MLADEN PAVKOVIĆ: Opet će se oriti pjesme o zločincu, šumi i komunizmu

Iduće subote, 28. svibnja 2016. (bivši) Jugoslaveni, komunisti i partizani ponovno će u Kumrovcu održati dernek na kojem će veličati propalu bivšu državu, zločinca Broza i, naravno, pljuvati po svemu što hrvatski diše. Tu manifestaciju nazvali su „Dan mladosti i radosti 2016.“, a slobodno su je mogli obznaniti i onom rečenicom koju je ovih dana, kao papagaj, izgovarao „počasni Jugoslaven“ Stjepan Mesić – „Kad se voda zamuti, govna isplivaju“. Naime, tijekom srpske agresije i tijekom stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države mi smo se borili protiv Srba, Crnogorca, Jugoslavije, Tita, zločinačke JNA, komunista, Udbaša, četnika, domaćih izdajica i sličnih, a dobar dio njih u subotu će na žalost opet „isplivati na površinu“ (svaka čast iznimkama). Oni ne će vikati „Za dom spremni!“ (jer nikada i nisu za nešto takvoga i bili spremni), već će se kititi uniformama JNA, Brozovim fotografijama i zastavama s crvenom krvavom zvijezdom petokrakom (s kojom su razarali i Vukovar), pa će svi oni koji dođu na ovaj „vašar“ sigurno imati dojam da su i dalje u Jugoslaviji i da uopće nije bilo rata, a još manje 15 tisuća poginulih za slobodu. Državno odvjetništvo, kao i ranijih godina, na to vjerojatno ne će reagirati, a nije ni teško pogoditi zbog čega i zašto. U prigodom programu za taj dan piše da će pjevati „Partizanski zbor“ (?), među ostalim i pjesmu na stihove velikog hrvatskog pjesnika Vladimira Nazora – „Uz maršala Tita“, a koja ide ovako: „,,,Uz maršala Tita, junačkoga sina/nas neće ni pakao smesti/Mi dižemo čelo, mi koračamo smjelo/i čvrsto stiskamo pest/ Rod prastari svi smo, a Goti mi nismo/Slavenstvo smo drevnoga čest/Ko drukčije kaže, kleveće i laže/Našu će osjetiti pest/Sve prste na ruci u jadu i muci/Partizanska stvorila je svijest/Pa sad kad i treba, do Sunca do neba/Visoko mi dižemo pest/.“ Takvih i sličnih pjesama, Nazor je napisao iznimno mnogo, a Hrvati su mu za uzvrat dali i daju mnoge počasti, od naziva ulica i trgova do imena državnih hrvatskih nagrada. Sramotno je, ali je tako! Međutim, kad već govorimo o predstojećem partizansko-komunističkom derneku u Kumrovcu, gdje svaka budala bez problema može nositi majicu s fotografijom zločinca Tita (sjetimo se samo što su radili s onima koji su svojedobno nosili majice s likovima Gotovine, Markača ili Norca) treba se sjetiti i veliki broj pjesama o „voljenom maršalu“, a koje se za razliku od Thompsonovih bez problema mogu oriti „šumama i gorama“. No, u vrijeme propale Jugoslavije malo se koji popularni pjevač nije okušao i o „ridanju“ o Titu i partiji, pa su tako i najveće pop i rock zvijezde pjevale takve pjesme, a među njima su bili i Zdravko Čolić, Đorđe Balašević, Oliver Dragojević, Lepa Brena, Neda Ukraden, Vlado Kalember, Novi fosili i mnogi, mnogi drugi. Stoga, sad kad će bivši jugo-slaveni opet proslavljati propalu državu i zločinca po čijem se imenom i dalje naziva najljepši trg u Zagrebu, dobro se prisjetiti – da se ne zaboravi – i recimo deset najboljih i najljepših pjesama o Titu. Na prvom mjestu je svakako pjesma „Druže Tito mi ti se kunemo“, koju je pjevao „iz srca i duše“ popularni Čola, tj. Zdravko Čolić (glazba Đorđe Novković, tekst Mira Alečković), a u kojoj su ključni stihovi: „Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo.“ Druga bi bila ona koju je pjevala Neda Ukraden „Drugarice posadimo cveće“ („…kuda vojska druga Tita kreće“). Treća po broju slušanosti je svakako ona od Lepe Brene „Živjela Jugoslavija“ (pjeva je i danas), a u kojoj se ističe stih: „Tu je rođen maršal Tito, naše ime ponositi, ko heroj ceo svet ga zna, blago zemlji što ga ima, pamtiče se vekovima, živela Jugoslavija“. Nakon toga dolazi pjesma neumornog i omiljenog Đorđa Balaševića i njegova tadašnjeg „Ranog mraza“. On je pjevao: „U ime svih nas iz pedeset i neke, za zakletvu Titu ja spevao sam stih, ne spominjem prošlost i bitke daleke, jer sam rođen tek posle njih“. Mnogi još vjerujemo pamte i pjesmu „Teške industrije“ i Seida Memića Vajte s nazivom „Pesma o Titu“ („..Sva moja ljubav, pod ovim suncem, je za Tita. I nikad ona, na drugog, da pređe“. Među prvih deset svakako treba uvrstiti i pjesmu nepoznatog autora – „Druže Tito ljubičice bela“. Tu je onda i „nezaboravna“ Nazorova i Danova pjesma „Uz maršala Tita“, a zatim slijedi „Tito i Prva proleterska“, autora Kornelija Kovača i čovjeka koji od početka devedesetih ne želi pjevati u Srbiji – Olivera Dragojevića. Legendarni Oliver je tada s ponosom pjevao: „Grudo malo ispod, dal o tebi historija pisa, je li tkogod što o tebi čito, dok u tebe ne dođe drug Tito“. Pored tih „bisera“, treba spomenuti barem još dvije pjesme iz „topa 10“. To su one nepoznatih autora, koje se i danas rado pjevaju „po šumama i gorama“ (poglavito u interpretaciji Mesića, Josipovića, Pusića, Fumića, Teršelič, Pilsla i Stazića), a riječ je o pjesmama „Ide Tito preko Romanije“ i „Lijepo ti je druga Tita kolo“, u kojoj se uz ostalo „zavija“ – „Ti si simbol slobode i sreće, Ti si naše najmilije cvijeće, koje nikad uvenuti neće“. Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)