kupac, i bez ikakve oznake na tim navodnim potvrdama o plaćanju, da bi eventualna uplata jamčevine ili kupovnine bila izvršena u korist i za račun Milke Lovrić po osnovi kupnje dosuđene joj nekretnine, pa Marina Brozović, ako je i uplatila jamčevinu i kupovninu, za takvu uplatu nema nikakvog osnova.
U cijelom ovršnom spisu nema nikakvog dokaza o izvršenoj uplati kupovnine, a što u spisu radi potvrda o transakciji Marine Brozović s njenog osobnog računa na njezin osobni račun, potpuno je nepoznato.
Možda bi to trebao objasniti sudac Bojan Bugarin koji je očigledno u ovom postupku povrijedio više zakonskih odredbi što je sasvim sigurno i razlog za pokretanje stegovnog i kaznenog postupka protiv njega. O svemu zadnju riječ trebao bi reći DSV koje je ovlašteno pokrenuti postupke protiv sudaca.
Od računovodstva Općinskog građanskog suda u Zagrebu zatražila sam informaciju kojeg dana je sjela na račun suda uplata kupovnine od strane kupca Milke Lovrić. Glasnogovornica suda Laura Crnić Klapšić odgovorila je da se spis broj Ovr-524/12 nalazi na Županijskom sudu u Zagrebu i da stoga ne mogu dati informaciju koju sam zatražila. Prema informaciji iz ovršne pisarnice na Županijskom sudu nalazi se samo preslika spisa, dok se sam spis i dalje nalazi na Općinskom građanskom sudu.
Prije toga se spis, prema navodima suda, nalazio tjednima na fotokopiranju, odnosno (prema bilješkama suda – na Županijskom sudu, iako tamo nije bio u vrijeme traženja, međutim sve i da spis bio na Županijskom sudu u Zagrebu, novac od kupovnine morao je biti na računu suda, što se provjeri za svega nekoliko minuta. Traženu informaciju o uplati kupovnine nismo uspjeli dobiti, iako je takvu informaciju inače vrlo lako saznati, naročito kad informaciju traži stranka koju se iseljava iz njenog doma.
Sve i da je dotična i nepoznata Marina Brozović uplatila jamčevinu i kupovninu za stan obitelji Družinec/Dukić, takva uplata bila bi potpuno neosnovana obzirom da ona nije ni sudjelovala na toj javnoj dražbi.
Javne dražbe provode se na način da osobe koje sudjeluju na dražbi moraju biti i osobno prisutne, a tek nakon uplaćene kupovnine koja mora biti vidljiva na računu suda, rješenje o dosudi postaje pravomoćno. Ukoliko kupac ne plati kupovninu u roku određenom na dražbi, rješenje o dosudi proglašava se nevažećim i određuje se nova dražba.
Sudac Bojan Bugarin očigledno je načinio neke ustupke u ovom postupku Veljunki Milki Lovrić, obzirom da u vrijeme održavanja dražbe na računu suda nikako nije mogla biti vidljiva uplata jamčevine, a za kupovninu se i danas ne zna, je li, i ako jest kad je uplaćena, obzirom da takvog dokaza u spisu nema, a ne može se doći niti do informacije o uplati.
U svakom slučaju, gotovo sa 100% vjerojatnošću možemo tvrditi da kupac Milka Lovrić koja 19. listopada 2016. godine iseljava obitelj Družinec i Dukić iz njihovog stana – kupovninu za taj stan nije platila.
Da se očigledno radi o organiziranim kriminalnim radnjama dokazuju i događaji koji su se odvili tijekom prošle i ove 2016. godine. Sabor Republike Hrvatske jednoglasno je usvojio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015. godine. Tim zakonom ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjem, sklopljeni sa fizičkim i pravnim osobama koje su obavljale financijsko poslovanje na području Republike Hrvatske bez potrebnih dozvola za takvo poslovanje, nezakoniti su i ništetni, a ovršenicima sud prema tom Zakonu treba odobriti odgodu ovrhe do okončanja parničnih i kaznenih postupaka pokrenutih radi dokazivanja ništetnosti ugovora o kreditu. Inače, sud bi morao na ništetnost paziti po službenoj dužnosti, ali po istoj toj službenoj dužnosti sudac Bojan Bugarin morao je paziti tko je, i je li uplatio jamčevinu, da bi mu omogućio sudjelovanje na javnoj dražbi, i tko je, kada, i je li uplatio kupovninu za dosuđenu nekretninu.
