Nakon što je Srđan Milaković, dogradonačelnik Vukovara iz redova srpske manjine i predsjednik Demokratskog saveza Srba, krajem prošle godine u raspravi s gradonačelnikom Vukovara Ivanom Penavom izjavio da je 'akcija Oluja bila etničko čišćenje jer '200 tisuća građana srpske nacionalnosti nije dobrovoljno otišlo s tih prostora'', nekoliko dana kasnije izašao je s nekakvim popisom ubijenih srpskih civila u Vukovaru, kako ih je sam nazvao.... Svi mediji raspisali su se o tomu koliko je srpskih civila ubijeno u Vukovaru, a najžalosnije je da se nitko nije ni potrudio doznati je li ovdje zaista riječ o civilima, ili su to kao i obično kad je riječ o agresorskim Srbima, podmetanja ne bi li Hrvati još jednom ispali krvnici koji nisu prezali ni pred čim. I čelnik SNV-a Milorad Pupovac u posljednje vrijeme uvijek ističe pitanje „ubijenih srpskih civila“ u Vukovaru.
'Milakovićev je popis čista laž. Tu je riječ o srpskim vojnicima i milicajcima za koje se zna što su radili u Vukovaru 1991. Ovo su uobičajena srpska posla, kontinuirano se pričaju lažne priče i podmeću kukavičja jaja jer se zna da nema reakcija s vrha... Ništa novo ni čudno, mi smo već navikli na ovakve situacije, ali ne ćemo olako prelaziti preko njih'... odmah je na početku razgovora kazao Tomislav Josić, savjetnik za branitelje vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penave, dodajući kako su na popis samo nabacana imena, bez objašnjenja tko je što radio, ali je, kako kaže, samo bitno to da se prikaže da su Hrvati ubijali bez razloga.
Činjenice su ovdje posve drukčije, na popisu su vojnici i milicajci, a među prvih deset samo se nalazi jedna civilna žrtva. Nikada nismo napadali Bršadin ni druga okolna sela, mi smo se samo branili. Nitko od nas nije otišao tamo i napravio nered pa su ove Milakovićeve izmišljotine ispod svih kriterija. Mi imamo popis na kojemu jasno stoji tko je bio vojnik, tko milicajac, tko su bili ostali koji su imali oružje i radio-stanice u svojim kućama i što su sve radili u Vukovaru 1991. Nema tu civila, više od 90 posto otpada na vojnike i milicajce, govori Josić, ističući kako je žalosno da se nitko ne bavi Milakovićevim lažima, ali se zato udara po njima i gradonačelniku Penavi ako upozoravaju na bilo kakve nepravilnosti koje se odnose na srpsku manjinu u Vukovaru.
Na popisu koji je Milaković pokazao novinarima i za koji tvrdi da je riječ o civilnim žrtvama u Vukovaru, a koji smo i mi dobili, nalaze i se Stevan Inić, Miodrag Nađ, Dragan Ivković, Simo Ponjević, Stevan Jakovljević, Samo Damjanović, Slobodna Vučković, Stojan Stojanović i Miodrag Ružić... Svi su oni bili vojnici, milicajci i svi su sudjelovali na ovaj ili onaj način u oružanoj pobuni protiv Hrvatske. Pored većine njih na popisu je naznačeno da su ubijeni u lipnju ili srpnju 1991. godine, neki su uhićeni i ne zna se gdje su ubijeni, neki da su stradali u vlastitoj kući, neki nisu ni pronađeni, drugi pak, prema navodima na popisu, bačeni u Dunav.... Na popisu koji je predstavljen javnosti nalazi i se i Zoran Filipović, uz kojega stoji da je uhićen 25. srpnja 1991. u Vukovaru i da nije pronađen, a istina je, navodi Josić, a što se i vidi i u dodatku popisa označeno kemijskom olovkom, da je pokopan u Srbiji. Za Željka Pajića na popisu se navodi da je civil, uhićen u Vukovaru u lipnju 1991., te pronađen mrtav u Dunavu. Zanimljivo je kako Milaković nabraja civile, a Pajić je bio jedan od onih vojnika koji su iz vojarne pucali po hrvatskim civilima i vojnicima u Vukovaru pa nije jasno kako se nalazi među 'Milakovićevim civilnim žrtvama', ako je bio u vojarni i pucao po Hrvatima.
