MINISTAR NA BARIKADAMA SIME DUBAIĆA KOD KNINA: Uništava li Branko Grčić Hrvatsku namjerno ili slučajno?

Branko Grčić uvijek je nasmijan i optimističan, ali razloga za optimizam kada je riječ o njegovom resoru nema previše. Potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja, Branko Grčić, ovih je dana izrazito aktivan. U skladu s tim hitrim aktivnostima smijenio je Vladimira Kristijana s čela državnog HBOR-a jer je njime izrazito nezadovoljan. No, da priča po standardima hrvatske politike bude apsurdna, starog direktora za nagradu je ponovno uhljebio šaljući ga u opet državni HPB. Kakvo spretno kadroviranje po nekom čudnom principu - ako ovdje ne valja, tamo će biti OK. Već je i vrapcima na Markovu trgu poznato da se Grčić unatoč svom bezrazložnom optimizmu može svrstati u skupinu najneupsješnijih ministara. To doduše i nije težak posao, ali čovjek se u tome svojski trudi. Do sada se Grčiću gotovo ništa nije posrećilo, a novac namijenjen Hrvatskoj iz riznice EU fondova potpuna je nepoznanica za ovog ministra. Uvijek ga spriječi pokoji problemčić. Nedavno mu je tako iz ruku izmakla dodjela sredstava iz europskih fondova za turizam i infrastrukturu hrvatskih gradova i općina. Zbog neznanja, lijenosti ili nečega trećega Grčić i njegovi suradnici naprosto su prepisali poljski model u kojem pak stoji da se na natječaj za fondove ne može javiti grad koji je od granice udaljen manje od 50 kilometara. Ali čini se da Grčiću geografija nije jača strana jer da hrvatsku geografiju poznaje dobro, tada bi znao da u Hrvatskoj od Vukovara do Dubrovnika nemamo nijedan grad koji je od granice udaljen manje od 50 kilometara. Inače, Hrvatska, a to ministar Grčić vjerojatno zna, svakoga mjeseca za članstvo u Uniji uplaćuje 300 milijuna kuna, što godišnje iznosi 3,6 milijardi kuna. Istodobno Hrvatska ima pravo povući 12,5 milijardi kuna iz fondova EU-a. No, do sada iz tih fondova nismo povukli gotovo ništa. Dakako, nije ovo jedini propust u Grčićevom resoru. A potpredsjednik Vlade, odnosno ključni čovjek u Milanovićevom mandatu malo je toga učinio da propusta ne bude. Bolje rečeno nije napravio ništa, napravio je ponešto, a to ponešto sve je samo ne korisno. Ministarstvo regionalnog razvoja i europskih fondova na čijem je čelu ne radi dobro. I koliko god se vječni optimist javnost trudio uvjeriti u suprotno, malo je onih koji njegovom optimizmu vjeruju. Njegova nesposobnost, čini se, ne stvara probleme ni Milanoviću, niti SDP-u jer u stranačkoj hijerarhiji na samom je vrhu. Već s prvim danima vlasti, vidjelo se kako je Grčić tek prodavač magle s lošom frizurom, od kojega se realizacija ozbiljnijih projekata nije mogla očekivati. Ekonomski znalci kazuju da njegov problem leži u tome što probleme ne zna prepoznati, a kada ih ne zna prepoznati, lako je zaključiti da ih ne može riješiti. Prvi potpredsjednik Vlade zalagao se svojevremeno za zaokret privatnim ulagačima, a ubrzo se pokazalo da to ne donosi plodove jer domaći i strani investitori u Lijepoj našoj godinama su potpuna nepoznanica. Nakon te propale zamisli, osmislio je još jednu zagovarajuću restrukturu javnih poduzeća. Prebacio se time na uprave javnih poduzeća, a Vlada se na ta poduzeća počela oslanjati kao na nešto što bi nam trebalo pomoći. A koliko nam je pomoglo više je nego vidljivo iz poražavajućih rezultata. Za 2014. godinu, primjera radi stavka ulaganja izrazito je visoka i iznosi 12,4 milijarde kuna. Grčić je pak u tome računao da će javna poduzeća u zatvaranju svojih financijskih konstrukcija izvlačiti novac iz famoznih EU fondova. No, sam ministar pokazao je koliko je nevješt u tome pa se iz dana u dan sve više stječe dojam kako se vrti u začaranom krugu iz kojega nema izlaza. U njegovu mandatu gotovo nijedan investicijski projekt nije realiziran u skladu s najavama. Vlada je zadužena preko glave, a ulaganja ne postoje. Nakon svega viđenoga treba se zapitati čini li to ministar Grčić svjesno ili slučajno. A to se valja zapitati i nakon kontinuiranih prozivki na njegov račun od strane generala Marka Lukića, čelnika Zavjeta za Hrvatsku. - I dalje stojim iza izjave da je Branko Grčić, zajedno sa skupinom Sime Dubaića (jedan od aktera pobune protiv Hrvatske), bio na barikadama kod Knina početkom devedesetih. Imam i dokaze za to. U to vrijeme on je pobjegao sa splitskog fakulteta te se neko vrijeme zadržao u rodnom mjestu pokraj Knina. Tamo se pridružio tim ljudima, da bi kasnije otišao u Beograd. Nakon nekoliko godina vratio se na Ekonomski fakultet u Split gdje je molio tadašnjeg dekana Branimira Lukšića da ga primi nazad. Tada ga je 'pod svoje' preuzeo jedan profesor koji je bio agent srpskih službi i mreže KOS-a. On ga je kasnije promovirao u velikog stručnjaka te ga lansirao tamo gdje je sada (na mjestu potpredsjednika hrvatske Vlade). Lukšić zna tko je Grčića preuzeo i tko ga je regrutirao u mrežu KOS-a. Za sve ove tvrdnje imamo dokaze i svjedočenja. Činjenica je, dakle, da će Branko Grčić sada raspolagati novcem pristupnih fondova EU pa se pitamo gdje će taj novac završiti. Sigurno neće kod poljoprivrednika kojima je najpotrebniji – kazivao je u kontinuitetu Lukić. Kada se tako uskoro budu podvlačile crte, za očekivati je da će nam ministar Grčić kroz osmijeh ponovno najaviti investicije i neko bolje sutra. Ali tko pobogu u to više može povjerovati?