Na današnji dan 1993. general Delić uveo mudžahedine u 3. korpus tzv. Armije BiH

Glavni stožer tzv. Armije BiH tom je odlukom, ustvari, odobrio džihad kojeg su po prostoru županija Središnja Bosna i Zeničko-dobojske provodili vojnici iz odreda El-mudžahid. Od kolovoza 1993. godine djelovao u sastavu 3. korpusa tzv. Armije BiH “legalno”, iako je u stvarnosti, prema procjenama stručnjaka to bivalo od prvih dana kada se smatra da su islamski dobrovoljci došli u BiH – veljače 1992. godine. Na današnji dan, 13. kolovoza 1993. godine, načelnik Glavnog stožera tzv. Armije BiH, general Rasim Delić je na osnovu odluke Predsjedništva RBiH naredio formiranje odreda El- mudžahid u sastavu 3. korpusa tzv. Armije BiH, piše Dnevnik.ba U Delićevoj naredbi upućenoj zapovjedništvu 3. korpusa tzv. Armije BiH stoji: “Na osnovu odluke Predsjedništva RBiH o organizaciji oružanih snaga RBiH na zahtjev Komande 3. korpusa od 12.8. 1993. godine naređujem u zoni odgovornosti 3. korpusa formirati odred El mudžahidin”, naveo je Delić. U njegovoj instrukciji također stoji: “Popunu odreda El-mudžahidin izvršiti od ljudstva, tj. stranih državljana dobrovoljaca koji se nalaze na teritorij 3. korpusa”. Glavni stožer tzv. Armije BiH tom je odlukom, ustvari, odobrio džihad kojeg su po prostoru županija Središnja Bosna i Zeničko-dobojske provodili vojnici iz odreda El-mudžahid. Od kolovoza 1993. godine djelovao u sastavu 3. korpusa tzv. Armije BiH “legalno”, iako je u stvarnosti, prema procjenama stručnjaka to bivalo od prvih dana kada se smatra da su islamski dobrovoljci došli u BiH – veljače 1992. godine. Odred “El-mudžahid” je do tog kolovoza 1993. godine, kao i ranije, uglavnom djelovao u koordinaciji sa Sedmom muslimanskom brigadom čiji je počasni zapovjednik bio sam Alija Izetbegović. Sedma muslimanska brigada osnovana u studenom 1992. godine sastojala se od domaćih, tadašnjih Muslimana i stranih ratnika. “Sedma” ili kako se u bošnjačko-muslimanskoj javnosti naziva i “Slavna” svojevrsna je preteča brigade, odnosno, odreda “El-mudžahid”. Ni danas u BiH ne postoje jasni dokazi i činjenice o tome koliko je zaista mudžahedina sudjelovalo u ratu boreći se na strani tzv. Armije BiH iako se uglavnom spominje brojka od 2 tisuće boraca. Mudžahedini su, djelujući na širem prostoru Središnje Bosne, počinili brojne zločine nad Hrvatima i Srbima od 1993. do 1995. godine. Zenica, u kojem je bilo sjedište zapovjedništva 3. korpusa, smatra se svojevrsnim centrom odakle su odlazili te u drugovim gradovima, uglavnom, seoskim predjelima formirali zapovjedništva, logore i kampove. Mudžahedini su već u siječnju 1993. godine sudjelovali u borbama protiv HVO-a na lašvanskoj bojišnici na prostorima Zenice i Busovače. U travnju iste godine su s pripadnicima tzv. Armije BiH počinili i prvi zločin nad civilnim stanovništvom u selu Miletići nadomak Travnika, a krvavi trag džihad nastavio se i na Bikošima i Gučoj Gori kod Travnika, Bobašima kod Viteza pa sve do Ozrena, odnosno, Vozuće gdje su 1995. godine počinili zločin nad zarobljenicima Vojske Republike Srpske. Formirali su kampove u selima Orašac i Mehurić nadomak Travnika, Ravnog Rostova između Novog Travnika i Bugojna, a u Zenici, u središtu grada, organizirali i svoje zapovjedništvo. Brojni mudžahedini su nakon 1995. godine, točnije, potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma zahvaljujući, primarno, SDA-ovim dužnosnicima stekli državljanstva BiH i ostali u BiH. Neposredno nakon potpisivanja primirja u BiH u terorističkim napadima stradavali su hrvatski povratnici i policajci, mahom u Središnjoj Bosni. Samo u Travniku ubijeno je devet osoba hrvatske nacionalnosti – autobombama, eksplozivnim napravama i drugim sredstvima. Napadi i incidenti na povratnike i policajce su se nizali, a svaki od njih se dovodio u vezu s preostalim mudžahedinskim borcima u BiH. U jednom takvom napadu ubijen je i Jozo Leutar, doministar unutarnjih poslova FBiH čije ubojstvo ni do danas nije riješeno niti je za taj teroristički napad netko odgovarao. Najveća bošnjačka stranka u BiH, SDA, ni do danas se nije ogradila od svetih ratnika s Bliskog istoka, nego ih je kroz sve ove godine amnestirala bilo kakve odgovornosti. Njen predsjednik, Bakir Izetbegović, sin nekadašnjeg vrhovnog zapovjednika tzv. Armije BiH, Alije Izetbegovića, 2016. godine je tijekom službenog posjeta Iranu, između ostalih, posjetio i obitelji mudžahedina poginulih u BiH. U predmetima protiv Envera Hadžihasanovića Haaški je sud utvrdio kako mudžahedini nisu bili pod kontrolom snaga 3. korpusa. Delić je oslobođen odgovornosti za zločin mudžahedina i tzv. Armije BH u selu Bikošii gdje su strijeljanja najmanja 24 Hrvata.  (Dnevnik.ba)