Vijesti Najčitanije
Mladen Pavković. Ćiro Blažević ne prestaje provocirati
Trener „svih trenera“ kako neki danas nažalost posprdno nazivaju Ćiru Blaževića, Pupovčevog „vodonošu“, koji je prihvatio ponudu SDSS, da im pomogne da i takvi možebitno uđu u Europski parlament, ne prestaje provocirati.
Kako piše jedan dnevni list (Jutarnji, 19.5. 2019.) loptogurač je „objasnio“ zbog čega je podupro političku stranku koja nema veze s hrvatstvom. Rekao je: “Ne možemo zbog šačice ubojica i kriminalaca osuđivati cijele narode. Što bi onda trebali reći Nijemci i Francuzi, u dva rata jedni drugima su poubijali više ljudi nego što mi ovdje imamo stanovnika, a danas su najveći saveznici. Ja volim i poštujem sve ljude, a kao sportaš po definiciji ne mogu biti šovinist. Nikad još nisam upoznao sportaša šovinista, mi smo svijet koji zagovara toleranciju i suradnju“.
Dakle, nekada slavni loptogurač nam želi poručiti da zaboravimo i oprostimo i Srbima i svima drugima koji su učinili strašne zločine nad nevinom hrvatskom djecom, starcima, ženama, koji su palili i rušili bolnice, katoličke crkve, škole, dječje vrtiće, otuđivali hrvatsku imovinu..., da se trebamo ugledati u druge, poput Njemačke i Francuske.
Što to loptogurač ne kaže na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru, Ovčari, Škabrnji, spaljenom selu Kijevu, Voćinu, Saborskom ili pak roditeljima koji su u vrijeme velikosrpske agresije izgubili svoju djecu u Slavonskom Brodu?
Kad tako radi kako radi i kad tako govori kako govori ovaj loptogurač je pravi „šovinist“, ali nažalost prema narodu Hrvatske u kojeg se kune!
Kako Hrvati mogu zaboraviti i oprostiti nekome tko ne prizna ni da je bio agresor, a kamoli što drugo?
A da je loptugurač veliki humanista, poglavito kad su u pitanju igrači Dinama to je u istom članku ovako objasnio:
„Vodio sam Dinamo i usput brinuo o igračevim egzistencijama. Sjećam se kako mi je svojedobno došao Ištvanić, šefe imam problem. Kakav? Klub mi nije dao kafić. Naredim svojem sinu da isprazni kafić od 120 kvadrata i kažem, evo ti kafić Ištvaniću. A onda mi dođe Škrinjar pa pita može li on dobiti barem stan ako je Ištvanić dobio kafić. Nazovem kćer Katarinu u Laussanu i kažem joj da dođe u Zagreb i isprazni stan. Tako i Škrinjar postane vlasnikom stana.“
Nakon svega toga, što je napravio za Pupovca i svoje igrače –tko ga ne bi volio?
Ma, ovaj jedinstveni loptugurač je istinska legenda. Zamislite samo da se na sličan način još pohvalio kako je naredio svojem sinu ili kćeri ili svojoj supruzi da i nekom stradalniku hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata daju barem po sto eura!
Gdje bi mu bio kraj?
Mladen Pavković
