MLADEN PAVKOVIĆ: I za branitelje su govorili da su heroji, kao danas za vatrogasce

Terorizam je stigao i na vrata Hrvatske. Složili se s time ili ne. To se najbolje ogledalo ovih dana kad je gotovo cijela Dalmacija, odnosno Jadranska obala bila u plamenu.

U isti dan gorjelo je od Zadra, pa sve do Makarske. Pretpostavlja se da je većina tih požara podmetnuta. Zbog turističke sezone, naravno, o tome se šuti i šutjet će se. Međutim, nije to prva godina da smo na udaru onih koji ne vole hrvatsku državu, pa nam se osvećuju i na ovakve načine. Svake godine na obali i otocima ista slika: sad gori tamo, sad ovamo. Kako to da u ljeti, kad su visoke temperature ni približno sličnih požara nema u unutrašnjosti, recimo u Slavoniji, gdje su također paklene vrućine? Teroristima, a kako ih drugačije nazvati, zasad je „interesantnije“ paliti tamo gdje ima najviše turista, sve u cilju da ne dolaze na Jadran, već da možebitno odu ljetovati „tamo daleko“. U Srbiji je erupcija oduševljenja u svezi požara koji su nas snašli. Mediji izvještavaju da se i u drugim državama, poput Italije, Portugala, Crne Gore i Grčke događa slično. Kakve to veze ima s nama, osim što se na taj način želi ublažiti nevolja koja nas je snašla? Dakle, time kao da žele reći: Ne, nije to ništa, vidite da se to normalno (?) događa i drugdje! Danas pale šume, maslinike, voćnjake, dalekovode, kuće… Ako ih se ne pronađe i primjereno ne kazni, što od tih tzv. piromana (terorista) možemo očekivati do kraja sezone, odnosno već naredno ljeto? Šteta što se zastupnici Hrvatskog sabora i tijekom ove i ovakve katastrofe ne vraćaju u svoje klupe, već manje-više (svaka čast izuzecima) prate što se događa na sigurnoj udaljenosti. Možda, poput Nenada Stazića, ljetuju po sedam kuna, pa im se „ne isplati“ prekidati „zasluženi“ odmor od dva mjeseca? Inače, koji to hrvatski radnici imaju (po zakonu?) pravo na ovako dugi godišnji odmor? Ono što je također izbilo u prvi plan tijekom ove vatrene katastrofe je to da su pojedini političari opet došli na svoje. Na trenutke se činilo da je ponovno – predizborna kampanja. Više se pozornosti pridavalo njima, koji su ih došli posjetiti (svaka čast iznimkama), nego jadnim vatrogascima koji su došli sa svih strana, za dnevnicu od 170 kuna! Kakav je to način da oni dan i noć gase požare, a da jedu ono što su si ponijeli „od doma“ ili pak ono što im ljudi sami donesu? Nakon što su obavili posao, obranili primjerice Split, vidjeli smo ih kako odmaraju – na zemlji, na travi, iscrpljeni i – žedni. Sada svi pričaju da su vatrogasci „heroji“. Nisu li tako pričali i za branitelje kad su odlazili u hrvatski obrambeni Domovinski rat? I tada su govorili – vaša će imena biti zapisana „zlatnim slovima“. Međutim, kad smo se vratili iz rata, „zlatna slova“ pokupili su neki drugi… Tako će vjerojatno biti i s vatrogascima, čim prođe ljetna sezona. Okrenut ćemo se drugim problemima i vrlo brzo zaboraviti na te istinske junake. A oni će i iduće godine ponovno doći gasiti požare i spašavati što se spasiti da u vozilima i opremom koja je već odavno trebala biti u muzejima. I to za 17o kuna po danu, u što je uključen i sendvič i odmor na – travi, pokraj vozila! Sramno da sramnije ne može biti! No, tijekom ovog katastrofalnog požara, nekima od njih, koji su imali sreću, što su se našli u pravom trenutku i na pravom mjestu, ipak će ostati lijepa uspomena – vidjeli su i slikali se s nekim visokim političkim dužnosnicima, kojima su na žalost neki mještani dobacivali : Gdje ste bili kad je gorjelo?