Ovako Milka Lovrić, koja je većinu svojeg života provela prijavljena u Veljunu, bez i jedne kune uplaćene na račun suda, osoba koja tijekom provedbe ovršnog postupka nije ni primala sudsku poštu, stekla je pravo da iseli iz njihovog doma dragovoljca Domovinskog rata, hrvatskog branitelja i njegovu obitelj.
U jednoj pravnoj državi u kojoj bi se poštovali zakoni, ovakvo što nikada se ne bi moglo dogoditi, ali ako znamo da se u istoj toj državi mjesecima već šuti o spisku tajnih računa zadrugara čiji novac je na računima austrijskih zadruga, tada ne čude ni raznorazne sudske igrice kojima se očigledno na nezakonit način, prijevarama, otimaju ljudima nekretnine.
Jedan od hrvatskih branitelja nedavno je rekao: „Čini mi se kao da, kad neki branitelj umre, ubije se, ili se teško razboli, da negdje netko glasno likuje i slavi. Što nas je manje, tim je njima veći gušt i veće slavlje!“
Mirko Dukić već se razbolio, a proživljavati ovakvu noćnu moru, dobro znajući da je cijela provedba ovrhe potpuno nezakonita i više nego kriminalna, samo još dodatno pogoršava njegovo zdravstveno stanje. Treba sve to izdržati, uz strah da će malena dječica, njegova unučad, koja s njim žive u tom stanu, možda 19.10. biti prisilno negdje odvedena, po čemu je Centar za socijalnu skrb već naveliko poznat.
„Zar sam se za to borio“, pita se Mirko Dukić svakodnevno, i usput, onim svojim čvrstim rukama kojima je hrabro i neustrašivo držao pušku, drhtavo briše suze u očima koje spuštanjem pogleda pokušava sakriti! Ponos mu ne dozvoljava da se preda. Nije se predao ni u ratu, a kamo li da se preda sada u miru!
Mirko Dukić i njegova supruga Sanja dužnici su one nesretne austrijske zadruge imena Raiffaisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen. Na ruke su iz odobrenog kredita dobili 32.000,00 eur. Mirko Dukić u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao putovnicu pa je potpuno nesporno da je ugovor sa austrijskom zadrugom potpisao u Hrvatskoj a ne u Austriji. Predstavnik zadruge nije bio u Hrvatskoj na potpisu ugovora, a sam ugovor nije solemniziran. Županijski sud je u jednom od svojih rješenja broj Gž-4219/12 naveo da nesolemnizirani ugovor o kreditu nije ni ovršna isprava, ali ni vjerodostojna isprava, međutim, ove ozloglašene zadruge koje za financijsko poslovanje u Hrvatskoj nisu imali potrebnih dozvola uspjeli su ipak od suca Bojana Bugarina izboriti Rješenje o ovrsi. Družinec i Dukići uglavnom su se branili sami, za pravnu pomoć nisu imali dovoljno financijskih sredstava, tako su se našli ovršeni i s jednom nogom na ulici.
Druga javna dražba radi prodaje njihovog stana na kojoj je sudio većini ovršenika dobro poznati sudac Bojan Bugarin, održana je na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 11. veljače 2014. godine. Kako je vidljivo iz zapisnika na dražbu je u ime ovrhovoditelja pristupila odvjetnica Verica Šuster, kao „javnost“ pristupili su Sanja i Mirko Dukić, a kao kupci „s potvrdama o uplati jamčevine“ pristupili su Vlasta Zubčić iz i Milka Lovrić. Ovrhovoditelj je zatražio oslobađanje od kupovnine i ponudio cijenu od 235.530,67 kn. Milka Lovrić kao kupac, ponudila je iznos od 255.530,67 kuna te je njezina ponuda prihvaćena i donešeno je Rješenje o dosudi na njezino ime.
Zlatica Družinec (punica od Mirka Dukića) i Dukići u više su navrata ovršnom sucu predložili odgodu ovrhe ali su svaki puta sa svojim prijedlogom odbijeni s obrazloženjem da je rješenje o dosudi u korist Milke Lovrić pravomoćno te da u tom dijelu za njih nema pravne zaštite. Zlatica Družinec, punica Mirka Dukića podnijela je kaznenu prijavu, tužbu radi utvrđenja ništetnosti, prijedlog za odgodu ovrhe, a Prigovor radi nedopuštenosti ovrhe podnijeli su i ostali stanari stana koji trebaju napustiti. Baš sve kako to Ovršni zakon propisuje, i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Uzalud, u praksi je gotovo nemoguće ostvariti ono što u zakonima piše.
