NA DANAŠNJI DAN: SKUPŠTINA OPĆINE PAKRAC DONIJELA ODLUKU O PRISTUPANJU OPĆINE PAKRAC SAO KRAJINI

Stanje napetosti i previranja u Pakracu traju još od 1990. godine, a kulminirat će početkom ožujka 1991. kada se dogodio i prvi sukob izmedu hrvatskih snaga i pobunjenih Srba. Kako bi se shvatili uzroci i povod tog dogadaja, treba se vratiti u proljeće 1990. godine. Naime, tada su održani izbori za odbornike u općinskim vijećima i za zastupnike u Saboru SRH. Za predsjednika Skupštine Općine Pakrac izabran je Milan Božić, Hrvat, a za predsjednika lzvršnog vijeća Skupštine Općine Pakrac Čedomir Bojčić, Srbin. Općinska skupština Pakrac nakon izbora imala je 75 odbornika, od čega je 50 Srba, 18 Hrvata i 7 ostalih. Zašto se navodi nacionalna struktura, a ne stranačka? Zato što su u Pakracu u vrijeme izbora bile registrirane samo tri stranke, a sve tri su imale predznak „komunistička" ili ,jugoslavenska". Takoder, ako ćemo gledati postotno, u Skupštini je bilo 66,7% Srba (u odnosu na 46,4% koliko ih je bilo u općini Pakrac prema popisu stanovništva), te 33,3% Hrvata i ostalih (prema popisu stanovništva 53,6%). Sam uvid u ove podatke dokazuje da nema govora u o navodnoj ugroženosti srpskog naroda u Pakracu. 21. veljače 1991. Sabor RH usvojio je rezoluciju o prihvaćanju postupaka za razdruživanje SFRJ te o zaštiti ustavnog poretka Republike Hrvatske. Na reakciju Srba u Pakracu nije se moralo dugo čekati. Već sljedeći dan, 22. veljače, rano ujutro predsjednik općinskog SDS-a, Veljko Džakula predsjedniku SO Pakrac, Milanu Božiću, uručuje zahtjev 16 odbornika za sazivanje hitne sjednice općinske Skupštine. Sastanak je zakazan za isti dan poslijepodne, a prije početka rasprave izneseni su zahtjevi 12 Mjesnih zajednica pakračke općine. Oni glase: svodenje broja milicionera te rezervnih milicionera na području općine na broj prije 30. svibnja 1990.; razoružavanje nelegalno naoružanog civilnog stanovništva, a ukoliko se ne razoružaju, bit će „to obaviti sami"; da ostanu jugoslavenska obilježja na uniformama milicije; prestanak plaćanja pretplate „ustaškom" HRT-u. Zanimljiva je činjenica da je od 75 odbornika, bilo prisutno 52, a da je od 23 odsutna, njih čak 15 bilo Hrvati. Središnja tema sastanka bila je procjena stanja u Hrvatskoj i samoj općini. Sama rasprava je bila neargumentirana te su prevladavali pojmovi poput Ustaše, Vatikan, zavjera i zapadne sile. Valja naglasiti da je na sastanku prisustvovao i sudjelovao (na što nema pravo jer nije odbornik), čelnik SDS-a Pakrac, Veljko Džakula, koji je otvoreno podržavao i zagovarao ideju pristupanja SAO Krajini. Nakon rasprave, glasalo se o četiri točke: saborske rezolucije, zahtjevi dvanaest Mjesnih zajednica, pristupanje općine SAO Krajini i preimenovanje mjesne policijske stanice. Rezolucije Sabora odbačene su bez ijednog glasa protiv (samo 4 suzdržana), a zahtjevi 12 Mjesnih zajednica prihvaćeni su s 2 glasa protiv i 2 suzdržana. Predsjednik Skupštine, Milan Božić, pokušao je odgoditi izglasavanje ostale dvije točke za sljedeću redovnu Skupštinu, no njegov prijedlog je natpolovičnom većinom odbačen. Apsolutnom većinom usvojena je odluka o pristupanju Općine Pakrac SAO Krajini, a policijska stanica u Pakracu preimenovana je u Okružni sekretarijat unutrašnjih poslova Pakrac (OSUP Pakrac) i podreden je Sekretarijatu unutrašnjih poslova (SUP) SAO Krajine. 28. veljače 1991. Ustavni sud Republike Hrvatske poništava odluke Skupštine Općine Pakrac što dovodi do puča policajaca srpske nacionalnosti u policijskom postaji Pakrac, što označava početak Domovinskog rata u Hrvatskoj. (na fotografiji uhićivanje Veljka Džakule za vrijeme VRO "Bljesak") Autor teksta — Ivan Zvonimir Ivančić