Mladen Pavković: Tuđman je, po Kuljišu, stvorio Hrvatsku od „majmuna i gangstera“!

Prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman (Veliko Trgovišće, 14. svibnja 1922. – Zagreb, 10. prosinca 1999.)., koji je uz hrvatske branitelje i stradalnike Domovinskog rata, najviše zaslužan za stvaranje slobodne, samostalne i nezavisne hrvatske države proslavit će još jedan rođendan. Često je govorio: „Prema tome, draga hrvatska braćo i sestre, imamo na čemu graditi svoju povijest, imamo zašto biti povijesni i čuvajmo to što smo stvorili. Znajmo da je naša sudbina samo u našim rukama. Neka nam živi jedina i vječna Hrvatska!“ Međutim, otkako je Tuđman umro kao mali miševi počeli su jedan po jedan izlaziti iz mraka „crveni i crni vragovi“ i natjecati se tko će ga više i bolje ocrniti, znajući da se „mrtva usta ne mogu braniti“. Jedan od prvih i najžešćih protivnika hrvatskog predsjednika (ali i hrvatske države) bio je i ostao kontraverzni i notorni člankopisac Denis Kuljiš, koji nikada nije prestao žaliti za propalom Jugoslavijom, ali koji ima i iskaznicu hrvatskog branitelja Domovinskog rata, jer je čak dva dana proveo u vojarni, („u borbi za slobodu“) navodno tražeći adekvatan broj svojih hlača, pa kad navodno nije uspio u tome pustili su ga kući, na – odmor! O Tuđmanu i istaknutim hrvatskim domoljubima počeo je žestoko pljuvati i bljuvati samo dvije godine nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika, i to u knjizi „Majmuni, gangsteri i heroji“, da bi svoj „opus“ zaokružio 2005. posprdnom knjižicom, punom objeda, laži, kleveta i uvreda, - „Dva pamfleta protiv Tuđmana“, u „Nakladi Jesenski i Turk“. Kao prvo, kad bi taj i takav trebao sebe staviti u neki radni i životni kontekst, bilo bi zanimljivo gdje bi se svrstao: u „majmune, gangstere ili heroje“? Oni koji ga bolje poznaju kao od šale kažu da mu ovo prvo ipak najbolje pristaje, mada je navodno jako blizu i ovome drugom. Ali, na stranu rekla-kazala, već istaknimo (podsjetimo) na koji se način Kuljiš obračunavao s mrtvim Tuđmanom. Dovoljno je samo prelistati ovo publicističko smeće, od dva pamfleta, i uvjeriti se da se ovaj i ovakav nije ni malo promijenio, iako sve češće prodaje maglu da to ipak možebitno i nije tako. Po ovom člankopiscu, po njegovoj, kako kaže, radikalnoj tezi, tvrdi da Srbi i Hrvati nisu ratovali, već da su bili – saveznici. „Hrvatska i srpska vojska nisu jedna protiv druge ispalile ni metka, dvije države i njihovi vođe – Milošević i Tuđman, iznenadit ćete se , stalno su bili u perfektnim odnosima i neprekidno održavali komunikaciju preko Hrvoja Šarinića, Vrhovnikova kamerlenga. On, otkako je počeo rat, češće viđa Miloševića nego ja svoju ženu! Sam Franjo imao je sa Slobom „hotlajn“, skaredni „crveni telefon“ za kasnonoćno ćućorenje , i ta su dva opaka tipa izravnu komunikaciju održavala od prvoga do posljednjeg časa“- tvrdi Kuljiš te nadodaje da je Tuđman bio “blefer, lažni general koji je po institutima prepisivao neke povjesničarske referate...“. U svojim bezvezarijama, ovaj novinarski bezveznjak, također naglašava da vojska Tuđmana doista nije ni malo zanimala, pa je obranu prepustio narodu, koji je bio itekako motiviran za fizički opstanak. Tuđmanovi doglavnici samo su im prodavali oružje, očajne rumunjske kalašnjikove, pribavljene po 200 maraka, preko dvije-tri ruke do odlične cijene od dvije ili tri tisuće maraka, ovisno o potražnji koju potiče blizina neprijatelja. A prodavali su i metak po marku, iako su ga dobavljala iz Slovenije za džabe – piše Kuljiš. A evo i kako ovaj tip opisuje događanja u Vukovaru, 1991. Kaže da JNA tri mjeseca nije mogla zauzeti ovaj grad, koji je bio pod zapovjedništvom (čujte sad ovo) dva bivša „plavca“, jednog kapetana prve klase i jednog vodnika, koji se uz rad školovao za poručnika, a da su grad branili milicionari, vlasnici butika, autoinstruktori, učitelji u osnovnoj školi, Mađari i nekoliko engleskih dobrovoljaca-ukratko slavna 204. vukovarska! Spomenut ćemo još, u nizu bedastoća i gluposti, kako je ovaj člankopisac opisao početak 1992. u Hrvatskoj, kad je došao UNPROFOR i kad se, kako on kaže, moglo prići ostvarenju druge faze tikveškog plana. Kuljiš piše: „Tuđman te 1992. iz Hrvatske vojske uklanja časnike koji su je stvorili i njome zapovijedali u Domovinskom ratu, pa dovodi staroga klimavca generala Bobetka te čopor hercegovačkih bandita, razne avanturiste, legionare i mentalne bolesnike poput generala Praljka, kojem je dijagnosticirana shizofrenija, pa nije morao služiti ni vojni rok, ali je kod Vrhovnika dotjerao do čina general-pukovnika, kao Patton“ dok za generala Miljavca (aktualnog predsjednika Hrvatskog generalskog zbora) ističe da je „poznata karlovačka kukavica, vlasnik pilane, koji je poslije Tuđmanove smrti, sam sebi napisao promaknuće u generala zbora...“, dok je za generala Čermaka objelodanio da je bio „odgovoran za etničko čišćenje, da je instalater centralnog grijanja, kojega je Tuđman također imenovao general-pukovnikom i povjerio mu odgovornu dužnost glavnog krijumčara oružja“! Dakle, Tuđman je, ako je vjerovati ovom novinarskom jadniku, stvorio državu od „majmuna i gangstera“, ali i „heroja“, kakav je danas Kuljiš, ali i njegova svita. Mladen Pavković