Mladen Pavković: Što se dogodilo Milanoviću da je izmijenio retoriku?

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović „ne da“ na hrvatske branitelje.

Čak nema gotovo ni jednog obilježavanja vezanog uz hrvatski obrambeni Domovinski rat, a da se  tamo ne pojavi i izrazi svoju potporu onima koji su bili prvi kad je trebalo.

Uzgred, dijeli i visoka odličja i visoke činove pojedinim i zaslužnim sudionicima stvaranja hrvatske države.

Ali…kad je bio predsjednik Vlade RH  (2011.-2016.)  bila su to ipak neka druga vremena, koja srećom nismo zaboravili već dapače pamtimo ih i pamtit ćemo ih.

Naime, u njegovu mandatu predsjednika Vlade dogodio se najveći bunt hrvatskih branitelja i stradalnika, koji su 555 dana protestirali u šatoru nadomak Ministarstva hrvatskih branitelja.

Povod ovom nezapamćenom prosvjedu ljudi koji su za razliku od njega stvarali hrvatsku državu  bila je izjava tadašnjeg pomoćnika ministra branitelja Bojana Glavaševića koji je na srpskoj tribini Documente u Vukovaru rekao kako bi „trebalo istražiti zašto velika većina hrvatskih branitelja i civila koji su prošli Domovinski rat boluje od niza malignih oboljenja i PTSP-a, a riječ je o populaciji koja je pobijedila u ratu i ostvarila brojna zakonska prava, dok populacija koja je bila na strani tzv. krajine i izgubila rat, nema prava, ali ni PTSP-i“. Te riječi branitelji su protumačili kao izjednačavanje žrtve i agresora te su se odlučili krenuti u prosvjed.

Tražili su smjenu tadašnjeg jadnog i žalosnog ministra branitelja Predraga Freda Matića, ali i njegovih najbližih suradnika.

Uz veliku podršku Zorana Milanovića ovaj im se ministar svakodnevno smijao u lice, te svojim izjavama pljuvao i bljuvao po braniteljima i Domovinskome ratu.

Ni njega ni Milanovića nije ni najmanje diralo što je već prvih dana prosvjeda  šator  postao i mjesto tragedije kada je u njemu preminula Nevenka Topalušić, stopostotni invalid i pripadnica „Gromova“. (Kad će se doći pokloniti ovoj hrvatskoj Junakinji?) Poslije tog slučaja do šatora se dovezao i zapalio branitelj Damir Čakanić.

A onda je veća skupina branitelja, predvođena Klemmom, Glogoškim i Deurom, 29. svibnja 2015., krenula na Markov trg, gdje su  željeli podržati prosvjede radnika Imunološkog zavoda. Šef policije Ranko Ostojić, inače provjereni politikant, naredio je da policija rastjera branitelje, kao u najbolja komunistička vremena. Branitelji su se povukli u crkvu Svetoga Marka gdje su dočekali i jutro. Iako je tamo bilo i teških invalida nisu im dali ni vode! Zatim su policajci dobila zapovijed da „žive ili mrtve“ izvuku  iz crkve. Sve su to gledali i odobravali predsjednik Vlade i ministar branitelja, koji nikako nisu željeli popustiti.

• Matić je sjajan čovjek za taj posao, to nije posao, to je nešto što se radi sa srcem! – govorio je Milanović.

Protest  je na kraju završen za 555 dana. Takvog nezadovoljstva  ljudi koji su stvarali državu nije bilo u povijesti. Ni takvog Milanovića ni takvog Matića.

Milanovića su nakon toga izabrali za predsjednika države, a Matića za zastupnika u Europskom parlamentu.(Sramota!).

Glogoški se povukao s „medijske scene“, a Klemmu su namjestili neku igru u njegovoj firmi te ga zatvorili na godinu dana, kao to nema veze s protestom. A Klemm je, što mogu posvjedočiti brojni branitelji, pomagao svojim suborcima i potrebitima više nego „ministarstvo“. Deur je zahvaljujući generalu Markaču i drugima prošao najbolje, jer je „uguran“  na Pantovčak, kad je došla Kolinda Grabar Kitarović.

General Tomo Medved također je bio velika potpora braniteljima koji su protestirali. Već godinama je ministar branitelja, ministar kojeg vole i cijene oni koji su stvarali državu.

O jadnom i notornom politikantu Matiću ne treba  trošiti ni riječi, dok se za Milanovića ipak moramo upitati: što mu se u međuvremenu dogodilo da je okrenuo ploču i (napokon) stao uz branitelje i Junake hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata?

Je li bio na liječenju? Imali PTSP-i kao Matić?

Naime, kad je „preuzeo“ Pantovčak među ostalim iz svojeg ureda izbacio je kao zadnje smeće biste istaknutih Hrvata, pa čak i utemeljitelja hrvatske države Franje Tuđmana. Tada smo bili uvjereni da će nastaviti svoju politiku ,protiv svega što hrvatski diše“, a kad tamo – nema skupa gdje ne uzdiže hrvatske branitelje, ali budimo objektivni ipak ne i Tuđmana i Gojka Šuška.

Njihova imena još uvijek nažalost teško može prozboriti.

Predsjedniče, je li tako ili nije?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)