Srpska pravoslavna crkva pod svaku cijenu želi zaustaviti kanonizaciju blažeg Alojzija Stepinca, što nije ništa drugo nego dio nove velikosrpske politike. Mediji javljaju da se u tu tešku i pokvarenu igru uključio sam vrh ove crkve, na čelu s patrijarhom Irinejem, koji već duže vrijeme javno govori da je hrvatska država nasljednica kvislinške Pavelićeve NDH. Na taj način Srbi nas ponovo vraćaju na početak devedesetih godina. Tako su vrištali i 1991. te poticali svoju braću, pomozbog junake, da što jače opale po Hrvatskoj i Hrvatima. Rezultat toga bila je srpska (jugoslavenska) agresija na Republiku Hrvatsku. Ove godine obilježavamo 25 godina od ubijanja, rušenja, protjerivanja, paleža, krađa i sličnoga, svega što hrvatski diše.
Zahvaljujući Bogu i hrvatskom narodu dobili smo rat, ali, kako se čini, ponovno ga gubimo za tzv. zelenim stolom, tj. u miru. Nakon prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana, na čelo države došli su Mesić i Josipović. Ono sve za što su ginuli hrvatski branitelji, za što su pali hrvatski civili, ta dva „harmonikaša“ uspjeli su uništiti i dati mogućnost Srbima u Hrvatskoj i Srbiji da nas i dalje, ali ovoga puta na „fin“ način, kao ovce, „šišaju i kolju“, proglašavajući nas ustašama, gdje god stignu i gdje god mogu. No, ono što je najgore i potpuno nerazumljivo je činjenica da čak i jedan patrijarhar Irinej, kao ovih dana, javno iznosi niz kleveta i laži za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, a da osude na razini državne politike nema. Tako među ostalim čitamo da je čelnik Srpske pravoslavne crkve nedavno izjavio da u Zagrebu, gdje se nalazi jedna srpska škola, gotovo svakodnevno dolaze neki mladići i kažu „Ovo je pravoslavna stanica, idemo da ih koljemo“. Patrijarhar veli („Večernji list“, 9. siječnja 2016.) da to ponavljaju djeca, i da su to vjerojatno čuli ili slušali od svojih najbližih! A zatim je dodao i ovo:
- „Znaju što su njihovi preci radili, znaju kako su Srbi stradali. Nažalost, taj strah je i dalje prisutan kod srpskog naroda i tu nema slobode.“
Vrh Srpske pravoslavne crkve nema lijepo mišljenje ni o Katoličkoj crkvi u Hrvata. Svi smo mi za njih bili i ostali ustaše. Grade li se tako dobrosusjedski odnosi? Sad se tek vidi, poglavito na ovom primjeru, kakvi su politiku vodili Mesić i Josipović, ali i ostali političari politikanti koji i dalje „srpski dišu“. Jadni ljudi koji su za ovakvu Hrvatsku dali svoje živote, a ta ista država ne može ni mrtve ni žive zaštititi od ponovnog bujanja velikosrpske politike. Srbi, ako ste primijetili, nikada ne spominju da su bili agresori, a čak ni ne žale za zlom koje su posijali u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata. Jedan Pupovac, nitko i ništa, većinu hrvatskih političara strpa u „mali džepić“, ponaša se kao da su Srbi stvorili hrvatsku državu, laže i maže, sve u šesnaest. Možete li zamisliti da u Izraelu djeluje i da bogato bude financiran od tamošnje države jedan pupovac, teršelič, stanimirović, pusić…?
Što hoće Srpska pravoslavna crkva osporavajući i kod pape Franje ulogu i značaj za Hrvate svetog čovjeka, blaženoga Alojzija Stepinca? Blateći njega oni blate i sav hrvatski narod, tjerajući i dalje velikosrpsku politiku. Za njih ne postoji hrvatska država, već samo oni krajevi u našoj državi gdje su nastanjeni Srbi.
Ne uvažavajući volju naroda da se blaženog Stepinca proglasi svetim, Srbi se, bez posljedica, i na ovaj način miješaju u unutarnje stvari Hrvatske i Hrvata, a to su im u prvom redu omogućili Mesić i Josipović.
Srbi, koje smo potukli do nogu u vrijeme rata, sada nam drže lekcije i oko toga kako bi Hrvatska vojska trebala biti naoružana?! Oni ponovno mogu biti treća ili četvrta vojna sila u Europi, a mi ćemo njih, ako treba, opet najuriti lovačkim puškama, u tenisicama i poljoprivrednim zrakoplovima, kao što smo to učinili i u vrijeme kad su nas napadali, misleći da će u desetak dana pregaziti Hrvatsku, od Vukovara do Dubrovnika.
I tako, dok se hrvatska država, odnosno nadležne institucije, već nekoliko godina bave „slučajem Josipa Šimunića“, isti ti nažalost zatvaraju oči, usta i uši kad im patrijarh Irinej i politički čelnici Srba (i Republike Srpske) i dalje javno tjeraju velikosrpsku politiku.
Ima li, osim Hrvatske, još neka država u svijetu gdje joj agresori drže lekcije, a ovi umjesto da barem odgovore, sakrivaju se u „mišje rupe“?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
