MLADEN PAVKOVIĆ: Sramite se. Progonili ste Gotovinu, a sad mu „ližete pete“

Otkako se general pukovnik Ante Gotovina vratio iz Haaga, gdje je proveo najteže godine svoga života, nema dana a da ne čitamo i slušamo kako se ovaj ili onaj političar ( a o drugima da i ne govorimo) fotografirao s omiljenim vojskovođom, kako mu se „klanja do groba“ i kako mu pričaju priče kako su „uvijek“ bili uz njega i kako ga nikada nisu napustili, baš kao ni generala Mladena Markača. Osim toga, gdje god se pojavi popularni general, čak i konobari i konobarice trče mu u susret i žele  mu dotaknuti  ruku. Brojni hrvatski gradovi i mjesta naprosto se natječu tko će ovom junaku iskazati veću i značajniju počast, pa su ga mnogi, baš kao i Markača, proglasili „počasnim građaninom“. Takve počasti kakve danas, od lijevih i desnih,  doživljava Gotovina, velika većina hrvatskih branitelja, pa čak i oni koji su dali svoje živote za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu može samo sanjati. Jednom riječju, stječe se dojam da smo svi bili uz Gotovinu (i Markača), pa čak i onda kad su nevini bili nepravomoćno osuđeni na teške zatvorske kazne zbog tzv. zapovjedne odgovornosti. Sada bivši žalosni predsjednik Republike Stjepan Mesić plače što mu ukidaju financijsku pomoć za – ništa. Međutim, tko je prvi ponizio i bacio u blato ovog iznimnog Junaka hrvatskog Domovinskoga rata, ali ne samo njega već i druge hrvatske generale? Stjepan Mesić! Od njega je „sve“ krenulo. Naime, krajem rujna 2000 godine, Stjepan Mesić, inače posljednji zapovjednik zločinačke JNA, razriješio ga je dužnosti u Hrvatskoj vojsci  i umirovio zajedno s još nekolicinom  visokih časnika HV-a zbog potpisivanja otvorenog pisma kojim se kritizirala politika tadašnje (komunističke) vlasti Račan-Budiša-Mesić. To „otvoreno pismo“ na žalost aktualno je i danas i vjerujem da bi ga mnogi i sada bez problema potpisali. A od koga je Mesić naučio da one koji javno kritiziraju vlast treba odstraniti iz javnog života, odnosno tko je tako radio? Josip Broz Tito, jedan od najvećih zločinaca XX. stoljeća! Ubrzo nakon izbacivanja Gotovine iz Hrvatske vojske, Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Den Haagu podiže optužnicu protiv ovog Junaka Domovinskoga rata. Sve raspoložive tadašnje policijske snage diljem Hrvatske kreću u potragu za „najvećim ratnim zločincem Domovinskog rata“ – Ante Gotovinom, koji ne čeka da ga oni za koje se borio uhite ili čak i ubiju, bježi, jer im ne želi živ u ruke. Četiri godine se skrivao po svijetu, ali zahvaljujući prije svega iznimno sposobnim hrvatskim specijalcima, general je nakon četiri godine skrivanja sramno uhićen (početkom prosinca 2005.) na Kanarskom otoku Tenerife i prebačen u Haag. Gdje su sada i što rade svi ti specijalci i sve te službe koje su ga zajedno s obitelji progonili, gdje su sada ti novinari koji su pisali o uhićenju „najvećeg ratnog zločinca“? Gdje je ta „Hrvatska“ koja ga nije zaštitila, već neprestano njega, Markača, Kordića, baš kao i sada hrvatske generale iz BiH, pa i Veljka Marića gurala u ponor? Bivši predsjednik Vlade Ivo Sanader sada odgovara za nekakva kaznena djela, a ali ne i za zlo koje su on i njegova ekipa činili Gotovini! Tko se danas sjeća zahtjeva 555 hrvatskih uglednika koji su od Vlade RH u prosincu 2012. tražili da Vlada RH odbije izručenje generala Gotovine na osnovu uistinu smiješne optužbe. Tko je čuo njihov vapaj? Većinu od potpisnika tadašnja Vlada stavila je na tzv. crnu listu protivnika Hrvatske! Na nekoliko stotina promocija i tribina koje je organizirala i moja malenkost diljem Hrvatske ali i šire, a u svezi oslobođenja Ante Gotovine, Markača, Kordića i Marića, je li ikada itko vidio i u gledalištu nekoga od onih (svaka čast iznimkama) koji danas odlaze kod Gotovine ili Markača i ljube im ruke kao papi? Skrivali su se kao miševi! Gdje su danas oni koji su progonili hrvatske branitelje koji su na majicama nosili fotografije Gotovine, a gdje oni koji ni prigodom obilježavanja Vojno-redarstvenih operacija Oluja 95  nisu se usudili spomenuti ni „G“, a kamoli Gotovina? Gdje su? Pa, „plešu“ oko Gotovine, kao da mu u vrijeme suđenja nisu radili o glavi! Kad su pripadnici Specijalne postrojbe MUP-a na čelu s Josipom Klemomm 2011. u Kninu nosili fotografiju general pukovnika Mladena Markača došlo je do sukoba između hrvatske policije i štovatelja generala. Policija im je htjela uzeti i razbiti fotografiju! Te godine Jadranka Kosor je usred Knina izjavila: „Bez Oluje i bez zapovjednika koji su je vodili, mi danas ne bismo bili ovdje, ne bismo imali što slaviti i ne bismo imali na što biti ponosni“ te je potom posebno pozdravila generale Gotovinu i Markača. Branitelji su to naravno pozdravili, a ostali se pravili da to ne čuju ili su pak kritizirali te njezine riječi. Gdje je sada i zašto nitko ništa ne pita o Carli del Ponte, ženi koja nas je mrzila i koja je željela Hrvatsku proglasiti „terorističkom i agresorskom“ državom? Gdje su i što rade oni koji su je prigodom svakog posjeta Zagrebu dočekivali s cvijećem i darovali joj dokumentaciju koja je štetila Hrvatskoj? Dolaskom Gotovine iz robije, prestale su priče i o patnjama njegove obitelji, recimo o njegovoj supruzi gospođi Dunji Gotovina, koja je ni kriva ni dužna bila žrtva (hrvatske) političke igre. Zbog supruga, Junaka Domovinskog rata, izbacili su je iz službe iz MORH-a, a ni čuvani Kotromanović je nije želio natrag zaposliti! Kad je njezin suprug bio u bijegu i na robiji Dunja je živjela od „milostinje“! Svi oni koji su na bilo koji način javno podržavali Gotovinu i Markača kad su bili nepravomoćno osuđeni, a nevini, imali su velikih problema, ne s Haaškim sudom, već s domaćim izdajicama, koji sada ne znaju na koje bi se sve načine ulizivali Gotovini, Markaču i drugima. Jedino nema nikakvih problema Vladimir Šeks koji je čak i putem malih ekrana pobjedonosno jasno i glasno izjavio: Gotovinu treba identificirati, locirati i transferirati! No, kako i dalje vlada „potjera“ za fotografiranjem s Gotovinom, vjerojatno ćemo vrlo brzo saznati tko je opet bio s njim na večeri, tko mu je prijatelj, i tome slično, a mi ćemo i dalje pitati: a što ste „majstori“ niste s njime i njegovom obitelji slikali kad su ga (ili kad ste ga), svaka čast iznimkama, progonili kao psa! Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)