Naređenje Armije BiH: Sve 'ustaško' spaliti, žene i djecu pritvoriti u logor, muškarce pobiti!
· 5 min čitanja
Internetom posljednjih dana ponovno kruže dokumenti koji na izravan način dokazuju kako su zapovjednici Armije RBiH pripremali napad na nemuslimansko stanovništvo u BiH prije otvorenog hrvatskog-bošnjačkog sukoba. Portal Direktno u posjedu je preslike dokumenta kojeg je potpisao izvjesni Galib Dervišić, komandant obrane Žepča, a na sebi ima pečat "Zelenih beretki Armije BiH".
Autentičnost dokumenta za Direktno su potvrdili generali Zlatan Mijo Jelić i Ljubo Ćesić Rojs. U dokumentu piše kako bi dvije čete muslimanskih boraca povezane sa 7. muslimanskom brigadom (koja je u svom sastavu imala mudžahedinske jedinice) trebale napasti iz smjera Željeznog polja i spojiti se sa snagama 1. bataljuna iz Travnika i s 319. brigade iz Žepča te napasti sve hrvatske snage u toj općini.
U naredbi dalje stoji kako bi za vrijeme napada sve 'ustaško' trebalo spaliti, muškarce pobiti, a žene i djecu sprovesti u logor u blizini Žepča. Dalje u zapovijedi stoji kako bi, čim se muslimanske jedinice spoje u Žepču, odmah trebalo pristupiti likvidaciji 'ustaškog' zapovjedništva i čelnika HDZ-a te u bolnici koja je pod 'ustaškim' zapovjedništvom sve ranjenike pobiti, a medicinsko osoblje zadržati i natjerati da rade pod kontrolom.
Napad na Žepče i herojska obrana
Srednjobosanski gradić Žepče leži na rijeci Bosni, na cestovnoj i željezničkoj prometnici Sarajevo-Doboj. Sjedište je istoimene općine. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Žepče imala je 22.966 žitelja, od toga Muslimana-Bošnjaka 10.820 ili 47,11 posto, Hrvata 9.100 ili 39,62 posto, Srba 2.278 ili 9,91 posto, a ostalih 768 ili 3,34 posto.
Prvi sukob zabilježen je 23. lipnja navečer, kada su mudžahedini iz Željeznog Polja napali hrvatsko selo Golubinja. Sutradan ujutro dijelovi pet muslimanskih brigada, oko 12.500 ljudi, napredujući u dvije kolone s jugozapada (Zenica) i jugoistoka (Kakanj), krenuli su u glavni napad sjeverno od Željeznog Polja i ubrzo opkolili Žepče.
Muslimanske su snage zauzele uzvisine zapadno, južno i istočno od Žepča, a u sljedećih nekoliko dana hrvatsko stanovništvo iz područja na južnoj obali rijeke Bosne kojima su dominirali Muslimani, izbjegao je u većinska hrvatska područja. U samom Žepču vatra se začula oko 9:15, kad su paljbu na grad otvorili topništvo i minobacači ABiH-a, a muslimanske "Zelene beretke” opkolile stožer vojne policije HVO-a u hotelu Balkan.
Napad je herojskim zalaganjem i žrtvovanjem HVO-a nadvladan te su muslimanske snage odbijene do južne obale rijeke Bosne. Do 30. lipnja HVO je uspio odbiti najveći dio muslimanskih napadača s većeg dijela zapadne obale rijeke Bosne i osloboditi zapadni dio Žepča.
Bitka je završila 30. lipnja uvečer predajom 305. i 319. brigade Armije BiH. Zapovjedniku ABiH-a Galibu Dervišiću poziv na predaju upućen je još 25. lipnja, ali ga je on odbio. Dok se bombardiranje pojačavalo 26. lipnja, HVO je polako uspostavljao kontrolu nad gradom, a Muslimanima je počelo nedostajati streljiva. Dervišić je predaju dogovorio s Božidarom Tomićem 30. lipnja, pristavši na predaju glavnine svojih snaga u gradu u 17 sati.
Zelene beretke osnovao je vrh Stranke demokratske akcije 10. lipnja 1991. godine u Domu milicije, u Sarajevu, na zasjedanju koje je vodio Emin Švrakić. Sastav ovih jedinica činili su isključivo dobrovoljci.
Inače, 7. muslimanska brigada, koja je poslije rata odlukama Alije Izetbegović dobila i nazive 'slavna' odnosno 'viteška', osnovana je u prosincu 1992. godine, a u međunarodnoj javnosti postala je poznata jer su u njenom sastavu djelovale i džihadističke jedinice 'el-Mudžahid' osumnjičene za brojne, svirepe zločine nad hrvatskim i srpskim stanovništvom u BiH.
Počinitelji tih zločina rijetko su i s malim kaznama osuđivani no nikad za ratni zločin ili etničko čišćenje, već isključivo za kršenje ratnih običaja. Jedan od zapovjednika bio je i Asim Kubura koji je dobio samo dvije i pol godine zatvora na Haaškom sudu zbog kršenja ratnog običaja i prava. Druga osoba visoko u vojnoj hijerarhiji te brigade bio je Šerif Patković kojeg Hrvati sumnjiče za više zločina protiv hrvatskog stanovništva, još uvijek je na slobodi te je bio u Haagu na galeriji tijekom izricanja presude Haškoj šestorci.
Jelić i Rojs portalu Direktno potvrdili autentičnost dokumenta
Da je dokument vjerodostojan potvrdio je portalu Direktno general HVO-a Mijo Zlatan Jelić.
''Kao i mnogi generali u posjedu sam više takvih dokumenata koji dokazuju bošnjačku nakanu za činjenjem ratnih zločina, etničko čišćenje i ubojstva'', rekao nam je Jelić.
Ljubo Ćesić Rojs također je rekao da ne sumnja kako je dokument autentičan te je za Direktno dodao kako su takve dokumente, dok je predsjednik Tuđman bio živ, prikupljali u namjeri da prikažu zločine protiv Hrvata u BiH.
"Poslije 2000. nikakvu pomoć nismo dobili od države kako bi pomogli u istrazi tih zločina. Zbog tadašnje politike prema Hrvatima u BiH sve je stavljeno u zaborav", rekao nam je Rojs.
Iz ovog dokumenta i brojnih koji su skupljeni ili se skupljaju te iz brojnih svjedočenja Hrvata iz BiH, vidljiva je namjera Armije BiH i njihovog vojnog i političkog vodstva da uspostave etnički čisti prostor za Muslimane u Bosni i Hercegovini. Ono što se treba upitati jest zbog čega ili čijeg interesa Vlade RH nisu nikada ovakve dokumente upotrijebile za obranu generala HVO-a i HV-a u Haagu te tražile pravdu za Hrvate u BiH?