Josić kaže kako ne zna zašto se Milaković sada zaigrao s ovim popisom, ali da se oni već godinama ovako hrane. Moramo biti svjesni činjenice da je njima Vukovar jako bitan, oni žele da Vukovaru i dalje bude njihov, zato je normalno da Srbi podvaljuju vojne žrtve kao civilne u Vukovaru, lažu i rade apsolutno sve što mogu da bi došli do svoga cilja. Na žalost, činjenica je da 90 posto Srba razmišlja kao Milaković, bez obzira na to što oni pričaju o mirnoj reintegraciji, asimilaciji i ostalome, svi misle kao on. Jedan manji dio ljudi koji je bio u progonstvu s nama razmišlja drukčije, svi koji su tu ostali za vrijeme tzv. sao Krajine, i dalje bi željeli da je situacija ista. Podsjeća kako je nedavno gradonačelnik Penava tijekom konferencije za novinare na kojoj je upozorio na sve što Srbi i dalje rade po Vukovaru pokazao i fotografiju Srbina s ćiriličnom tablicom koji je rekao: Dok je ovih tablica, nadat ćemo se da ćemo jednom opet imati i našu Krajinu.
Govoreći o popisu koji se pojavio u javnosti i gdje Srbi podvaljuju vojne žrtve kao civilne, Josić govori kako je njima u interesu izjednačiti krivicu, prikazati sve kao manji sukob, nekakav građanski rat po principu - mi smo imali žrtve, vi ste imali žrtve - ali, tko nas, bre, zavadi.
Sarkastično dodaje kako ispada da su svi poginuli Srbi u Vukovaru bili civili, nitko od njih nije nosio pušku, nitko se nije borio, svi su bili kuhari. Ističe kako ne može kategorično tvrditi da se neka glupost nije i dogodila, da netko nije nešto napravio, međutim, naglašava, kako je toga bilo jako malo i kako je riječ o izoliranim slučajevima.
S razlogom su privođeni
Ovo što se sada govori o odvođenim Srbima na razgovore tijekom ljeta 1991., moramo biti jasni i reći da je toga bilo, ali da je za svakoga postojao opravdani razlog. Nitko nije ulazio nasilno u kuće i odvodio nekoga bez veze, međutim, Srbi to ne prihvaćaju kao činjenicu. Njima nema veze je li netko imao snajper, radio-stranicu, javljao okolo što se događa, pucao, za Srbe su sve to bili civili, kaže Josić. Ističe kako je na Milakovićevu popisu i Simo Ponjević, za kojega se zna da je bio milicioner u Jugoslaviji i da je bilo sukoba. On tvrdi da smo mi ubijali srpske civile i da je zbog toga došlo do rata jer su se oni morali braniti, a nitko ne spominje okolna sela oko Vukovara gdje su bile barikade od Uskrsa, niti je tko od nas išao onamo, niti je smio, nitko ne spominju što su Srbi ondje radili, kako su ljude tukli i maltretirali, to se ništa ne broji.... Ali se zato broji svaki Srbin u Vukovaru i okolici koji je poginuo na ovaj ili onaj način. Što god su oni radili, to se negira, a sve drugo je stavljeno na jedan popis i to su 'civili'. To su čiste provokacije, ali to je Milaković, koji provocira i s Olujom, kaže da je to bilo etničko čišćenje, zločinački pothvat... što onda očekivati, nastavlja Josić.
Kaže kako sve što radi Milaković, radi isključivo ne bi li se dodvorio Srbima u Vukovaru. Nakon što se posvađao s Pupovcem, osnovao je drugu stranku, konstantno se promovira njegova briga za Srbe u Vukovaru, a Josić kaže kako o tomu koliko ga Srbi vole', najbolje ilustrira podatak da je na izborima osvojio 700 glasova, a zna se da je u to vrijeme u Vukovar stiglo oko 8000 Srba na glasovanje. Sad vi računajte njegov legitimitet, smijući se govori, ističući kako je žalosno da tipovi poput Milakovića i njemu sličnih po ključu dobivaju svoju poziciju dogradonačelnika Vukovara.
Žalostan zbog situacije u kojoj se danas nalaze, Josić kaže kako na sve ove besmislene situacije upozoravaju već godinama, ali vlast nije briga, digli su ruke od Vukovara i ne zamaraju se onim što muči tamošnje Hrvate, ali zato se odmah reagira kad su u pitanju Srbi.
Vlast na sve načine ide agresorskim Srbima na ruku
'Mi ne smijemo ništa reći. Upozoravamo na mnoštvo nepravilnosti, na one koji nisu tu prijavljeni, a primaju dječji doplatak, sišu Hrvatsku na sve moguće načine i Hrvatska to objeručke prihvaća i plaća iako su svega svjesni. Već sam više puta upozoravao kako je prije dvije godine na upisu nedostajalo 187 djece i nikoga to ne zanima, nitko se ne želi pobrinuti za to, novac i dalje dolazi, a državu to ne zanima. Situacija u Vukovaru ne će se promijeniti sve dok se ne riješe bitna pitanja pa i ova razdvojenost u školama gdje se djecu od malih nogu uči da su drukčiji i da ne smiju biti zajedno. Ustavni je sud rekao da je moratorij na odvojenu povijest istekao još 2006., a nitko ne reagira. Srbima se u Vukovaru na sve načine ide na ruku da slučajno ne bi došlo do sukoba, ali je činjenica da dok se ove stvari ne riješe, problemi u Vukovaru za Hrvate ne će prestati, zaključuje Josić, ističući kako je ovdje najveću odgovornost na političarima.
