Mora li još jedan junak Domovinskog rata umrijeti u hrvatskom zatvoru?

Legendarni ratni zapovjednik Vukovara i drugih krajeva okupiranih u Domovinskome ratu kriv je po tzv. zapovjednoj odgovornosti.

Hrvatski branitelji s pravom se pitaju: Ako smo teret ovom društvu i Republici Hrvatskoj onda nam to recite otvoreno i javno, a ne da gotovo svakodnevno oni koji su branili i obranili hrvatsku državu postaju glavna vijest u medijima nakon što ih svako malo optuže i osude? Pozivate se na antifašizam, puna su vam usta pobjednika u II. svjetskom ratu, branite masovna ubojstva Hrvata nakon 1945., dok s druge pak strane ne poštujete one koji su vam donijeli slobodu. Ne date komunističkog zločinca Tita, ne sudite komunističkim i inim zločincima, ne želite čuti za lustraciju i sve nas više odvodite na istok, umjesto na zapad. Oni koji su bili prvi sad su odbačeni Gospodo i gospođe, drugovi i drugarice, ljudi koji su bili prvi kad je trebalo sve se češće osjećaju napušteni i sami. Prema nekim statistikama nema dana, a da se ne sahrani barem desetak i više  branitelja. Veliki broj tih ljudi sami si oduzimaju živote, a vi šutite. Najveći broj branitelja nema mogućnost ni za besplatno liječenje. Koliko ih je samo nezaposlenih? Sve su to dobro poznate činjenice. Vama su na žalost drži pupovci, vulini, vučići, stanimirovići, lente, dačići… Srbija, koja je bila agresor na Republiku Hrvatsku, ne sudi i ne baca u okove ratne zločince i četnike koji su najodgovorniji za hrvatsku  krv koja je natopila polja od Vukovara, Pakraca, Saborskog, Voćina, Knina, Siska, Zadra, pa do Škabrnje. Nitko nije odgovarao ni po tzv. zapovjednoj odgovornosti za oko 150 masovnih i oko 1400 pojedinačnih grobnica iz Domovinskoga rata. Presuđeno junaku Domovinskog rata Tomislavu Merčepu Nu, Vrhovni sud Hrvatske odlučio je, zbog velikog interesa javnosti (!) objaviti na svojim stranicama potvrđen dio prvostupanjske presude Junaku hrvatskog Domovinskoga rata Tomislavu Merčepu u kojoj su mu povećali  kaznu zatvora od pet i pol na – sedam godina! Legendarni ratni zapovjednik Vukovara i drugih krajeva okupiranih u Domovinskome ratu kriv je po tzv. zapovjednoj odgovornosti. S obzirom da je teško bolestan, gotovo nepokretan i da mu je već 65 godina života to drugim riječima znači da su ga osudili na – smrt! Polaganu! Međutim, u kontroverznoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske KŽ 566/16-7 od 2. veljače  2017. na str. 8.  među ostalim naglašena je i rečenica u kojoj se objašnjava protiv koga su se Tomislav Merčep, ali i svi drugi hrvatski branitelji, u Domovinskom ratu, zapravo borili. Pa, kaže: „… kazneno djelo ostvareno (je) u vrijeme najžešćih borbi hrvatskih branitelja protiv agresora u vidu bivše JNA te naoružanih vojnih i paravojnih formacija pobunjenog srpskog stanovništva potpomognutih dragovoljcima iz ostatka bivše Jugoslavije“.  Zatim se još nadodaje da: „Ovakva kršenja pravila međunarodnog prava, naravno, nisu ni bila niti su mogla biti u funkciji obrane od agresora, već upravo suprotno.“ Amnestirali krvnike, osudili žrtve Dakle, drugovi i drugarice, gospodo i gospođe, čitajući ovu sramnu presudu moramo se zapitati: tko je zapravo bio agresor na Republiku Hrvatsku? Zbog čega ste i u ovom dokumentu, „U ime Republike Hrvatske“ amnestirali Srbiju i Crnu Goru? Čiji su tenkovi, prije okupacije Vukovara, iz središta Beograda, odlazili put Vukovara, Osijeka, Vinkovaca, Županje i drugih gradova i mjesta diljem Hrvatske? Gdje su bili koncentracijski logori u kojima su nakon okupacije Vukovara zatvarali, mučili i ubijali civile? Ako Vrhovni sud „ne zna“ tko je bio agresor na Republiku Hrvatsku, onda kako će to znati djeca u školi? Osim toga, kojeg je to ratnog zapovjednika zločinačke JNA i sličnih koje navode osudio ovaj  sud po tzv. zapovjednoj odgovornosti? Što su na kraju radili „dragovoljci iz ostatka bivše  Jugoslavije“ u vrijeme rata u Hrvatskoj? Oprostite, nisu li oni možebitno bili srpska, odnosno crnogorska vojska? Šešelj pušten, a Merčep neka trune I još nešto: Međunarodni kazneni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, zbog “pogoršanog zdravstvenog stanja“ pustio je  na slobodu, 2014. godine, teškog ratnog zločinca Vojislava Šešelja, kako bi se mogao liječiti u „primjerenijem okruženju“. Hrvatski branitelji, poput Merčepa, o tome mogu samo sanjati. Oni se uglavnom „liječe“ u zatvoru u Glini, u kojem je mjestu, 1995., Aleksandar Vučić poručivao da to nikada više neće biti hrvatski teritorij! Stoga, drugovi i drugarice, gospodo i gospođe, nije li vrijeme da razmislimo jesmo li se borili za tu i takvu hrvatsku državu u kojoj se amnestiraju ratni zločinci, a osuđuju hrvatski branitelji? Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)