Na službenom popisu stradalih u Jasenovcu nalaze se i žrtve Križnog puta

Iskopavanje područja logora Jasenovac 1964. godine potvrdila su da je i nakon 1945. na tom području bilo masovnih likvidacija U EMISIJI Markov trg na Z1 televiziji gostovao je povjesničar Stipe Pilić koji je početkom godine zajedno s Blankom Matković u godišnjaku HAZU-a objavio znanstveni rad ‘Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima’. Pilić je govorio o svojim otkrićima o logoru Jasenovac nakon 1945. godine i stradanjima koja su se tada događala “O poslijeratnom logoru Jasenovac se malo govorilo. Najveći problemi su oko brojki, oko čega se i danas svi vrte. Ljudi koji su se htjeli ozbiljno s time baviti su se zapravo samo usputno bavili time. Htio sam pokazati tko se s time bavio i što je novo otkrio i vrednovati njihov doprinos u razotkrivanju te istine i činjenica o poslijeratnom logoru. Kod nas se potpuno krivo smatra da je Tuđman bio protiv Jasenovca u doba NDH, a za Jasenovac poslije Drugog svjetskog rata”, rekao je Pilić. Pilić je pričao i o pisanjima Vladimira Dedijera i Antuna Miletića, koji su tvrdili da su se ostaci logora vidjeli 1951. godine: “Pisali su i da je moguće da to ima veze s Informbiroom. Oni jako inzistiraju na toj ’51. godini, spominju logoraše, mučilišta, ali likvidacije ne. U par rečenica to donose. Zapravo, jer su se bojali tada iznijeti ono što su znali”, kaže Pilić. Dotaknuo se i svojih neslaganja sa Slavkom Goldsteinom te je iznio kako je Goldstein u jednom svom radu izjavio kako je poslijeratni logor Jasenovac bio radna grupa, a ne logor. “Svjedočanstva su bila brojna. Dokumenti su ukazivali da s obzirom na to da je Jasenovac teritorijalno bio pod upravom Siska je bilo logično tamo tražiti dokumente. To su izvori mjesnog narodnog odbora Jasenovac koji je funkcionirao do 1948. godine, do Informbiroa. Dokumenata od ’45. do ’48. ima znatno više nego poslije Informbiroa. To su sudski i politički spisi koji su vođeni na sudu u Sisku. U tim spisima smo našli dokumente koji su pravili jedan mozaik. Neki ljudi su bili poslani u logor Jasenovac. Postoje imena ljudi, gdje su boravili i slično”, tvrdi Pilić. Navodi kako je teško reći što se u logoru događalo 1945. godine, ali je osnovno da su križni putevi išli i kroz Jasenovac. “Logor je vjerojatno bio jedna postaja. Moja procjena je da je ’45. prošlo najviše ljudi. Logor je ostao cijelo vrijeme ’45 i ’46, a postoji i naziv postrojbi. Znamo da je rat završio s četiri armije, a u šestom mjesecu ’45. postoji šest armija koje su se bavile likvidiranjem i uklanjanjem neprijatelja. Samo jedinice KNOJ-a koje su bile zadužene za likvidacije su brojale oko 70 tisuća ljudi. Postojali su ljudi koji su jednostavno smetali vlasti”, objašnjava Pilić. Njegovo viđenje je da je nakon 11 mjeseca 1945. ostalo barem tisuću logoraša. “Događalo se svašta. Jasenovac je imao svega i svačega. Proizvoda kakvih zaželite; žica, materijala, strojeva. To je sve ostalo od NDH. U doba NDH se čitav niz tih materijala proizvodio, a očito i nakon završetka rata”, rekao je. Na pitanje je li bilo ubijanja zatočenika u logoru Pilić kaže kako se u njegovim dokumentima ne može govoriti izravno o ubijanjima. “U nekima se dokumentima govori o leševima, kosturima Oni su se pojavili, piše u dokumentu iz 1946., nakon kiše koja je isprala zemlju jer su humke bile vrlo plitke. Iskazi svjedoka se slažu s dokumentima, da ti kosturi uslijed velikih kiša izlaze. Ti leševi koji su se pronalazi nakon obilnih kiša su bili svježi leševi. Urudžbeni zapisnici pisali su da su to kosturi i uopće nije bitno, ako su i kosturi iz prethodnog razdoblja morali su se negdje odnijeti. Trebalo je registrirati kosture. Gdje su završili nećemo saznati”, objasnio je. “Mi smo pronašli za dvije osobe u dokumentima koje su likvidirane, u šestom mjesecu ’46. godine. Zanimljivo je da se kasnije te dvije osobe nalaze na službenom popisu osoba Jasenovačkog logora koje su kao likvidirane od ustaša do ‘1945. O broju žrtava Pilić kaže: “Teško je braniti tezu da je tamo poginulo 83 tisuće ljudi. To je teza demografa Vladimira Žerjavića koji to nije obrazložio, nego izračunao. Ne možete takve podatke izreći bez dokumenata i dokaza”, tvrdi Pilić. Na pitanje kako je logor funkcionirao ’45. godine Pilić kaže kako je bilo ubijanja, ali u dostupnim dokumentima o tome ima malo podataka. “Priče o pečenju ljudi su znanstvena fantastika, kao i bacanje leševa u Savu. Dio tih ljudi je sigurno stradao, ali gdje? Po meni nije u Jasenovcu. Koliki je točan broj traži dodatna istraživanja i napore, ne samo povjesničara, nego liječnika, medicinara. Hrvatska država to može i morala bi. Brojke od 82 tisuće ljudi i 20 tisuća djece su nenormalne brojke”, tvrdi on. Iskopavanje područja logora Jasenovac 1964. godine otkrila su da opis leševa koji ne odgovara strukturi logoraša te kada se to spoji s dokumentima koji to dokazuju može se govoriti o tome kako su i nakon 1945. to bila neka od mjesta masovnih likvidacija. “Iskapanja i materijal to dokazuju. Vršena su istraživanja i ’86, ali nemamo tako iscrpne analize. Uglavnom su to bila medicinska istraživanja te nije poznato kakav je materijal pronađen”, zaključuje Pilić.