MINISTAR KOČIJAŠ

„Ne ću valjda kočijom dolaziti na redovito ‘mlaćenje prazne slame’ u mojoj vladi“, ruga se bahati čika Jovo narodu koji se doslovno guši u zaobalnim vodama s onu stranu na brzaka sklepanih zečjih nasipa podivljalih rijeka Kupe, Save, Odre, Korane, Mrežnice; koga briga!? Ustvari, prava elementarna nepogoda za hrvatski narod, financijski puno teža od ove poplave, silnih je to 272 milijuna kuna koje će taj ionako osiromašeni puk platiti za obnovu ‘voznog parka’ onima koji vozaju ovaj narod već više od dvije godine i još mu se uz to poput čika Jove cinički rugaju. Da, da, za našeg ministra bez ikakvog znanja, obrazovanja i elementarne etike, za njegove niš’koristi pajdaše u vladi bilo bi smiješno vidjeti ih kako na ‘posao’ dolaze kočijom. Svakome od njih umjesto kočija ‘visoke srednje klase’ od 250 konja, automatike i GPS-a mogli bi za gradski prijevoz kupiti po jednog tovara-magarca; bio bi to pravi simbol vladajućima kako su svoj narod za kratko vrijeme uspjeli debelo ‘namagarčiti’! Doduše, pitanje je koliko bi to bila teška uvreda za vrijednog, radišnog i pametnog magarca koji je poznat kao daleko radišniji stvor od svojih potencijalnih jahača!? A bila bi to, nema sumnje, i velika prilika za našeg malog ministra poduzetništva, Gordana Marasa glede otvaranje brojnih novih radnih mjesta, primjerice sakupljača magarećeg dreka na Trgu svetog Marka ili kvalificirano radno mjesto magarećeg timaritelja i hranitelja. A mogli bi na onoj neizgrađenoj pustopoljini ispod ex-Titine vile na Pantovčaku izgraditi jednu farmu priplodnih magarica pa bi osim prirodne obnove ‘magarećeg voznog parka’ imali dovoljno i dragocjenog magarećeg mlijeka koje, kažu, pomaže boljem razvoju moždanih vijuga…za naše sumanute ministre u vladi! Kad čovjek uzme u ruke olovku i papir pa pokuša izračunati ekvivalent ovih, ‘recesijskih’ 272 milijuna kuna, po ministrici Opa(n)čić navodno štednog voznog parka, doći ćemo do veoma interesantnih podataka: Ako uzmemo da je ‘dobra i pristojna’ mirovina jednog presretnog ‘penzića’ dvije tisuće kuna onda nije teško izračunati kako iznos od 272 milijuna kuna pokriva 136 tisuća takvih mirovina. Ili ako se jedna skromna kuća u selu poput Letovanića pokraj Kupe može nanovo obnoviti za recimo sto tisuća kuna taj iznos pokriva izgradnju takvih 2.720 (poplavljenih) kuća do gola oderane hrvatske sirotinje! I što reći na kraju? Ipak, dragi naši magarci, oprostite ako smo vas ovim pismom ičim povrijedili, budite dovoljno tvrdoglavi i ne dopustite da po vašim leđima jašu bahati ministri poput onog cinika, čika Jove i prve Milanovićeve potpredsjednice, Opa(n)čičke; neka idu pješice, tramvajem ili biciklom ali o svom trošku a ne na vašoj grbači. Budite strpljivi kao i uvijek do sada jer ‘nijedna nije do zore gorjela’ pa neće ni ova, Kukurikajuča! Pisao bi još ali me zove crkveno zvono crkve svetog Petra jer mi-vjernici večeras imamo molitveno bdijenje s motom: Bože, oprosti grijehe ovim raspamećenim budaletinama jer ne znaju što rade! Damir Kalafatić Izvorni članak možete pogledati OVDJE