Vijesti Najčitanije
MOŽEMO LI TO DOPUSTITI? ZAUSTAVIMO SUZE BRANITELJA IZ VUKOVARA
MOŽEMO LI TO DOPUSTITI? ZAUSTAVIMO SUZE BRANITELJA IZ VUKOVARA: 'Plačem jer su moja djeca gladna. Zbog njihove gladi pokušao sam se objesiti!'
Nesretnom Jakovu preostao je samo narod. Institucije do danas nisu prepoznale njegov teretan život koji je zbog tuge za djecom odlučio okončati. Branitelj koji nikada ništa nije tražio, a niti dobio. Nemojmo to dopustiti...
Tužne fotografije dolaze iz vukovarske, braniteljske obitelji koja već godinama traži izlaz. Na stolu tanjur, na tanjuru tjestenina... bez ičega. Iako je Jakov Krijanović pobjegao iz JNA i kao hrvatski branitelj prošao sito i rešeto, nikada ništa nije tražio, a niti dobio. Od konca rata, Jakov radi sve što može i nema tog posla koji je odbio. Kuća je trošna, derutna, ali čista jer Jakovova supruga čini sve kako bi je pretvorila u ugodan dom. Bezuspješno, međutim. Vlažan dom bez hladnjaka, bez ručka na stolu, sa dječakom koji bi bio nogometaš, ali nema loptu, s tinejdžericom koja nerijetko uči uz svijeću, jednostavno nije dom. U želji da mu pomognemo, popričali smo s Jakovom, ali nismo doznali puno. Jakov na spomen svoje djece počinje jecati. Jer, njegova djeca su gladna, a on to više ne može podnijeti. Toliko, da se pokušao objesiti.
"Sve ću raditi, samo da prehranim djecu"
- Ma zdrav sam, nemojte pisati za probleme s kičmom. Sve ću raditi da prehranim djecu! Na građevini sve znam raditi osim keramike i kamena... Imam i B kategoriju, vozim, radio sam i u pogrebnom poduzeću, ali to je sve na kratko. I branitelj sam, da, ali ne tražim ništa jer nisam ranjen! Međutim, ne vrijedi... Nevolja me sustiže... Moja djeca... - kazao je Jakov, briznuo u plač i bacio mobitel. Nakon toga javila nam se Vukovarka Svjetlana koja je detektirala problem i hitno reagirala sa Stožerom za obranu hrvatskog Vukovara:
- Ovdje sam, kod njih. Jakov ne može pričati jer je potpuno slomljen. Svi se bojimo da će "prijeći crtu" jer je već pokušao samoubojstvo. Jakovljeva priča je mučna i teška, iako to ničim nije zaslužio. Sad prezire sam sebe jer ovisi o dobrim ljudima, a to ne želi. Želi raditi, želi dostojanstvo za sebe i svoju djecu, ne želi nikome biti teret. Jakovu su jednostavno sudbinski nepravedno karte krivo posložene.
Cijeli život se trudi, nikada ništa nije tražio niti dobio. U pomoć uskočio jedino SOHV!
Kao mladić je na prijevaru pobjegao iz JNA i priključio se HOS-u, a naknadno IX. gardijskoj brigadi. Kao Riječanin bez doma koji je ovisio sam o sebi, nakon rata ga naseljavaju u Knin, međutim, taj je stan morao napustiti zbog Srbina povratnika sa stanarskim pravom. Potom mu predlažu da tijekom mirne reintegracije s obitelji dođe u Vukovar u kojem preko APN-a naseljava devastiranu kuću. Cijeli život radi, ali nikako da sebi, supruzi, dvojici sinova i kćerci osigura normalan život. Godinama je šutio i tonuo. Financijski i psihički. A onda kada je djeci koja su se žalila da su gladna morao reći kako nema hrane, odlučio se ubiti. Pomoć mu je neophodna i to dugoročno. Jedini načini za to su zapošljavanje Jakova i njegovog starijeg sina koji je već radio kao zaštitar. Obzirom da nemaju stalan posao, računi su blokirani, struja je pred isključenje, drva za ogrjev nema, hladnjaka nema. U ovoj kući nema ničega, samo suze i tuga – priča nam potresena Vukovarka koja je sa članovima SOHV-a za prvu ruku nesretnoj obitelji donijela nešto namještaja, odjeće i hrane.