Uvidom u spis, za koji smo nedavno jedva uspjeli izboriti nakon desetak posjeta sudu, zabilježili smo sve aktivnosti suda od pokretanja ovrhe do dana donošenja zaključka donešenog radi određivanja deložacije. Uvjerili smo se da je ovrhovoditelj Raiffaisen St.Stefan-Jagerberg-Wolfsbergegen iz Austrije pokrenuo ovrhu na temelju ugovora o kreditu – koji nije ovršna isprava, a prema našim saznanjima, prema zakonima Republike Austrije, ovrhovoditelj nije imao ovlast poslovati izvan svojeg okruga u Austriji. Nije smio poslovati niti u Hrvatskoj obzirom da nije imao registriranu podružnicu ni potrebne dozvole za financijsko poslovanje na području RH. Sudac Bojan Bugarin ipak im je dao za pravo i odredio ovrhu nad domom obitelji Družinec i Dukić. U spisu se nalazi i uplatnica koju je Milka Lovrić priložila kao potvrdu za uplaćenu jamčevinu radi sudjelovanja na dražbi. Uplatu jamčevine izvršila je osoba koja nije sudjelovala na javnoj dražbi, Marina Brozović iz Susedgrada koja je nalog za uplatu dala 10.02.2014. godine u 17:10 minuta dok je dražba održana 11.02.2014. godine u 9:00 sati. Kako je uplata izvršena sa računa Privredne banke na račun Poštanske banke novac je na računu suda mogao biti tek 11. veljače iza 13 sati, odnosno novac sigurno nije bio na računu suda u vrijeme održavanja dražbe. Međutim, sve i da je novac bio uplaćen na račun suda, Marina Brozović nije niti sudjelovala na dražbi, pa Milka Lovrić nije mogla s uplatom druge osobe, na drugo ime sudjelovati kao osoba koja je uplatila jamčevinu.
Sudac Bojan Bugarin sve navedeno očigledno nije provjeravao.
Odmah na ročištu sud je donio rješenje o dosudi nekretnine u korist Milke Lovrić, odredivši kupcu rok od trideset dana za uplatu kupovnine u iznosu od 255.530,67 kn umanjeno za iznos jamčevine, koju je uplatila Marina Brozović, a ne kupac Milka Lovrić. Na stranici 145 i str. 146 spisa Ovr-524/12 nalazi se podnesak koji je prema potpisu sudu dostavila Milka Lovrić u kojem se navodi da dostavlja „potvrdu uplate razlike cijene od 245.530,00 kn“, ali uz njezinu potvrdu priložena je kao dokaz o uplati isprava – „Detalji prometa računa“ – vlasnik računa Marina Brozović koja je sudeći iz potvrde o prometu računa koji je izdala Privredna banka, izvršila uplatu na svoj vlastiti račun i to u iznosu od 244.160,00 kn, što ni ne odgovara iznosu koji je bilo potrebno uplatiti po osnovi određene kupovnine.
Navodna uplata kupovnine, za koju nigdje u spisu nema dokaza, prema potvrdi koju je dostavila Milka Lovrić, bila bi izvršena od strane Marine Brozović koja nije sudjelovala na javnoj dražbi kao kupac, i bez ikakve oznake na tim navodnim potvrdama o plaćanju, da bi eventualna uplata jamčevine ili kupovnine bila izvršena u korist i za račun Milke Lovrić po osnovi kupnje dosuđene joj nekretnine, pa Marina Brozović, ako je i uplatila jamčevinu i kupovninu, za takvu uplatu nema nikakvog osnova.
U cijelom ovršnom spisu nema nikakvog dokaza o izvršenoj uplati kupovnine, a što u spisu radi potvrda o transakciji Marine Brozović s njenog osobnog računa na njezin osobni račun, potpuno je nepoznato.
Možda bi to trebao objasniti sudac Bojan Bugarin koji je očigledno u ovom postupku povrijedio više zakonskih odredbi što je sasvim sigurno i razlog za pokretanje stegovnog i kaznenog postupka protiv njega. O svemu zadnju riječ trebao bi reći DSV koje je ovlašteno pokrenuti postupke protiv sudaca.
Od računovodstva Općinskog građanskog suda u Zagrebu zatražila sam informaciju kojeg dana je sjela na račun suda uplata kupovnine od strane kupca Milke Lovrić. Glasnogovornica suda Laura Crnić Klapšić odgovorila je da se spis broj Ovr-524/12 nalazi na Županijskom sudu u Zagrebu i da stoga ne mogu dati informaciju koju sam zatražila. Prema informaciji iz ovršne pisarnice na Županijskom sudu nalazi se samo preslika spisa, dok se sam spis i dalje nalazi na Općinskom građanskom sudu.
