Mitrikeski o odnosu kršćanstva prema homoseksualcima: Crkva je dužna spašavati duše
U HRT-ovoj emisiji Peti dan voditeljica je pitala komentatora Petra Tomeva Mitrikeskog je li pogrešno u današnje vrijeme misliti da homoseksualci nemaju potrebu biti dijelom Crkve i da oni kao takvi ne žele ići u crkvu i ne trebaim katolička vjera. Na to pitanje, Mitrikeski je dao opširan odgovor kojega u nastavku prenosimo.
“Svaka osoba kada osjeti potrebu komunicirati s Bogom onda ju treba ostvariti. Svi moraju znati jednu vrlo jednostavnu stvar. U Crkvu, kao Tijelo Kristovo ideš dragovoljno. To znači da dragovoljno prihvaćaš sve što dolazi iz Crkve – dogme, Sveto pismo i tradiciju. Protestanti naravno odbacuju tradiciju i pozivaju se na Sola scriptura pa tumače kako god žele i imaju stotine tisuća denominacija. Tumačeći pismo samo kroz etički format mogu naći opravdanje za sve.
Ljudi koji nisu praktični vjernici, koji nisu sakramentalnom i liturgijskom kontinuitetu ne mogu dovoljno snažno, intuitivno shvatiti što znači biti kršćanin. Mrziti čovjeka zato što je homoseksualac je pogrešno, ali skrivati i ne izgovarati jasno i glasno da je njegova duša zbog čina koji čini u smrtnoj opasnosti, to je isto pogrešno.
>Andrijanić: Nadbiskup Uzinić ne osjeća oprez pred manipulariziranim narativom
Kršćanin je dužan da to kaže kada ga se pita, ne sad da idemo negdje pa soli pamet. Mene pitaju ljudi i ja kažem, a što ćeš ti prihvatiti je tvoja stvar”, kazao je Mitrikesi te nastavio.
Postoje tri razine na kojoj postoji dilema, prirodno-neprirodno, normalno-nenormalno i moralno-nemoralno. Prirodna dilema je najlakša – sve što se događa u prirodi je prirodno. Kršćanstvo je izvan ovoga svijeta i u tom kontekstu nije “prirodno”. Ništa u kršćanstvu gledano sa zemlje nije logično. To mi koji smo praktični vjernici jako dobro znamo. Oni koji gledaju Crkvu sa strane, njima izgleda ne logično zato jer je im se Otac čini muško, Sin im se čini muško, Duh Sveti im se čini muško – a to su gluposti, to nema nikakve veze sa nikakvim zemaljskim stvarima. Dilema normalno-nenormalno je konvencija. Ta konvencija, homoseksualizam je nekom sasvim normalna, a nekome je nenormalna.
Ja sam heteroseksualan muškarac, i ja imam pravo, ako ne mrzim homoseksualce i ako ih ne diskriminiram, što oni i traže. Traže da ih ne mrzim, ja ih ne mrzim, da ih ne diskriminiram ja ih ne diskriminiram, da ih ne vrijeđam ja ih ne vrijeđam, ali onda traže od mene da je to normalno – to ne prihvaćam. Meni će to uvijek biti prljavo i gnjusno i ja to javno mogu govoriti. Ako ih ne mrzim i ne diskriminiram, dozvoljavam da mi to bude potpuno nenormalno i dozvoljavam da je njima normalno.
I konačno, najvažnija stvar, koja nije svjetovna je moralna-nemoralna dimenzija. Za Crkvu, u Starom i Novom Zavjetu, to ponašanje je bludni čin, a bludni čin je smrtni grijeh. Crkva je dužna kao dušebrižnik tjerati ljude da spase dušu. Bog je rekao – što vrijedi čovjeku da dobije cijeli svijet, ako izgubi svoju dušu, jer gubi je za vječnost. I zato je Crkva nužno otvorena za sve one koji se pokaju, ispovijedaju svoj grijeh i onda dalje nastavljaju živjeti pokušavajući živjeti kroz vodstvo Duha. To je taj problem. Ako ti dođeš u Crkvu i govoriš kako će ona i što promijeniti ti onda nisi shvatio kršćanstvo”, istaknuo je Mitrikeski.
