MLADEN PAVKOVIĆ: Manoliću, neka vam Bog oprosti, jer ste znali što činite

Bivši Udbaš Josip Manolić ponovno je na naslovnim stranicama hrvatskih (?) novina. Ovog puta razlog nije njegova neprijateljska djelatnost prema Hrvatima, već što se jadnik oženio u 97 godini. Tako je jednom dnevnom listu dao „životni intervju“ (Večernji list, 31. srpnja 2016.). Nakon čitanja svega onoga što je izjavio hoćete-nećete morate povraćati i postaviti pitanje- zar smo se za takve borili? Jednom riječju- Manolić sve laže i od Hrvata, ne samo sad, već godinama pravi budale! On je dokaz da su bivši članovi Udbe još itekako aktivni, da su „zabetonirani“ u svim segmentima društva, od politike, sporta pa do medija. Jer da je ovo pravna država ovakvi ne da bi mogli davati „životne intervjue“ već bi bili maknuti, zajedno sa članovima svojih obitelji, u ropotarnice, gdje „ne bi vidjeli svjetlost dana“. Kaže da je od 1944. preuzeo dužnost načelnika bjelovarske Ozne te da oni nisu kažnjavali hrvatski narod, nego počinitelje konkretnih zločina. Zatim da „oni na terenu“ nisu imali informacije o partizansko-komunističkim zločinima u Bleiburgu, već da je godinama kasnije saznao da se tamo dogodio „obračun s neprijateljskim snagama koje su se povlačile prema Sloveniji“. Priznaje da je Bleiburg tragedija hrvatskog naroda, ali odmah potom naglašava da je tamo „stradalo i nevinih, ali njih je bilo jako malo“. Stari Udbaš zatim priča da je smijenjen s dužnosti načelnika u Ozni jer „nije bio dovoljno odlučan u čišćenju terena, tj. hvatanju odbjeglih ustaša koji su se skrivali kod jataka“. Veli da je vojna zapovijed bila: „Ako se zločinac sakrije u štalu, ti moraš zapaliti štalu da ga istjeraš van!“. On, jadan, to nije mogao činiti već je radije bio za metodu da se opkoli štala i čeka da „zločinac“ sam izađe! E, moj Manoliću, kome pričaš bajke? Zatim navodi (da ti pamet stane) da je bio na raspolaganju hrvatskoj Udbi, a u listopadu 1946. zatekao ga je zadatak da iz zagrebačkog zatvora u Lepoglavu sprovede kardinala Stepinca. Taj zadatak nije mogao biti povjeren običnom Udbašu, već samo takvom kakav je ovaj jadnik – Manolić, koji je i ovu prigodu iskoristio da laže i samo laže kako je Stepinac imao status povlaštenog zatvorenika za kojeg nisu vrijedili pravilnici i zakoni tadašnje države o postupanjima sa zatvorenicima. Zanimljivo je da stari Udbaš kaže da su ONI 90-tih preuzeli vlast te da je već tada i on bio za to da se zločinačka presuda Stepincu proglasi – nevažećom! Dakle, umjesto da su tada ONI koji su preuzeli vlast 90-tih (kako kaže Manolić) sudili bivšim Udbašima, Udbaši su sudili i donosili odluke i o (mrtvom) blaženom Stepincu!? U tom intervjuu također smo saznali da je Manolić predložio bivšeg žalosnog predsjednika RH Stjepana Mesića za šefa jugoslavenskog Predsjedništva u Beogradu, jer se njemu u 70. godini nije sviđalo „putovati gore – dolje“ te da je ta tadašnja pozicija za Stipu značila biti i „nasljednikom Tita!“. Znači, dok je Mesić bio glavni u Beogradu, Manolić je bio predsjednik hrvatske Vlade u Zagrebu! Bože, oprosti im, jer su znali što čine! Ovaj nepopravljivi Udbaš brani Perkovića i Mustača. Kaže- naši suci su trebali to uporište braniti zastarom! Zatim navodi da nikoga imenom i prezimenom, kao Udbaš, nije dao ubiti, već da je jedino od njegova metka netko mogao poginuti u „razmjeni vatre“. Pa, Udbaši nisu ni trebali (a jesu) ubijati Hrvate, oni su se dobrim dijelom ubijali sami nakon njihova progona, kojeg mnogi osjećaju i danas. Za još nerazjašnjenu smrt Ante Paradžika što mislite koga optužuje? Onog koji se ne može braniti – Gojka Šuška! Kad se ga pita: što misli o radu Zlatka Hasanbegovića, spremno odgovara: Njemu nije mjesto u Vladi, on je uskočio kao padobranac na ovu poziciju u kojoj se sada nalazi! A kakvu Hrvatsku on želi? Prije svega onu koja će nastaviti put razvoja samoupravnog socijalizma! Mogli bi tako nabrajati još štošta, (da nije smiješno, bilo bi žalosno), što je stari Udbaš, koji je na vrijeme preokrenuo kapu (kao većina četnika krajem II. svjetskog rata), izgovorio u ovom intervjuu, ali dok njega i takve slušamo i gledamo ipak se nameće samo samo jedno: „Zalud“ ste pali hrvatski sokolovi, od Vukovara, Pakraca, pa do Dubrovnika, jer dok vas majke oplakuju razni manolići u toj i vašoj Hrvatskoj i dalje kolo vode! Sramotno, ali je tako. Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)