'Ne krije kako destabilizacija vlasti u Vukovaru odgovora mnogima, Srbima ponajviše. SDSS-u ne odgovara Ivan Penava, ali, budimo realni, Ivan Penava ne odgovara nikomu, ni HDZ-u, ni SDP-u jer političari ne žele nikoga tko govori istinu. Tko god se drži istine i ima svoje stavove, smeta svima. Da je Ivan Penava gradonačelnik Karlovca, odavno bi on bio maknut iz HDZ-a. Jedini je problem što je gradonačelnik Vukovara i zbog toga ga ne diraju jer znaju da bi bilo problema i reakcija kojih se boje. Nažalost, situacija je takva da unutar HDZ-a Ivan Penava smeta svima, postao je previše jak, a to ne vole jer moraš biti poslušnik, kimati glavu i onda si dobar, čim igraš protiv toga, čim kritiziraš, odmah si protivnik, a čim si protivnik, letiš. Ivan je svima kost u grlu, pitanje je samo koliko se sve to može izdržati', kaže Josić, ističući kako ovaj lažni Milakovićev popis civilnih žrtava u kojemu se zapravo radi o srpskih vojnicima koji su sudjelovali u oružanom sukobu, ali i maltretirali hrvatsko stanovništvo i pucali i ubijali vojnike, kao i nedavni napadi na Ivana Penavu, jer je upozorio na ponašanje djece i okrivio institucije, zapravo pokazuju kako su Srbi zabrinuti jer im se netko odlučio suprotstaviti unatoč pritiscima koji stižu sa svih strana.
Žalosno je kako se nitko nakon zadnjih gradonačelnikovih izjava nije upitao kako to da u Vukovaru žive srpski nacionalnosti, nego se napalo Penavu i prozivalo ga se da je ekstreman i izaziva sukobe. Penava je vikao: Drž'te lopova!, a svi ostali su vikali: J.... lopova, neka nosi što može, mi ćemo tebe....! To je, na žalost, naša realnost, zaključuje Tomislav Josić, još jednom naglašavajući kako će ovaj lažni Milakovićev popis raskrinkati za nekoliko dana na konferenciji za novinare i jasno pokazati kako se na njemu nalaze vojnici i milicajci koji su ubijali po Vukovaru 1991.
Josić o mirnoj reintegraciji i agresorskim vojnicima u hrvatskim službama: Što je sve Hrvatska dala Srbima?
Tijekom obilježavanja akcije Maslenica predstavljena je nova knjiga 'Domovinski rat - pregled političke i diplomatske povijesti' gdje je, kaže Josić, izneseno toliko žalosnih podataka koji prikazuju na što je sve hrvatska strana pristala tijekom mirne reintegracije Podunavlja.
Josić podsjeća kako je jedan od podatak da je 40 tisuća Srba koji nisu bili hrvatskih državljani dobilo hrvatsko državljanstvo, kako je plaćeno preko milijardu dolara za naoružanje, otkupljivalo se čak i od Srba, dolazili su iz BiH i prodavali oružje, 600 milicajaca SAO Krajine tražilo je da prijeđe u hrvatske redove, njih oko 200 uopće nisu bili hrvatski državljani, a za 197 su bile sumnje da bi moglo doći do optužnica zbog svega što su radili.... Onda je odlučeno kako njih ne će odmah prebaciti u policiju, ali će se gledati prva prilika da ih se ubaci. Za više od 8 tisuća osumnjičenih za ratne zločine, optužnica se podigla za njih – 21. Ovo su stravični podatci na koje upozorava Tomislav Josić i o kojima se ne govori.
To je Hrvatska radila za vrijeme mirne reintegracije. Što je najžalosnije, nisu Srbi pristali na mirnu reintegraciju jer su se smatrali jakima, znali su, kaže Josić, da će im se dogoditi isto kao njihovima u Kninu pa su pristali na to da se asimiliraju, iz straha su pripali Hrvatskoj, a dobili su i više nego što su htjeli, dobili su kao da su svjetska velesila. Srbi su pristali iz nemoći, a Hrvatska im je dala sve što požele...
Andrea
Černivec / Hrvatski tjednik
HKV 