Iako je svojedobno o Jakovljevoj muci bila reportaža na RTL-u, za pomoć se nije javio – nitko, a naročito oni koji su zakazali u svim segmentima – institucije. Od ministarstva branitelja, pa nadalje... Svi oni koji žele pomoći skromnom Jakovu čiji sin spava skinutim vratima položenim na pod, a na kojima je vlažni madrac, koji ne žele da njegova djeca iz dana u dan gledaju prazan tanjur i koji u konačnici ne žele da Jakov zbog njihove gladi okonča svoj život, pomozite na bilo koji način. Pomoći može i dijeljenje teksta:
JAKOV KRIJANOVIĆ: 097/628-4047, Ulica Hrvoja Vukčića Hrvatinića 9, 32000 Vukovar; Novac možete uplatiti na jedini račun koji nije blokiran, a to je račun njegovog posinka:
Valentin Hadžić, Erste banka IBAN: HR2024020063580530404
Tužne fotografije dolaze iz vukovarske, braniteljske obitelji koja već godinama traži izlaz. Na stolu tanjur, na tanjuru tjestenina... bez ičega. Iako je Jakov Krijanović pobjegao iz JNA i kao hrvatski branitelj prošao sito i rešeto, nikada ništa nije tražio, a niti dobio. Od konca rata, Jakov radi sve što može i nema tog posla koji je odbio. Kuća je trošna, derutna, ali čista jer Jakovova supruga čini sve kako bi je pretvorila u ugodan dom. Bezuspješno, međutim. Vlažan dom bez hladnjaka, bez ručka na stolu, sa dječakom koji bi bio nogometaš, ali nema loptu, s tinejdžericom koja nerijetko uči uz svijeću, jednostavno nije dom. U želji da mu pomognemo, popričali smo s Jakovom, ali nismo doznali puno. Jakov na spomen svoje djece počinje jecati. Jer, njegova djeca su gladna, a on to više ne može podnijeti. Toliko, da se pokušao objesiti.
"Sve ću raditi, samo da prehranim djecu"
- Ma zdrav sam, nemojte pisati za probleme s kičmom. Sve ću raditi da prehranim djecu! Na građevini sve znam raditi osim keramike i kamena... Imam i B kategoriju, vozim, radio sam i u pogrebnom poduzeću, ali to je sve na kratko. I branitelj sam, da, ali ne tražim ništa jer nisam ranjen! Međutim, ne vrijedi... Nevolja me sustiže... Moja djeca... - kazao je Jakov, briznuo u plač i bacio mobitel. Nakon toga javila nam se Vukovarka Svjetlana koja je detektirala problem i hitno reagirala sa Stožerom za obranu hrvatskog Vukovara:
- Ovdje sam, kod njih. Jakov ne može pričati jer je potpuno slomljen. Svi se bojimo da će "prijeći crtu" jer je već pokušao samoubojstvo. Jakovljeva priča je mučna i teška, iako to ničim nije zaslužio. Sad prezire sam sebe jer ovisi o dobrim ljudima, a to ne želi. Želi raditi, želi dostojanstvo za sebe i svoju djecu, ne želi nikome biti teret. Jakovu su jednostavno sudbinski nepravedno karte krivo posložene.
Cijeli život se trudi, nikada ništa nije tražio niti dobio. U pomoć uskočio jedino SOHV!
Kao mladić je na prijevaru pobjegao iz JNA i priključio se HOS-u, a naknadno IX. gardijskoj brigadi. Kao Riječanin bez doma koji je ovisio sam o sebi, nakon rata ga naseljavaju u Knin, međutim, taj je stan morao napustiti zbog Srbina povratnika sa stanarskim pravom. Potom mu predlažu da tijekom mirne reintegracije s obitelji dođe u Vukovar u kojem preko APN-a naseljava devastiranu kuću. Cijeli život radi, ali nikako da sebi, supruzi, dvojici sinova i kćerci osigura normalan život. Godinama je šutio i tonuo. Financijski i psihički. A onda kada je djeci koja su se žalila da su gladna morao reći kako nema hrane, odlučio se ubiti. Pomoć mu je neophodna i to dugoročno. Jedini načini za to su zapošljavanje Jakova i njegovog starijeg sina koji je već radio kao zaštitar. Obzirom da nemaju stalan posao, računi su blokirani, struja je pred isključenje, drva za ogrjev nema, hladnjaka nema. U ovoj kući nema ničega, samo suze i tuga – priča nam potresena Vukovarka koja je sa članovima SOHV-a za prvu ruku nesretnoj obitelji donijela nešto namještaja, odjeće i hrane.
Iako je svojedobno o Jakovljevoj muci bila reportaža na RTL-u, za pomoć se nije javio – nitko, a naročito oni koji su zakazali u svim segmentima – institucije. Od ministarstva branitelja, pa nadalje... Svi oni koji žele pomoći skromnom Jakovu čiji sin spava skinutim vratima položenim na pod, a na kojima je vlažni madrac, koji ne žele da njegova djeca iz dana u dan gledaju prazan tanjur i koji u konačnici ne žele da Jakov zbog njihove gladi okonča svoj život, pomozite na bilo koji način. Pomoći može i dijeljenje teksta:
JAKOV KRIJANOVIĆ: 097/628-4047, Ulica Hrvoja Vukčića Hrvatinića 9, 32000 Vukovar; Novac možete uplatiti na jedini račun koji nije blokiran, a to je račun njegovog posinka:
Valentin Hadžić, Erste banka IBAN: HR2024020063580530404