Prije toga se spis, prema navodima suda, nalazio tjednima na fotokopiranju, odnosno (prema bilješkama suda – na Županijskom sudu, iako tamo nije bio u vrijeme traženja, međutim sve i da spis bio na Županijskom sudu u Zagrebu, novac od kupovnine morao je biti na računu suda, što se provjeri za svega nekoliko minuta. Traženu informaciju o uplati kupovnine nismo uspjeli dobiti, iako je takvu informaciju inače vrlo lako saznati, naročito kad informaciju traži stranka koju se iseljava iz njenog doma.
Sve i da je dotična i nepoznata Marina Brozović uplatila jamčevinu i kupovninu za stan obitelji Družinec/Dukić, takva uplata bila bi potpuno neosnovana obzirom da ona nije ni sudjelovala na toj javnoj dražbi.
Javne dražbe provode se na način da osobe koje sudjeluju na dražbi moraju biti i osobno prisutne, a tek nakon uplaćene kupovnine koja mora biti vidljiva na računu suda, rješenje o dosudi postaje pravomoćno. Ukoliko kupac ne plati kupovninu u roku određenom na dražbi, rješenje o dosudi proglašava se nevažećim i određuje se nova dražba.
Sudac Bojan Bugarin očigledno je načinio neke ustupke u ovom postupku Veljunki Milki Lovrić, obzirom da u vrijeme održavanja dražbe na računu suda nikako nije mogla biti vidljiva uplata jamčevine, a za kupovninu se i danas ne zna, je li, i ako jest kad je uplaćena, obzirom da takvog dokaza u spisu nema, a ne može se doći niti do informacije o uplati.
U svakom slučaju, gotovo sa 100% vjerojatnošću možemo tvrditi da kupac Milka Lovrić koja 19. listopada 2016. godine iseljava obitelj Družinec i Dukić iz njihovog stana – kupovninu za taj stan nije platila.
Da se očigledno radi o organiziranim kriminalnim radnjama dokazuju i događaji koji su se odvili tijekom prošle i ove 2016. godine. Sabor Republike Hrvatske jednoglasno je usvojio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015. godine. Tim zakonom ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjem, sklopljeni sa fizičkim i pravnim osobama koje su obavljale financijsko poslovanje na području Republike Hrvatske bez potrebnih dozvola za takvo poslovanje, nezakoniti su i ništetni, a ovršenicima sud prema tom Zakonu treba odobriti odgodu ovrhe do okončanja parničnih i kaznenih postupaka pokrenutih radi dokazivanja ništetnosti ugovora o kreditu. Inače, sud bi morao na ništetnost paziti po službenoj dužnosti, ali po istoj toj službenoj dužnosti sudac Bojan Bugarin morao je paziti tko je, i je li uplatio jamčevinu, da bi mu omogućio sudjelovanje na javnoj dražbi, i tko je, kada, i je li uplatio kupovninu za dosuđenu nekretninu.
Ovako Milka Lovrić, koja je većinu svojeg života provela prijavljena u Veljunu, bez i jedne kune uplaćene na račun suda, osoba koja tijekom provedbe ovršnog postupka nije ni primala sudsku poštu, stekla je pravo da iseli iz njihovog doma dragovoljca Domovinskog rata, hrvatskog branitelja i njegovu obitelj.
U jednoj pravnoj državi u kojoj bi se poštovali zakoni, ovakvo što nikada se ne bi moglo dogoditi, ali ako znamo da se u istoj toj državi mjesecima već šuti o spisku tajnih računa zadrugara čiji novac je na računima austrijskih zadruga, tada ne čude ni raznorazne sudske igrice kojima se očigledno na nezakonit način, prijevarama, otimaju ljudima nekretnine.
Jedan od hrvatskih branitelja nedavno je rekao: „Čini mi se kao da, kad neki branitelj umre, ubije se, ili se teško razboli, da negdje netko glasno likuje i slavi. Što nas je manje, tim je njima veći gušt i veće slavlje!“
Mirko Dukić već se razbolio, a proživljavati ovakvu noćnu moru, dobro znajući da je cijela provedba ovrhe potpuno nezakonita i više nego kriminalna, samo još dodatno pogoršava njegovo zdravstveno stanje. Treba sve to izdržati, uz strah da će malena dječica, njegova unučad, koja s njim žive u tom stanu, možda 19.10. biti prisilno negdje odvedena, po čemu je Centar za socijalnu skrb već naveliko poznat.
„Zar sam se za to borio“, pita se Mirko Dukić svakodnevno, i usput, onim svojim čvrstim rukama kojima je hrabro i neustrašivo držao pušku, drhtavo briše suze u očima koje spuštanjem pogleda pokušava sakriti! Ponos mu ne dozvoljava da se preda. Nije se predao ni u ratu, a kamo li da se preda sada u miru!
